Povijest

Iz "Obavijesti" Vojnog ordinarijata, broj 15, listopad 2003., posebno izdanje (događaj 5. kolovoza):

Konferencija za novinare u povodu blagoslova zgrade Vojnog ordinarijata u RH

Zagreb, 1. kolovoza 2003.

Pozdrav vojnog ordinarija, mons. Jurja Jezerinca

Vrlo poštovani predstavnici hrvatskih medija, drago mi je da vas, u ime Uprave Vojne biskupije i moje osobno ime, mogu pozdraviti na početku ovoga našeg prvog službenog susreta s vama, djelatnicima i predstavnicima naših medija, koji se događa uoči blagoslova i službenog otvaranja zgrade Vojne biskupije sa sjedištem u Zagrebu.

Tijekom prošlih godina, a osobito ove godine, bilo je u javnim medijima različitih napisa, osvrta i komentara o izgradnji zgrade Vojnog ordinarijata kao i djelovanju Vojne biskupije. Prilike i okolnosti u kojima smo od osnutka Vojnog ordinarijata živjeli i djelovali, nisu nam omogućavale odgovarajuću i prikladnu komunikaciju s Vama kao ni obostrano zadovoljavajuću transparentnost naše djelatnosti za javnost.

Sada, kad se konačno, poslije toliko godina podstanarstva, hvala Bogu, nalazimo pred useljenjem u svoj vlastiti Dom, sve nam je to bilo poticaj za ovaj susret s vama, koji ste prvi pozvani prenijeti informaciju.

Ne želim vam držati lekciju o nečemu što vrlo dobro znadete, nego želim istaknuti da cilj izvještavanja o događajima nije samo informirati nego i formirati ljude. Ovo drugo svima je itekako važno, a poglavito nama odnosno hrvatskom društvu i narodu, koji, premda je pogledom i željama već daleko ispred svojih trenutnih mogućnosti, na svojim leđima još uvijek nosi teret i posljedice ne tako davnog rata te se nalazi ne samo pred materijalnom nego i duhovnom obnovom, iz koje nitko nije isključen. Crkva se, po svome poslanju, ne može umoriti u isticanju koliko je duhovna obnova u odnosu na materijalnu važnija, a to sve nas, pa dakle i vas medijske djelatnike, u ovom novom vremenu - također duhovne tranzicije - stavlja pred još veće zadaće i odgovornosti.

Kad je riječ o prenošenju informacija, znamo kako su one vrlo korisne i nužno potrebne. Naime, javno i pravodobno priopćavanje događaja i stvari - ističe i Drugi vatikanski sabor - daje o njima puniju i neprekidnu informaciju pojedinim ljudima tako da sami mogu djelotvornije pridonijeti općem dobru i tako pospješiti veći napredak građanskog društva (usp.“Inter mirifica”- o sredstvima društvenog saobraćanja, br. 5).

Postoji dakle pravo na informaciju o onom što ljudi bilo pojedinačno bilo kao društvo, svaki po svome položaju, treba znati. Ipak ispravno vršenje takvog prava traži da priopćenje bude, što se tiče njegova predmeta, uvijek istinito, i bez povrede pravde i ljubavi, cjelovito; osim toga neka je u svom načinu moralno ispravno i prikladno; tj. da sveto poštuje moralne zakone i zakonita prava i dostojanstvo čovjeka, kako u traženju vijesti tako i u njihovu objavljivanju; nije naime svako znanje od koristi, “ljubav izgrađuje” (1 Kor 8,1). Tako vele dokumenti II. vat. sabora. (v. “Inter mirifica”, br. 5).

No, da ne duljim, vjerujem da ste svi vi ispunjeni energijom upravo za takvim informiranjem, te da ovaj naš današnji susret, koji je na određen način i povijesni, može biti početak jednog novog prijateljstva. U ime svih djelatnika Uprave Vojnog ordinarijata mogu obećati da ćemo se maksimalno truditi kako bismo vam pomogli njegovati istinoljubivost, dijalog, komunikaciju i uzajamno prijateljstvo. To više što, ako možda i možemo jedni bez drugih, dobrom suradnjom i slogom možemo svi biti kudikamo uspješniji u svojoj zadaći i svome poslanju.

“Svijet bi bio mnogo bolji, kad bismo svaki dan učinili nešto lijepo za Boga”, poručuje Majka Terezija. A osobito ljudi medija imaju prilike činiti dobro svakog dana: stvarati pozitivno ozračje.

S tom željom, još jednom vas sve srdačno pozdravljam: dobro došli na ovu našu prvu konferenciju!

Dokumenti Vojnog ordinarijata u RH

Mons. Josip Šantić, generalni vikar VO

Uvod

Na početku najprije lijep pozdrav svima Vama koji ste se danas okupili htijući uoči našeg ulaska u novu zgradu Vojnog ordinarijata nešto više doznati o nama i našem radu. Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj ima svoju povijesnicu te povijest nastanka koja se temelji na dokumentima Svete Stolice i dokumentima koji su nastali temeljem pregovora između Vlade RH i Svete Stolice. Meni je cilj donekle upoznati Vas s tim dokumentima. Katolička crkva oduvijek je pokazivala posebnu skrb za katolike u vojsci htijući tako ispunuiti svoju zadaću koju je dobila od utemeljitelja: “Idite u čitav svijet i navješćujte Radosnu vijest svakome stvorenju.” Još u vrijeme cara Konstantina svećenici su obavljali u vojnim taborima službu Božju. O organiziranom dušobrižništvu Katoličke crkve za ljude koji žive u posebnim okolnostima života, tj. vojnike, može se govoriti od XVI. stoljeća. Uglavnom to je bilo uređeno tako da su pojedini biskupi u pojedinim zemljama uz svoju redovitu službu dijecezanskog biskupa dobili i službu brige za vojnike, a oni bi onda imenovali generalne vikare koji su tu službu vršili u njihovo ime. Takav vid duhove skrbi za vojnike nazivamo Vojnim vikarijatima.

Međutim, 21. travnja 1986. godine Sveti Otac izdaje Apostolsku konstituciju “Spirituali militum curae” o duhovnoj skrbi za vojnike, u kojoj daje upute kako će se Crkva unaprijed ponašati na tom području. Tim dokumentom duhovna skrb za vojnike diže se na viši rang osnivanjem Vojnih ordinarijata koji su izjednačeni biskupijama, s tom razlikom što su to personalne biskupije na teritoriju jedne države odnosno na području gdje god se nalaze vojnici koji spadaju pod vlast duhovnog upravljanja (jurisdikciju) dotičnog biskupa. Da bi u jednoj državi bilo moguće osnovati jednu vojnu biskupiju potrebito je da dotična država i Sveta Stolica potpišu konkordat koji će u jednom od svojih dijelova govoriti i o tom pitanju ili ugovor (kao što je slučaj Hrvatske) o dušobrižništvu vojnika, a u našem slučaju kao i u slučaju još nekih zemalja, također i policije. Na takav način danas u svijetu imamo 37 vojnih ordinarijata.

Pred vama su upravo ti dokumenti u svome drugom dopunjenom izdanju (prvo izdanje izišlo je 1999. godine i veoma brzo je nestalo), koji su bili potrebni da bi i u Republici Hrvatskoj poslije demokratskih promjena mogla zaživjeti jedna demokratska vrednota, a to je duhovna skrb za vojnike i policajce. U ovoj knjizi dakle nalaze se sljedeći dokumenti:

1. Apostolska konstitucija Spirituali Militum Curae

2. Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske

3. Bulu o osnutku Vojnog ordinarijata u RH
4. Bula o imenovanju prvog vojnog ordinarija - biskupa
5. Dekret o potvrdi Statuta
6. Statut Vojnog ordinarijata u RH

7. Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u RH temeljem članka 10. Ugovora

8. Komentar Ugovora od mons. Nikole Eterovića, nekoć djelatnika u Državnom tajništvu Svete Stolice a danas apostolskog nuncija u Ukrajini.

Povijesni dio

Sveta Stolica i Republika Hrvatska su, nakon uspješno završenih pregovora, 19. prosinca 1996. godine u Zagrebu potpisale Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Sveta Stolica je poslije razmjene ratifikacijskih alata 9. travnja 1997. godine u Vatikanu dekretom Qui Successimus Zbora za biskupe od 25. travnja 1997. godine osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Dopisom Apostolske nuncijature u Hrvatskoj od 20. ožujka 1998. obaviješten je mons. Juraj Jezerinac da od 7. ožujka te godine ne nosi više naslov naslovnog biskupa Strumice nego “Vescovo Ordinario Militare per la Croazia”, a dekretom Omnium Ecclesiarum sollicitudine Zbora za biskupe, od 22. rujna 1998. godine, odobren je Statut Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Istodobno Vojni je ordinarijat prikazao Zboru za biskupe Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj koji je potpisan u Zagrebu 3. prosinca 1998. godine od predsjednika HBK i ministara obrane i unutarnjih poslova.

Ipak povijesno gledajući skrb Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske započela je daleko prije potpisivanja Ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske između Svete stolice i Vlade RH. Već 24. rujna 1991. godine, u početku agresije na Republiku Hrvatsku, predsjednik Republike upućuje Predsjedniku naše Biskupske konferencije zamolbu da bi se pobrinuo za duhovnu skrb branitelja koji su u tim danima kao dragovoljci s krunicom u ruci odlazili na prvu crtu braniti Domovinu. Te godine 7. listopada predsjednik Biskupske konferencije odgovara da su “hrvatski biskupi zaključili da se imenuje Ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac”. Za sada imamo saznanja da je u vrijeme Domovinskog rata 1991.-1995. pastoralno bilo uključeno oko 160 svećenika u pastoral vojnika.

Evo sada nekih naglasaka iz Dokumenata koje Vam predstavljamo:

Vojni ordinarijat:

Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj izjednačen je biskupiji a pod vlast upravljanja Vojnog ordinarijata spadaju:

a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske;

b) članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istom domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;

c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi;

d) svi vjernici, muškarci i žene pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Kurija:

Vojni biskup je na čelu Vojnog ordinarijata. Imenuje ga Sv. Otac. On upravlja prema Crkvenom zakoniku povjerenom mu partikularnom (mjesnom personalnom) Crkvom zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću. Bdije da se vrši crkvena stega. Zastupa biskupiju u svim njezinim pravnim poslovima. Obilazi biskupiju. Podnosi izvještaje Sv. Stolici o duhovnom životu biskupije. Imenuje one koji vrše službe u Vojnom ordinarijatu. Vodi brigu da se svi poslovi koji se tiču upravljanja Vojnom biskupijom propisno usklade. Potpisuje spise koje izdaje, što je potrebno za valjanost spisa.

Generalni vikar: Zamjenjuje vojnog biskupa na cijelom području Vojnog ordinarijata. Proviđen redovitom vlašću pomaže biskupu u upravljanju svom biskupijom i pravno ga zastupa. Voditelj je Ureda Ordinarijata. Potpisuje spise koje izdaje. Traži od kancelara da ga obavještava o svim spisima. Pripada mu snagom službe u biskupiji izvršna vlast koja pripada i vojnom biskupu.

Biskupski vikar za pastoral: Skrbi o pastoralu na čitavom području Ordinarijata. Izrađuje pastoralne i katehetske programe te određuje priručnike. Vodi trajnu izobrazbu vojnih kapelana te surađuje u organiziranju vojnih hodočašća. O svom radu izvješćuje redovito generalnog vikara i biskupa.

Kancelar: Priprema i osigurava u pismohrani dokumentaciju Vojnog ordinarijata. Pismohrana mora biti zaključana. U nju mogu ulaziti jedino biskup te generalni vikar i kancelar zajedno. Kancelar uz potpis Vojnog biskupa i generalnog vikara stavlja i svoj potpis na spis i time posvjedočuje vjerodostojnost spisa. Sastavlja spise i isprave o odlukama, uredbama, obvezama ili o drugome što se od njega zahtijeva. Vodi zapisnike sjednica Ordinarijata. Za svoj rad odgovoran je generalnom vikaru.

Ekonom: Vodi brigu o materijalno-financijskim potrebama Ordinarijata.

Tajnik Ordinarijata: Skrbi o uredskim i administrativnim poslovima Ordinarijata.

Odjel za potporu Vojnom ordinarijatu čine osobe iz sastava MORH-a koje su postavljene kao suradnička pomoć Vojnom ordinarijatu radi što bolje suradnje između Vojnog ordinarijata i MORH-a.

Odjel za suradnju s Vojnim ordinarijatom i drugim vjerskim zajednicama čine osobe iz sastava MUP-a koje su postavljene kao suradnici Vojnog ordinarijata radi što bolje suradnje između Vojnog ordinarijata i Ministarstva unutarnjih poslova.

Vojni dekanati. Dekan je svećenik - vojni kapelan koji imenovan od biskupa vodi brigu o manjem dijelu Vojne biskupije. Okuplja barem jednom u dva mjeseca kapelane svoga područja. O sastanku obavještava Vojni ordinarijat. Dekan koordinira rad na svom području i o tome izvješćuje Vojni ordinarijat te osobno komunicira s odgovornima u Ordinarijatu. Organizira duhovne obnove koje mogu biti povezane s dvomjesečnim susretima. Vodi računa o zdravlju kapelana i njihovim eventualnim potrebama i o svemu izvještava Vojni ordinarijat.

Vojni kapelani su svećenici imenovani od Vojnog biskupa i izjednačeni su župnicima u vojarnama gdje imaju pastoralno poslanje. U vojarni imaju svoj ured. Odgovorni su za svoj rad Vojnom ordinarijatu od kojeg dobivaju i upute za svoj rad a onda u vojarnama svoje godišnje, mjesečne, tjedne i dnevne planove usuglašavaju sa zapovjednikom vojarne i s ostalim odgovornim časnicima, a pomažu im u njihovu pastoranom radu pomoćnici vojnih kapelana. U prvom ustroju vojnog ordinarijata za MORH bilo je predviđeno 29 stalnih kapelanija, a po preustroju 22, dok su za MUP predviđene 2 stalne kapelanije. Ovdje bih vas upozorio na standarde u svijetu po kojima na 1000 do 1500 vojnika ide jedan vojni kapelan. Kod nas u nekim kapelanijama taj broj prelazi i 2000 tisuće (npr. gardijske brigade).

Prezbitersko vijeće i Vijeće savjetnika je osnovano u ožujku 1999. godine a statuti tih vijeća su odobreni. Prezbitersko vijeće ima 11 članova. Od toga svećenici biraju, raspoređeni po okruzima, svoja četiri predstavnika, biskup - Vojni ordinarij slobodno imenuje četiri člana a tri člana su članovi Prezbiterskog vijeća po službi koju obavljaju: generalni vikar, vikar za pastoral i kancelar. Vijeće savjetnika od šest svećenika - članova Prezbiterskog vijeća - imenuje slobodno vojni ordinarij.

Za sudske postupke i parnice pripadnika Vojnog ordinarijata u crkvenim pitanjima mjerodavan je sud prvog i drugog stupnja Zagrebačke nadbiskupije.

Služba i život svećenika:

U Vojni ordinarijat su inkardinirani: Vojni biskup, generalni vikar i kancelar, a ostali su svećenici posuđeni od ordinarija s ugovorom na tri godine. Nemamo dovoljnio svećenika za naš pastoralni rad. U vojnoj biskupiji doživljavamo na poseban način bratstvo dijecezanskog i redovničkog svećenstva.

Za svećenike se priređuju seminari koje organizira Vojni ordinarijat četiri puta godišnje te zajedničke duhovne vježbe, a ujedno oni sudjeluju i na međunarodnim seminarima koji su predviđeni za vojne dušobrižnike.

Općenit je dojam da su svećenici, koji su se u dogovoru sa svojim ordinarijima odlučili za ovu službu, ljudi puni duha, požrtvovni za služenje vojnicima i redarstvenicima koji se nalaze u specifičnim prilikama života, spremni učiti, otvoreni poticajima, spremni na žrtvu imajući pred sobom dobro pojedinca i dobro Crkve.

Kršćanski, liturgijski i sakramentalni život:

U svim vojarnama gdje su uspostavljene vojne kapelanije vodi se redoviti pastoralni rad kao i u drugim župama.

U svim vojnim kapelanijama održavaju se redovito pouke za uvođenje odraslih u kršćanstvo. Postupak je takav da svaki koji to zaželi upućuje pismenu zamolbu koja se dostavlja s dopisom Vojnom ordinarijatu i otpisom se dozvoljava da započne katekumenat koji traje najmanje godinu dana. U slučajevima kad se vojnici premještaju vojni kapelan daje potvrdu drugom vojnom kapelanu o tome što je kandidat završio i do kojeg stupnja inicijacije je stigao i onda se proces u drugoj kapelaniji nastavlja. Kod podjele sakramenta odraslima redovito sudjeluje vojni biskup ili generalni vikar.

Za bolje uvođenje u duhovni život vojnika i časnika organiziraju se po turnusima duhovne vježbe za časnike i vojnike. Duhovne vježbe traju tri dana.

Jedan od jačih oblika u pastorizaciji hrvatske vojske i redarstvenih snaga jest pastoral hodočašća. Hodočašća se obavljaju na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na regionalnoj razini hodočasti se u poznata marijanska svetišta. Na nacionalnoj razini već 11 godina Hrvatska vojska i policija hodočasti svake godine na prvu nedjelju u listopadu u nacionalno svetište u Mariju Bistricu. Tu se okuplja oko svoga biskupa te drugih biskupa i svećenika veliki broj Hrvatske vojske i policije. Hrvatska vojska i policija već je jedanaesti put sudjelovala ove godine na međunarodnom hodočašću u svibnju u Lourdesu. Pastoral hodočašća ima svoj sadržaj prije, za vrijeme i poslije hodočašća. Prije hodočašća održavaju se kateheze u svezi s hodočašćem. Za vrijeme hodočašća slavljenjem sakramenta pomirenja te sv. Mise nastoji se što dublje doživjeti stvarnost vjere. Poslije hodočašća kroz katehezu i život u zajednici nastoji se živjeti od hodočašća.

Kateheze:

Kateheze se obavljaju različito, prilagođavajući ih postrojbama i njihovim posebnostima.

Kristovi vjernici-laici:

Vojni ordinarijat polaže veliku nadu u rad i kršćansko svjedočenje Kristovih vjernika laika. Pri Vojnom ordinarijatu postoji odjel Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova kao potpora Vojnom ordinarijatu. To su muževi na dobru glasu, vjernici koji doista pomažu da bi se odnosi s odgovornima u tim ministarstvima što bolje provodili. Ujedno Vojni biskup i generalni vikar susreću se s najodgovornijima u ministarstvima, koji rado izlaze u pomoć da bi se što bolje mogao organizirati pastoral za vojnike i redarstvenike. U sklopu ovog razmišljanja predviđeno je i postupno se ostvaruje plan da svakom vojnom kapelanu bude pomoćnik jedan časnik - laik koji je završio studij teologije, imenuje ga ministarstvo uz suglasnost Vojnog ordinarijata.

Zaključak:

Sve ovo izneseno, kao i naš ulazak u novu zgradu Vojnog ordinarijata (Ugovor članak 9. t. 2) temelji se na dokumentima Vojnog ordinarijata koje vam danas u proširenom izdanju predstavljamo i želimo vašim kućama koje predstavljate s radošću pokloniti, nadajući se da će od danas naša suradnja biti što bolja i da će biti u vašem izvještavanju manje terminoloških i sadržajnih pogrešaka.

Medijska djelatnost Vojnog ordinarijata u RH

Don Anđelko Kaćunko, kancelar VO

Smatram potrebnim najprije istaknuti da okolnosti u kojima se odvijala pastoralna skrb Vojne biskupije i u kojima je radio i djelovao Ured Vojnog ordinarijata, nisu omogućavale provedbu smjernica, načela i uputa iz saborskih i drugih crkvenih dokumenata, koji se tiču sredstava društvene komunikacije odnosno pune medijske djelatnosti u najširem smislu.

Ta je dakle medijska djelatnost Vojnog ordinarijata u RH, praktično, bila svedena na minimum. U, da tako kažem, pasivnom smislu, događali su se prijenosi (televizijski, radijski i novinski) određenih događanja u Vojnoj biskupiji, na lokalnoj razini ili na nacionalnoj, odnosno u organizaciji Vojnog ordinarijata. Dakle, mediji su nas, odnosno naš rad - “pratili”.

U aktivnom pak smislu, osim povremenog oglašavanja u društvenim javnim medijima, kroz intervjue, priopćenja, reakcije pa i polemike, osim u određenom razdoblju redovitih emisija na katoličkim radijskim postajama, nije bilo nekih značajnijih medijskih iskoraka ili akcija.

Premda se sve to događalo različitim intenzitetom, dinamikom i s, donekle razumljivim, oscilacijama u pojedinim okolnostima, valja ipak istaknuti da je ta, aktivna i pasivna, medijska djelatnost Vojnog ordinarijata, poput njega samog, prošla svojevrstan evolutivni proces, koji zapravo, što je sasvim normalno, još uvijek traje, tj. nastavlja se.

To je najuočljivije po izdavačkoj djelatnosti Vojnog ordinarijata. U prvim godinama organizirane duhovne skrbi među katolicima vojno-redarstvenih snaga RH, a osobito od utemeljenja Vojnog ordinarijata, 1997. godine, izišlo je nekoliko izdanja, možda bi se moglo reći, improviziranog Molitvenika za vojnike. Tek je 2000. godine objavljen sadašnji, smatramo kvalitetan, premda ne savršen, Molitvenik za katolike u vojno-redarstvenim snagama RH. Nastojimo da ga svaki naš vjernik dobije u ruke pa je to stoga naša najnakladnija publikacija.

Osnovno glasilo, tj. tiskovni medijski “adut” i reprezentant svake biskupije jest njezin službeni vjesnik. Vojni je ordinarijat u 1998. objavio prvi broj Obavijesti Vojnog ordinarijata, zapravo začetak biskupijskog vjesnika, koji kasnije postaje službeno glasilo Vojne biskupije. Od jednostavne forme i izgleda razvio se u sadržajan i “izgledan” medij. Izlazi 3-4 puta godišnje: redovito za Božić, Uskrs, 5. kolovoza i u nekoj drugoj prigodi. Dosad je objavljeno 14 brojeva. Ako ste zainteresirani redovito ćemo vam ga slati.

Vrlo važna naša publikacija jest knjiga Dokumenata o Vojnom ordinarijatu. Prvo izdanje objavljeno je 1999. Brzo je “planulo”, a kako nismo imali sredstava, drugo izdanje izišlo je tek ove godine, točnije, prije nekoliko dana. Sadrži sve temeljne dokumente koji se odnose na osnutak, ustroj i djelovanje Vojne biskupije. Ovo novo izdanje obogaćeno je komentarom Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, koji je napisao mons. Nikola Eterović, nuncij u Ukrajini.

Među naše redovite publikacije spada i Vodič-molitvenik za sudionike međunarodnog vojnog hodočašća u Louredes. Ta knjižica sadrži sve molitve i obavijesti za sva događanja na hodočašću, a obogaćena je opisima mjesta i krajeva kroz koja se prolazi.

Možemo spomenuti i Uskrsnu poruku našega Oca biskupa o krunici, objavljenu u formi knjižice, koja, prvi put kod nas donosi sve važne elemente vezane za tu važnu katoličku molitvu, a koja je obogaćena osobitom “tajnom vezom” između nje i naših branitelja.

Tu su također različite male tiskane forme u funkciji, grubo rečeno, promidžbenog materijala, kao što su različite sličice ili bilteni.

Smatram važnim istaknuti da i neke naše vojne kapelanije izdaju svoje župne listove odnosno biltene. Tako npr. vojna kapelanija “Sv. Mihaela” na bivšem Hrv. vojnom učilištu, pa vojna kapelanije “Sv. Antuna” u Ogulinu (za “tigrove”) te policijska kapelanija za MUP-sjedište i Ravnateljstvo policije.

Na kraju, možemo se, bez imalo lažne skromnosti, pohvaliti i suizdavaštvom nosača zvuka - CD-a i kasete - naše klape HRM-a “Sv. Juraj”, u suradnji s MORH-ovom Službom za nakladništvo.

Evo, mislim da je to u bitnim crtama najvažnije. Smijem, na samom kraju, dodati nadu i uvjerenje da će sva ta naša djelatnost po prelasku u novu zgradu Vojnog ordinarijata dobiti još jači zamah. A u tome nam i vi, poštovani kolege novinari, ako to budete htjeli i umjeli, možete biti poticaj.

Hvala na pozornosti!

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi