Propovijedi i poruke

Križni put Hrvatske vojske i policije na zagrebačkom Ksaveru

Nedjelja, 26. 03. 2017.

Homilija o. Jakova Mamića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj

Braćo i sestre, na ovom Križnom putu sudjelujemo kao vjernici pripadnici Oružanih snaga i Redarstvenih službi u RH. Mi smo svjetlom vjere i žarom ljubavi molili, gledali i išli ukorak tragom 14 postaja Isusove patnje i smrti. Ovo otajstvo Isusove muke i smrti nas otkupljuje od grijeha i naše sebičnosti, ono nas prosvjetljuje mudrošću Sina Božjega i ono nas čini odgovornima u našem odnosu prema Bogu, sebi i ljudima. Osim čina pobožnosti kojim smo iskazali zahvalnost Bogu, rekli smo jedni drugima da smo uz čovjeka patnje i odbačenosti i da vjerujemo u smisao takvog života. Siguran sam da se u Isusu, u toj osobi križa, prepoznaju sve patnje nevinih ljudi i da su opravdani svi vapaji koji su žedni pravde. Ovo je onaj znak podignut u „pustinji“ ljudske nemoći u koji valja gledati da bi smogli snage za sljedeći korak svoga hoda.

Braćo i sestre, pobožnošću križnog puta rekli smo i sebi i drugima da vjerujemo u Isusa patnje i boli: vjerujemo u Isusa čija je cijena na tržištu vrijednosti ljudskih osoba dosegla iznos od 30 srebrnika; vjerujemo u Isusa kojeg njegov narod, uz povik „Raspni! Raspni!“, predaje na milost i nemilost tuđinu koji ga osuđuje na sramotnu smrt križa; vjerujemo u Isusa koji je u presudi izjednačen s ljudima kriminala i nasilnim rušiteljima državnog poretka; vjerujemo u Isusa koji će tri puta pasti, jer ne može dalje; vjerujemo u Isusa na kojem krvare rane udaraca i uvreda, a lice mu je obliveno krvlju; vjerujemo u Isusa koji će, u osjećaju nutarnje napuštenosti, s križa izreći stravične riječi upućene Bogu Ocu: „Eli, Eli, lama sabahtani?“ – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Vjerujemo u Isusa koji će na tom istom drvetu križa „povika(ti) iza glasa“ (Mt 27, 5) „dovršeno je“ (Iv 19, 30) „i duh (svoj) ispusti(ti)“ - umrijeti (Mt 27, 5).

Drugujući s takvim Isusom, braćo i sestre, tko od nas smije očajavati zbog slabosti naše vjere, zbog određenih lutanja u koja smo upali i teško nam je bez njih. Isusov križni put nam otkriva istinu o nama. U sabranom hodu od postaje do postaje otkrivamo da i mi pripadamo ljudima koji se neće izvući bez božanske utjehe i nove snage: žedni smo međusobne podrške i razumijevanja, pomoći, milosrđa i pravednosti; osjećamo i slabost svoje vjere koja najčešće šuti kad trebamo odgovor. Potrebna nam je ljudska podrška i Božja ruka da ne klonemo u vjeri koja je iz dana u dan sve više i sve jače iskušavana.

Time se, poštovana braćo i sestre, poistovjećujemo s mnoštvom koje živi s pitanjima, nejasnoćama i sumnjama. Ali, znamo da idemo za onim koji pada pod teretom zla svih ljudi. Vidimo da on posve smireno i odvažno preuzima odgovornost za zlo ljudi, sebe predaje umjesto svih i time sve opravdava i oslobađa. Idemo njegovim tragom uvjereni da ćemo bolje razumjeti sebe kad vidimo da nam je On jednak u nemoći. Ovaj naš vjernički hod postaje životna škola u kojoj učimo kakav je put na kojem ljudi, narodi i povijest mogu postati drugačiji i graditi jedan novi svijet snagom Evanđelja.

Sveti Ivan zapisa da je „kod Isusova križa stajala njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleofe, i Marija Magdalena (i) učenik koga je ljubio“ (Iv 19, 25).

Dobro je prepoznati Mariju pod križem. Ona je majka i naše vjere te nas uči kako se odnositi prema Isusovoj patnji u braći ljudima. Dobro je prepoznati i učenika koji stoji uz majku Isusovu pod križem, jer nas uči uzeti odgovornost za one koji ostaju „nikome“ nakon što je patnja i smrt pokosila sva njihova uporišta.

Htjeli bismo na tom Križnom putu vidjeti i druge Isusove učenike. Nažalost, njih nema na tom putu. Ne vidimo da idu s njime: je li njima ovladao strah zbog učiteljeve sudbine i bojazan da ne bi i njih ta sudbina snašla? Možda su se zagubili u mnoštvu onih koji htjedoše biti svjedoci njegove smrti? Možda su se i sami prerušili da ne budu prepoznati kao njegovi. Nažalost, nisu nam pomogli razumjeti potrebu patnika i važnost ljudske utjehe.

Braćo i sestre, danas nam je biti pod mnoštvom osobnih i kolektivnih križeva ljudi i naroda. Izdvajam danas osobitu potrebu boravka pod križem našega naroda, jer vrijeme je to u kojemu i pojedinac i narod gube sigurnost, a beznađe i tjeskoba tiho ovladavaju ljudima, po zlu je krenuo i život i vrijeme. Danas biti pod tim križem pokazatelj je odgovornosti i zrelosti vjere. Biti pod križem osobne i kolektivne agonije, groznog straha od stvarne istine da možda nećemo opstati kao narod i da su ovo, možda, zadnja stoljeća našeg narodnoga bića na ovoj grudi.

Ističem da u tako sudbonosnoj situaciji čovjeka i naroda nije dovoljno da budemo tu „negdje“: riječ je o osobnom i kolektivnom ispitu odgovornosti glede vlastitog udjela u propasti ili spašavanju naroda. Ovo danas moramo razumjeti: riječ je o „povijesnom križu“ zemlje koju smo krvlju natapali da bi bila slobodna, vjekovima branili da bi bila „naša“, a sada smo ju sami osudili na smrt. U ovakvim situacijama ne smijemo ostati „puki“ pratitelji ili sudionici jednog kolektivnog „sprovoda“: ovdje smo kao odlučni subjekti budućnosti, jer će ona biti onakva kako se mi danas budemo ponašali.

Zato, drage vojnikinje i vojnici, drage policajke i policajci, dragi mladići i djevojke, mladi bračni parovi, pomozite ovoj zemlji da se ne strovali u ništavilo smrti zbog straha pred životom. Pomozite graditi one odnose između muškarca i žene, mladića i djevojke, koji vode k ostvarenju ljepote života, a ne smrti. Pomozimo mladima da ne budu tjeskobno uvjetovani pitanjima budućnosti i da se opredijele za život. Vas danas nazočne molim da i sami postanete prostor nastanka i razvitka života. Daj Bože, da se ova poruka danas čuje i razumije. Otvorite um i srce, ljubav i nadi za govor života.

Znamo, braćo i sestre, da se određene teškoće mogu nositi samo uz jaku Božju podršku, njegovo svjetlo i blizinu. Neka vam ova Kalvarija danas bude mjesto Vašeg iskustva Božje bliskosti i njegove ispružene ruke prema vama, vaše sličnosti s Isusom da birate život i pod cijenu smrti. Svaki život je plod ljubavi koja poznaje žrtvu. Prihvatite ovo, dragi mladi, jer vi ste najdragocjeniji sinovi i kćeri hrvatskog naroda. Budite rasadnici života protiv svih naših poriva sebičnosti.

Molim Boga da vas svjetlo vjere otvori slobodi „sinova Božjih“ kako ne biste podlegli raznim „pranjima mozga“ i „ponudama“ što nam ih suvremena kultura smrti, dnevna politika i nositelji nekršćanskog svjetonazora obilno nude. Neka vam vjera u Isusa Krista i zajedništvo s njime te privrženost njegovoj Crkvi budu mjesta mira, slobode i radosti vaše. Neka vam Domovina bude draga riječ na ustima, biser u srcu i stvarnost koja traži vašu odgovornost. Ostanimo s Isusom i budimo u današnjem svijetu ljudi koji žive, razmišljaju i ljube na Isusov način. Amen.

Arhiva propovijedi i poruka

2017: siječanj (1) , veljača, ožujak (1) , travanj (4) , svibanj (7) , lipanj (2) ,

2016: siječanj, veljača (2) , ožujak (2) , travanj, svibanj (2) , lipanj, srpanj (1) , kolovoz (6) , rujan (1) , listopad (2) , studeni (5) , prosinac (1) ,

2015: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj (1) , kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2014: siječanj, veljača, ožujak, travanj (1) , svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2013: siječanj (1) , veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj (1) , lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2012: siječanj, veljača (1) , ožujak (1) , travanj, svibanj (2) , lipanj (1) , srpanj, kolovoz, rujan, listopad (2) , studeni, prosinac (2) ,

2011: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni (1) , prosinac (3) ,

2010: siječanj, veljača (1) , ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni (1) , prosinac,

2009: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2008: studeni (1) , prosinac,

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi