Projekti Vojnog ordinarijata u RH

Međunarodno vojno hodočašće - Lourdes

Međunarodno hodočašće u Lourdes – od 1993. Negdje iza II. svjetskog rata 1948. godine zajedno su se našla dva vojna kapelana - francuski i njemački - i postavili pitanje: „Možemo li mi nešto učiniti da se naši narodi, koji su u ovom stoljeću dva puta ratovali jedni protiv drugih, približe miru? I uz dozvolu svojih pretpostavljenih, počeli su okupljati grupu vojnika Francuza i grupu vojnika Nijemaca, te su zajednički hodočastili Majci u Lurd. To je trajalo deset godina, da bi prigodom stote godišnjice ukazanja u Lurdu 1958. godine predstavnici drugih naroda postavili pitanje: „Zbog čega i mi ne bismo hodočastili sa svojim vojskama u Lurd?“ Očito je bilo potrebito naći se oko zajedničke ideje, zajedničke osobe koja bi nam pomogla da ne ulazimo u ludosti rata u koje smo ulazili u prvoj polovici 20. stoljeća. Tako je prije pedeset godina započelo i službeno Međunarodno vojno hodočašće u Lurd. 

U tom vremenu Hrvatska je bila u sastavu Jugoslavije. U tom vremenu vojska i Crkva bile su na suprotnim stranama zbog komunističke indoktrinacije. Svi mi koji smo tada služili vojsku znamo što je to značilo. Nismo mogli ni zamisliti da bismo mogli sudjelovati u Lurdu. Pitanje je li uopće itko znao da postoji vojno hodočašće. Sve se zbivalo daleko od nas. Bili smo, kako se onda govorilo, iza željezne zavjese. Tek 1993. godine francuski vojni biskup mons. Michel Dubost preko svog generalnog vikara, koji je tada dolazio u posjete vojnicima u Sarajevu, šalje nam poruku: „Zašto i vi ne biste hodočastili u Lurd?“ I tada je jedna grupica od dvadeset i četiri vojnika s prve crte bojišnice krenula u Francusku. I to je bio početak našeg lurdskog hodočašća. Odmah se došlo na zamisao da se takvo hodočašće organizira i u domovini – u Mariji Bistrici. U prvo vrijeme odlučeno je da će svake godine na hodočašće ići 100 vojnika i 50 policajaca – dakle, tri autobusa i to je bilo tako sve do osnivanja Vojnog ordinarijata 25.travnja 1997. godine, a 1998. kad je Vojni ordinarijat počeo s djelovanjem, došlo je do razgovora između oca biskupa i generalnog vikara te tadašnjeg ministra obrane gospodina Miljavca. Generalni vikar je rekao kako nije dobro da vojnici na to hodočašće idu besplatno. Kad je besplatno, bila bi to neka nagrada, a onda se postavlja pitanje koliko bi ljudi s voljom odlazili na takvo hodočašće i imaju li uopće duhovnu potrebu za njim. A onda hodočašće može imati suprotan efekt – indoktrinaciju. Gospodin ministar Miljavac pribojavao se govoreći: „Ako budu morali plaćati, nitko neće ići.“ Uzvraćeno mu je: „Nemojmo imati nepovjerenja u naše vojnike i policajce. Napravimo test. Gospodine ministre, vi platite prijevoz, a oni će platiti svoj boravak - hranu, hotel i ostalo.“ I tako je dogovoreno, s tim da je zamolio da idemo prema starom modelu, u slučaju da se ne skupi bar sto i pedeset vojnika i policajaca. Treba reći da smo već te godine okupili četiristo i pedeset vojnika i policajaca i da je od toga trenutka lurdsko hodočašće dobilo nov zamah i nov smisao, a zajedno s tim i Vojni je ordinarijat preuzeo veliku odgovornost za to hodočašće. S tim hodočašćem htjeli smo da to bude duhovna obnova, što je značilo da otad svaki dan hodočašća ima svoj sadržaj. U to vrijeme kretalo se iz zagrebačke katedrale gdje smo slavili svetu misu i pokušali naglasiti što uopće znači hodočastiti. 

Po vojarnama se dva mjeseca unaprijed kroz kateheze pripremalo hodočasnike na misao da smo mi hodočasnički narod kojem Isus dolazi ususret kao hodočasnik i kojemu mi idemo ususret kao hodočasnici. Mi smo kao Crkva na putu, Crkva koja otkriva volju Božju, volju Isusa Krista. Zna se točan raspored i plan hodočašća unaprijed. Na putu prema Lurdu zaustavljamo se u Avignonu, mjestu nekadašnjeg papinskog sjedišta gdje razmišljamo o temi „Hrvatski narod i vjernost Svetom Ocu“. Zatim, slijedi Carcassonne, danas najveća sačuvana srednjovjekovna utvrda. U popodnevnim satima dolazi se u Lurd, a rekao bih da Lurd ima svoj tempo. Već prvi dan, znači u četvrtak ujutro, fotografiramo se na Trgu Esplanade, slavimo svetu misu u Bazilici Svete Krunice, zatim križni put pa postavljanje zavjetne svijeće na prostoru uz Špilju ukazanja. U poslijepodnevnim satima hodočasnici se okupljaju u Caritasovom „Gradu svetog Petra“ na pokorničko bogoslužje i ispovijed na otvorenom. Ove nas je godine ispovijedalo šezdeset svećenika. Sutradan je rano ujutro sveta misa u Špilji ukazanja, a potom hodočasnici imaju slobodno za osobne pobožnosti vezane uz mjesta koja su obilježila život male Bernardice. U petak popodne slijedi svečano otvaranje međunarodnog hodočašća, što je veleban duhovni doživljaj. Cijela je subota ispunjena programom. Spomenimo samo obnovu krsnih obećanja na mjestu Bernardičinog krštenja u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova. U nedjelju slijedi međunarodna sveta misa i oproštaj, te putovanje kući. Na povratku svraćamo u Nicu k našim iseljenicima iz cijele Hrvatske, gdje je naglašena tema „Crkva u Hrvatskoj i Crkva u inozemstvu jedna je Crkva“ kojoj je Bog progovorio našim jezikom – „Riječ je i kod nas Tijelom postala“. Konačno u povratku dolazimo našem svetom Leopoldu Mandiću i vraćamo se u Zagreb na isto mjesto odakle smo i krenuli i gdje završava hodočašće. Svaki hodočasnik dobiva poseban vodič molitvenik, u kojem je obrađen svaki dan puta s posebnom idejom kojoj je posvećen pojedini dan i razmatranjem. Svaki autobus dobiva svoga svećenika voditelja koji obrađuje zadanu temu i koji je u dosluhu, da tako kažem, sa zapovjednim autobusom. Radi se o duhovnoj obnovi, jasno uz šalu i blagovanje i zaustavljanje, na putu i u Lurdu. Dajemo prednost vojnicima, policajcima, dragovoljcima i njihovim obiteljima. Pitaju me kako taj tako veliki broj? Znam često reći da su naši hodočasnici naši najbolji promotori tog hodočašća, jer kad razgovarate s njima, oni su silno oduševljeni. Zašto? Sigurno da taj duhovni dio i ta ozbiljna priprema na hodočašće ima itekako svoje mjesto. Međutim, ne smijemo zaboraviti da hrvatski hodočasnik – hrvatski časnik, vojnik, policajac na poseban je način čašćen u Lurdu. Naši branitelji, odnosno naši stopostotni invalidi posebno su poštovani u Lurdu. I ministrica obrane u svoje vrijeme i ministar obrane znali su reći: „Kad bi nas u domovini častili odnosno poštivali koliko nas poštuju u Francuskoj, gdje bi nam bio kraj?“

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi