Propovijedi i poruke

Misno slavlje na Dušni dan za sve hrvatske branitelje

Srijeda, 02. 11. 2016.

Homilija msgr. Jure Bogdana, vojnog ordinarija u RH

Dan 12, 1-3; Rim 14, 7-9. 10b-12; Lk 23, 44-49. 24, 1-6a;

Braćo i sestre

U našim srcima, živo je ozračje slavlja Svih svetih jučer, te spomen i molitva za sve vjerne mrtve. Pohod grobljima ovih dana, na osobit način jučer i danas, obnavlja u nama veze s dragim osobama koje su nas napustile. Smrt čuva ono što život ne može zadržati: Kako su naši mrtvi živjeli, što su voljeli, čega su se plašili i čemu su se nadali, što su odbijali? Sve to nalazimo kod grobova i na spomenicima iz kojih se zrcali njihova egzistencije, njihov svijet. Grobovi nas uvode u dijalog s njima, u dijalog kojeg je smrt poremetila. Smrt je uvijek takva! Tako, mjesta pokopa postaju mjesta u kojima živi susreću mrtve, s njima učvršćuju veze zajedništva koje ni smrt nije mogla i ne može prekinuti.

Tako i ovdje u našem gradu Zagrebu, na Mirogoju kao i na drugim grobljima, u našem kraju i mjestu podrijetla, s nadgrobnih natpisa i spomenika, mnoštva upaljenih svijeća, osjećamo čvrstu poveznicu s našim pokojnicima koja je duboko protkana kršćanskom porukom. Stupajući na groblja, jučer i danas, imamo dojam kao da smo prešli nematerijalni prag i kao da smo stupili u izravni kontakt i komunikaciju s onima koji tamo čuvaju svoju prošlost, radosti i žalosti, svoje neuspjehe i nadanja. To se događa stoga jer se smrt tiče čovjeka podjednako danas kao što je to bilo i prije, kad su oni živjeli, kao i uvijek otkako je čovjeka. Premda su nam mnoge stvari iz prošlosti posve strane, nedohvatljive, nerazumljive, i ne zahvaćaju nas, smrt je ostala uvijek ista.

Naspram ovoj stvarnosti tajanstvenosti i okrutnosti smrti, ljudsko biće uvijek je tražilo i traži svjetlo koje otvara perspektivu, budi nadu, teži životu i preko groba. I tu se postavlja osnovno pitanje: Kako mi kršćani odgovaramo na pitanja o smrti? Koji je naš odgovor? Stojimo li pred njom nemoćni, bez nade, pokošeni, neutješeni, bez riječi? Ne! Mi jednostavno odgovaramo vjerom u Boga s pogledom čvrste nade koja se temelji na smrti i uskrsnuću Isusa Krista. O tome nas izvješćuje sv. Luka u evanđelju koje smo upravo slušali. Po svim prirodnim zakonima, njegovo tijelo trebalo se početi raspadati u grobu. On je treći dan po smrti, uskrsnuo od mrtvih u tijelu svome, proslavljenome tijelu, koje više ne podliježe zakonima prostora i vremena, fizike i kemije. Dotad nečuveno ali povijesno i stvarno istinito! To je temelj vjere naše. To je razlog nade naše u vječni život. „Ako li Krist nije uskrsnuo uzalud je vjera naša, uzalud je propovijedanje naše“, kaže sv. Pavao.

U svjetlu ove činjenice Isusova uskrsnuća, koje jasno pokazuje da je svaki čovjek besmrtan, smrt otvara vrata životu, onome vječnome životu koji nije beskonačni duplikat sadašnjeg vremena, nego nešto posve novo i drugačije. Osnaženi vjerom otkrivamo da istinska besmrtnost kojoj težimo nije nekakva ideja, koncept, nego da je to odnos punog zajedništva s Bogom živih: to je i to znači biti u njegovim rukama, u njegovoj ljubavi, postati u njemu jedno sa svom braćom i sestrama koje je On stvorio i otkupio sa svime stvorenim. Naša nada počiva na Božjoj ljubavi što odsjeva s Križa Kristova i koja odjekuje u duši dobrog razbojnika: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23, 43). To je život koji je došao do svoga vrhunca, do svoga ispunjenja. Život u Bogu, kojeg mi sada tek polagano vjerom naziremo kao vedro nebo kroz gustu maglu…

U toj vjeri i ozračju molitve, okupljeni smo oko Gospodnjeg oltara da bi prinijeli misnu žrtvu za naše pokojne branitelje koji su završili tijek svoga zemaljskog života tijekom Domovinskog rata i u godinama poslije rata. Od Boga, dobrog i milosrdnog Oca molimo da im udijeli vječnu nagradu, zajedništva u nebu sa svima svetima. Razmišljajući o svjedočanstvu njihova života, ljubavi prema vlastitome domu i Domovini, u njima prepoznajemo ponizne, milosrdne, čiste srcem, mirotvorce o kojima govori apostol Matej. U njima prepoznajemo prijatelje Gospodinove koji su i u vremenu progonstva i rata znali sačuvati vjeru, a sada zauvijek žive u Očevoj kući gdje uživaju nebeske nagrade. Oni su se trudili služiti svojoj Domovini vjerno i s ljubavlju.

Dva su snažna događaja koja su prethodila ovogodišnjoj proslavi Svih svetih i Dušnoga dana i koji s pravom izazivaju veliko zanimanje: u prvome redu to je objavljivanje dokumenta „Ad resurgendum cum Christo“ (Da bi se suuskrslo s Kristom). To je naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja. Crkva je od samih početaka s velikim poštovanjem pristupala pokojnicima te je imala vrlo jasne upute o pokapanju tijela pokojnih. Među ostalim u ovome dokumentu stoji:

„Držeći se veoma drevne kršćanske predaje, Crkva snažno preporučuje da se tijela preminulih pokapa na groblju ili na drugome svetom mjestu.

U spomen na Gospodinovu smrt, ukop i uskrsnuće, otajstvo u svjetlu kojega se očituje kršćanski smisao smrti, pokop je povrh svega najprikladniji oblik za izražavanje vjere i nade u uskrsnuće tijela.

Crkva, koja je kao Majka pratila kršćanina na njegovu zemaljskom putovanju, prikazuje Ocu, u Kristu, dijete njegove milosti i predaje zemlji njegove smrtne ostatke u nadi da će uskrsnuti u slavi.

Pokopom tijela umrlih vjernika, Crkva potvrđuje vjeru u uskrsnuće tijela i želi istaknuti uzvišeno dostojanstvo ljudskoga tijela kao sastavnog dijela osobe s kojom tijelo dijeli povijest. Ne može, dakle, dopustiti stavove i obrede koji uključuju pogrješna poimanja smrti, gdje se smrt shvaća bilo kao konačno uništenje osobe, bilo kao trenutak njezina stapanja s Majkom prirodom ili sa svemirom, bilo kao etapu u procesu reinkarnacije, bilo kao izbavljenje iz »tamnice« tijela.

Osim toga, pokop na grobljima ili na drugim svetim mjestima na prikladan način odgovara pobožnosti i poštivanju koje se duguje tijelima pokojnih vjernika, koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga i kojima se, »kao oruđima i posudama, Duh Sveti sveto poslužio da učini tolika dobra djela«.

Pravednoga se Tobiju hvali zbog zasluga stečenih pred Bogom, zato jer je pokapao mrtve, a Crkva smatra pokapanje mrtvih djelom tjelesnoga milosrđa.

Na kraju, pokapanje tijela pokojnih vjernika na grobljima ili na drugim svetim mjestima potiče članove obitelji i cijelu kršćansku zajednicu na spomen i molitvu za pokojnike, kao i na čašćenje mučenikâ i svetaca.

Pokapanjem tijelâ na grobljima, u crkvama ili na za to predviđenim mjestima, kršćanska je predaja čuvala zajedništvo između živih i pokojnih te se protivila težnji da se prikriva ili privatizira događaj smrti i značenje koje ona ima za kršćane” (Ad resurgendum cum Christo, br. 3).

Premda Crkva ostaje na dosadašnjim pozicijama pokapanja tijela pokojnika, ona dopušta i kremiranje tijela ali uz određene uvjete. Pepeo pokojnika valja s poštovanjem pohraniti na prikladnome mjestu na groblju.

U svijetlu crkvene prakse, važećih kanonskih propisa o pokapanju mrtvih i najnovijeg dokumenta Kongregacije za nauk vjere o pokapanju mrtvih, kao vjernici katolici i hrvatski građani, s velikim zanimanjem pratili smo pokop žrtava iz rudnika u Hudoj Jami na groblju Dobrave u Mariboru. Iz rudnika u Hudoj jami eshumirano je skoro osam stotina pokojnih koji su ubijeni na najokrutniji način 1945. godine. Pretpostavke su da je još više od dvije tisuće žrtava u istome rudniku koje će također biti eshumirane i nakon sedamdeset godina civilizacijski pokopane. Radujemo se da su na oproštaj s pokojnicima iz Hude jame došli i najistaknutiji predstavnici vlasti iz naše države: Predsjednica RH, Predsjednik Sabora i Predsjednik Vlade. Obredu pokopa na mariborskome groblju Dobrave prethodila je sv. misa u mariborskoj prvostolnici u kojoj su sudjelovala četiri slovenska i četiri hrvatska biskupa i apostolski nuncij koji je Poljak, nekoliko desetaka svećenika i više tisuća vjerničkoga puka.

Naši susjedi Slovenci, premda su imali otpore i žestoka protivljenja, napravili su veliki iskorak i to pozdravljamo. Jasno su odaslali poruku da su civilizirani ljudi i kršćani i da žele pokojnike iz rudnika, jama, vrtača, parkova i ostalih masovnih grobnica kršćanski i civilizacijski pokopati. Isto tako jasno su naglasili da nema nacionalnog pomirenja bez priznavanja istine, i da ne mogu biti dvije ili više istina. Istina je samo jedna. Dokle god povijest budu pisali pobjednici, jači i nažalost puno puta okrutniji i krvaviji, nema mira. Povijest moraju pisati događaji. Istina se teško probija ali to je jedini put pomirenja. A u smrti, svi ljudi zaslužuju isto dostojanstvo, poštovanje i pokop.

U prvome redu kao kršćanski vjernici, ali i kao građani Republike Hrvatske, želimo se nadati da će slovenski primjer potaknuti i naše hrvatske vlasti da se znanstveno istraže sve masovne grobnice u Republici Hrvatskoj kojih je nažalost i previše, da se objektivno predoči općinstvu što se je i zašto dogodilo i, da konačno svi mrtvi, iz masovnih grobnica, bez obzira na naciju, političku opredijeljenost, vjeroispovijest nađu svoj mir i da sukladno našoj europskoj kulturi i običajima budu pokopani u grobnicama i na grobljima kamo se pokapaju i svi drugi ljudi.

Kao što se pravom danas na Dušni dan sjećamo svih preminulih i poginulih branitelja i želimo pronaći grobove svih nam milih i dragih nestalih u Domovinskom ratu i dostojanstveno ih pokopati, isto tako se s poštovanjem sjećamo i svih žrtava iz masovnih grobnica i želimo da i oni nađu svoj mir i pokoj na našim grobljima.

Arhiva propovijedi i poruka

2017: siječanj (1) , veljača, ožujak (1) , travanj (4) , svibanj (1) ,

2016: siječanj, veljača (2) , ožujak (2) , travanj, svibanj (2) , lipanj, srpanj (1) , kolovoz (6) , rujan (1) , listopad (2) , studeni (5) , prosinac (1) ,

2015: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj (1) , kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2014: siječanj, veljača, ožujak, travanj (1) , svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2013: siječanj (1) , veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj (1) , lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2012: siječanj, veljača (1) , ožujak (1) , travanj, svibanj (2) , lipanj (1) , srpanj, kolovoz, rujan, listopad (2) , studeni, prosinac (2) ,

2011: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni (1) , prosinac (3) ,

2010: siječanj, veljača (1) , ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni (1) , prosinac,

2009: siječanj, veljača, ožujak (1) , travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac (1) ,

2008: studeni (1) , prosinac,

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi

Događanja

Sveta misna slavlja u kapeli Vojnog ordinarijata

SVAKE NEDJELJE U 10 SATI

(IZNIMNO 28. SVIBNJA NEĆE BITI SLAVLJA U KAPELI)

Sveta misa povodom Dana Oružanih snaga RH

28. SVIBNJA 2017.

Zahvalno hodočašće Vojnog ordinarijata u Svetu Zemlju

21. - 27. STUDENOGA 2017.

Novi naslovi arhiva

“Molitvenik - vodič” 25. hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lourdes

25. hodočašće Hrvatske vojske i policije, 59. međunarodno vojno hodočašće (PMI), Lourdes, 16. - 23. svibnja 2017.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 1. (72) - 2017.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 5. (71) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 4. (70) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 3. (69) - 2016.

više...

“Obavijesti”, vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 2. (68) - 2016.

više...