Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Generalni vikar Vojne biskupije

Prof. dr. sc. Jakov Mamić, OCD., generalni vikar Vojne biskupije u RH

Rođen 10. ožujka 1944. u mjestu Zidine, općina Tomislavgrad (BiH). Osnovnu školu završio u svom rodnom mjestu. Srednju školu u Zagrebu i klasični licej u Trentu 1965. Teološki dodiplomski studij pohađao i završio u Rimu na Papinskom teološkom fakultetu “Teresianum” (1966-1970). Poslijediplomski studij upisao na Papinskom teološkom fakultetu “Teresianum” na kojemu magistrira 1971., a studij specijalizacije iz područja duhovnog bogoslovlja upisao i pohađao na Institutima za duhovnost Papinskih teoloških fakulteta “Teresianum” i “Gregoriana” u Rimu. Doktorira 1979. godine obranom dizertacije iz područja istočne filozofije i zapadne mistike: San Giovanni della Croce e lo Zen-buddismo. Un confronto nella problematica dello “svuotamento” interiore. Osobito je istraživao djela sv. Ivana de Yepes od Križa i duhovnih izvora dvaju velikih sustava hinduizma i budizma “Mahayana” i “Hinayana”, slijedeći izbližega duhovni i etičko-moralni razvoj budističke duhovne misli kroz dvije škole japanskog budizma: Zen-Rinzai i Soto/Sodo. Dizertacija je ocjenjena najvišom ocjenom “suma cum laude” te velikim dijelom objavljena kao znanstveni rad (Rim, 1982, Ed. Teresianum, 191 stranica), poštujući odredbe Statuta “Teresianuma”, pod impressumom dvojice mentora: prof. sanjuanistke dr. Federica Ruiza Salvadora i prof. indologije dr. Daniela Acharuparambil, sada nadbiskupa u Verapoliju (Indija).

U red Karmelićana ušao 1960. Novicijat završava 1962. te iste godine polaže prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete polože 1965., te je zaređen za svećenika 1971. Povjeren mu je odgoj u Provinciji (1969-1975). 1975. poslan od Uprave Provincije da osnuje samostan u Splitskoj nadbiskupiji. To čini iste godine. Bio je član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije.

Od 1979-1986. predaje duhovno-teološke i filozofsko-religijske kolegije na Papinskom Teološkom fakultetu “Teresinaum” u Rimu.

Zbog nespojivosti obveza oko organizacije novoosnovanog Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, izvođenja nastave na istom Institutu, 1984. vraća se u Zagreb gdje ostaje raditi kao stalni nastavnik na Katehetskom Institutu i na Institutu za kršćansku duhovnost KBF-a. U Rim odlazi svake godine po jedan semestar te kao gost predavač drži nastavu i obavlja mentorski rad na Institutu duhovnosti Papinskog teološkog fakulteta “Teresianum“.

U četiri navrata biran je na dužnost provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa u Zagrebu (1982., 1986., 2003., 2005.), a od 1980. sudjeluje u Definitoriju provincije. Po treći puta biran za Prvog savjetnika provincije i ekonoma provincije. Od 1994. izabran za magistra karmelskih bogoslova. Od 1982. izabran i potvrđen za ravnatelja svih izdanja Hrvatske karmelske provincije, dužnost koju i danas obnaša.

Osniva zajedno s Vijećem Provincije “Karmelske centre duhovnosti” za promicanje znanstvenog pristupa ovoj grani teologije: (Zagreb, Split, Krk, Sofija, Sombor, Zidine). Isto tako osniva “Sustavni studij duhovnosti” kao izobrazbenu ustanovu Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa u Zagrebu u trajanju od dvije godine. Izabran za prvog ravnatelja toga studija.

Kapitul Provincije održan u lipnju 1999. izabrao ga je na tri godine za priora samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu.

Od 1982. obnaša dužnost glavnog urednika “Karmelskih izvora” u nizu “Kršćanskih klasika” Centra za koncilska istraživanja i dokumentaciju “Kršćanske sadašnjosti”, a sada je Glavni urednik “Karmelskih izdanja” (KIZ) što ih je zajedno s drugima ustanovio 2004.

1993. postaje direktor “Kršćanske sadašnjosti” i vrši tu službu godinu dana.

1994. izabran i potvrđen za člana Povijesne komisije za spise sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića, OCD., a obnaša i dužnost porotnika u kauzi sl. Božjega oca Ante Antića.

Tijekom duhovne i znanstvene izobrazbe u Rimu, a sukladno karizmi svoje redovničke zajednice, uočava potrebu za sustavnijim i znanstvenijim pristupom vjeri, duhovnoj kulturi i osobito iskustvu vjere te istraživanju autohtone hrvatske duhovnosti na ovim crkveno-kulturološkim prostorima. Upravo stoga otpočima, kao provincijal svoje zajednice i profesor duhovnog bogoslovlja na Katehetskom institutu KBF-a, promicati inicijativu za osnutak Instituta za kršćansku duhovnost u Hrvatskoj (1984). Ova inicijativa nailazi na odličan prijem sa strane KBF-a u Zagrebu koji iste godine, zajedno sa Hrvatskom karmelskom provincijom sv. Josipa, osniva Institut za kršćansku duhovnost. Vijeće KBF-a bira ga (1984), a veliki kancelar KBF-a kard. Kuharić potvrđuje ga (1984) za prvog predstojnika Instituta za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na toj dužnosti je ostao sve do 2009.

Zbog ponovnoga uključivanja Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i njegovih Instituta u Zagrebačko sveučilište, sustavno radi na izradi Novoga Statuta Instituta za kršćansku duhovnost te njegovoga četverogodišnjega Programa i Plana. Taj posao privodi kraju i Vijeće Fakulteta usvaja novi Statut, Program i Plan Instituta 5. listopada 1999., a Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj 15. sjednici u ak. god. 2000/01. održanoj 10. srpnja 2001. donosi odluku o prihvaćanju nastavnog programa proširenog sveučilišnog dodiplomskog studija kršćanske duhovnosti na Institutu za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Radi na osnutku “Pokreta mladih katolika” - POMAK (1986), a 15. svibnja 1991. kardinal Kuharić imenuje ga duhovnim asistentom pokreta. Tu dužnost obavlja do 1999. godine. Od 1990. godine obnaša dužnost duhovnog asistenta Pax Romanae – ICMICA - Društva katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj. Redovito sudjeluje na međunarodnim godišnjim susretima (Meeting of Ecclesiatical Assistents). Od 1995. član je međunarodnog društva Crkvenih asistenata ICMICA-e.

Od 1990. član je Komisije Odbora za dodjelu državne nagrade “Ivan Filipović” Ministarstva za prosvjetu, kulturu i šport RH za znanstvenu djelatnost, a od 1992. i Prosudbene komisije za koncepciju obrazovnog sustava Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Radio je na prosudbi odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

1996. izabran je za člana Etičkog povjerenstva KBC - Zagreb. Redovito sudjelujem u radu Povjerenstva pomažući rješavati pitanja iz nadležnosti povjerenstva, a u skladu sa svojom strukom.

Od samog početka ustroja Hrvatske vojske i Redarstvenih službi RH aktivno sudjeluje u oblikovanju i izvođenju programa vjerske i duhovne izgradnje i nadgradnje svih katoličkih pripadnika HV i RS RH. Osobito je ulagao trud u duhovnu izobrazbu časničkog i dočasničkog kadra. To je ostvarivao kroz predavanja u centrima HV i RS, putem poticaja pripadnicima HV i RS da svoju duhovnu izobrazbu postižu kroz redoviti studij na Institutu za kršćansku duhovnost, ili na kojemu drugom Institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, te putem organiziranja raznih tribina, hodočašća i prikladne literature. Kroz četiri godine obnaša službu vojnog kapelana u HRZ-u i PZO-u. Prvog listopada 2010. vojni biskup mons. Juraj Jezerinac imenuje me pastoralnim vikarom u vojnoj biskupiji, a 1. siječnja 2011. imenuje me generalnim vikarom biskupije.

Od samog osnutka privatnoga Otvorenog učilišta Phoenix član sam Stručnoga vijeća učilišta i predavač “Etike profesionalnoga” na svim njegovim programskim temama (Javno komuniciranje, Politički marketing, Menadžment - poslovna ekonomija i poduzetništvo i Psihokonzalting).

Promaknut je u izvanrednog profesora na KBF-u 2003., a u redovitoga 2009.