Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Homilija preč. Andrije Markača

Vojni dekan i kapelan u HKoV-u, kapelaniji bl. Alojzija Stepinca

U katedrali u Avignonu.
18. vojno-redarstveno hodočašće u Lurd, 2010.

U misnom slavlju molimo: “Vjerujem u jednu svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.” “Crkva je od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (Tertulijan). Crkva je zajednica ljudi koji ispovijedaju Petrovu vjeru: “Isus je Krist, Sin Božji!” Tako glas Kristov odjekuje u svim vremenima, na svim prostorima već 2000 godina. Kao olimpijska vatra, tako se i riječ Evanđelja prenosi iz stoljeća u stoljeće, iz pokoljenja u pokoljenje, od apostola, papa, biskupa i svetaca sve do danas.

Rimski pjesnik Vergilije pisao je: “Sjeti se, Rimljanine, pozvan si da mačem narodima vladaš”. Rim mača što je otimao, rušio i osvajao, vladao svijetom nestao je davno pod ruševinama svoje sile! Na tim ruševinama izgrađen je Rim križa, Rim papa, da svijetom vlada ne silom oružja i mačem, nego križem, silom Božje istine, Kristove ljubavi. I ovo mjesto u kojem se nalazimo jedna je od postaja trnovitog Križnog puta naše Crkve. Na našem vojno-redarstveno časničkom putu evo nas u Avignonu, središtu sedmorice papa, koje se poput biblijskog progonstva Izraela naziva i “avignonsko progonstvo”.

Dragi hodočasnici, svaki vjernik proživljava osobno svoju vjeru na svoj ljudski način. Vjera u nama može biti u znaku rasta, produbljivanja, ali i u znaku obrata, kriza, iskušenja, ponekad kolebanja, uzmaka, poraza. Važno je u najtežim trenutcima znati sačuvati povjerenje da je Gospodin uz nas, naš Spasitelj i Osloboditelj. Zato je u životu najvažnije iskustvo vjere. Vjernik bez iskustva vjere nemoćan je ikome posvjedočiti da se isplati biti vjernik, da Bog postoji. I prvak apostolskog zbora Petar, bio je jednostavan čovjek poput nas danas. Bio je vjernik židovske vjere, ali bez nekog iskustva vjere. Običan, svagdašnji čovjek. Zato je i rekao Isusu:"Odlazi od mene, jer sam čovjek grešnik”. Isus ga zapazio, uzeo za ruku i rekao mu:"Pođi za mnom”. Dugo se opirao Isusu. Nije prihvaćao ono što govori Isus. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. I ustrajao je do kraja. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere, i tako mogao liječiti bolesnike. To iskustvo dalo mu je snage da izdrži sve nedaće i progonstva.

Poput prvih kršćana i mi trebamo svjedoke, oslonac u vjeri. Trebamo muževe i žene koji nam svojim životom svjedoče da je Isus Krist doista “Sin Boga živoga”. Petrova je služba i danas takvo svjedočanstvo, jamstvo i uporište za sve nas kršćane.

Međutim, svjedoci i jamci za Kristovu vjeru su nam i naši rođaci, prijatelji, susjedi, bližnji na radnome mjestu. Oni nam svojim svakodnevnim primjerom pokazuju kao se može uspješno biti kršćaninom i danas. Iskoristimo, Bogom nam dano druženje u stjecanju iskustva vjere i postanimo novi ljudi, privrženiji jedni drugima.
Amen.

(Avignon, 19. svibnja 2010.)