Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

„Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza…“ (Lk 4,18–19)

Četvrtak, 02. 04. 2026.

Propovijed Msgr. Jure Bogdana vojnog ordinarija na misi posvete ulja

 Veliki četvrtak, Zagreb, Vojni ordinarijat, 2. travnja 2026.

Iz 61, 1-3a. 6a. 8b-9; Ps.89, 21-22. 25 i 27; Otk 1, 5-4; Lk 4, 16-21

1. Krist – Pomazanik poslan svijetu

Draga braćo i sestre,

riječi iz Evanđelja po Luki otkrivaju samo srce Isusova poslanja: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!“ Isus je Krist – Pomazanik. On dolazi kao onaj koji donosi radosnu vijest siromasima, oslobođenje zarobljenima, vid slijepima i slobodu potlačenima. Ove riječi nisu samo opis jedne povijesne stvarnosti – one su trajni poziv i putokaz za sve nas. Krist ulazi u ljudsku povijest i ostaje prisutan među nama kroz Crkvu, sakramente i svoje vjernike. Njegovo pomazanje nije završilo – ono se prenosi dalje. Svaki svećenik, svaki kršćanin, svaki sakrament postaje sredstvo Kristove prisutnosti u našem vremenu.

2. Veliki četvrtak – dan svećeništva i dar poslanja

Na poseban način ove riječi odzvanjaju danas, na Veliki četvrtak. Danas se spominjemo ustanove euharistije i svećeništva. Prijepodne slavimo Misu posvete ulja, gdje se blagoslivljaju sveta ulja – simboli Božje milosti koja djeluje u sakramentima.  Svećenik je pomazan i poslan da nastavi Kristovo poslanje: naviještati, liječiti, oslobađati, posvećivati. On ne djeluje u svoje ime, nego u ime Isusa Krista, i u svakoj riječi, gesti i sakramentu prenosi Božju prisutnost. Papa Benedikt XVI. je govorio: „Svećenik nije gospodar, nego sluga; nije vlasnik otajstava, nego njihov čuvar.“ (usp. Propovijed na Misi posvete ulja, 5. travnja 2012.). Svećenik je, dakle, poslan da bude kanal Božje milosti i prisutnosti u svijetu, baš kao što je Isus bio poslan među ljude.

3. Svećenik i euharistija – srce Crkve

Na Veliki četvrtak Isus ustanovljuje Euharistiju. On uzima kruh i vino i govori: „Ovo je tijelo moje… Ovo je krv moja.“ Tu vidimo najdublju povezanost svećenika i euharistije. Bez svećenika nema euharistije – ali i bez euharistije nema pravog svećeništva. Svećenik živi od euharistije i za euharistiju. Ona je izvor i vrhunac njegova života i službe. U svakom slavlju mise Krist se daruje svome narodu. Svećenik postaje oruđe tog dara. Njegove ruke, pomazane uljem, posvećene su da posreduju najveće otajstvo: Božju prisutnost među ljudima. Papa Franjo nas podsjeća u pobudnici Evangelii Gaudium: „Euharistija, iako je punina sakramentalnog života, nije nagrada za savršene, nego velikodušan lijek i hrana za slabe.“ (br. 47) Svaki svećenik, dakle, postaje svjedok Kristove prisutnosti i milosrđa, osobito za one slabe, za one koji traže utjehu, snagu i nadu.

4. Svećenik i sakrament pomirenja – služitelj milosrđa

Isus nije došao samo hraniti, nego i opraštati. Zato je Crkvi povjerio sakrament pokore. Svećenik u ispovijedi postaje znak Božjeg milosrđa. On sluša, razumije i – u Kristovo ime – oprašta. Tu se doista ostvaruje ono što smo čuli u današnjem Evanđelju: oslobođenje zarobljenima. Koliko je ljudi zarobljeno krivnjom, strahom, ranama života! U ispovijedi Bog oslobađa, vraća dostojanstvo i daje novi početak. „Bog se nikada ne umara opraštati, mi se umaramo tražiti oproštenje.“ Govorio je papa Franjo (usp. Angelus, 17. ožujka 2013.). Benedikt pak XVI. važnost ove službe ističe riječima: „U sakramentu pomirenja svećenik postaje oruđe Božjeg milosrđa.“ (usp. Opća audijencija, 19. veljače 2014.) Svećenik je poslan da bude konkretan znak Kristove ljubavi, oproštenja i slobode, osobito za one koji su ranjeni životom.

5. Svećenik u Vojnom ordinarijatu – miomiris Kristov

Služba svećenika posebno dolazi do izražaja  u našemu  Vojnome ordinarijatu. Ovdje je njegov zadatak biti prisutnost Krista u teškim i opasnim situacijama, među onima koji su na osobit način u odgovornom poslanju vojnika i policajca. Svećenik među vojnicima i policajcima ne donosi samo riječi – on nosi miomiris Kristov. On sam je znak Božje prisutnosti, mira, nade i ljubavi. U sredini gdje vladaju nesigurnost, strah i ponekad izvanredne okolnosti, on svjedoči Kristovu ljubav i daje snagu. Sveti Pavao piše: „Mi smo Kristov miris Bogu među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju“ (2 Kor 2,15). Svećenik u Vojnom ordinarijatu pozvan je živjeti dubinu euharistijskog i pomiriteljskog poslanja i to u posebnim životnim okolnostima. Njegova služba nas uči da smo svi pozvani biti znak Božje ljubavi gdje god živimo i djelujemo. Napose pak onde gdje je život izložen rizicima, opasnostima, ugrozama...

6. Svi smo pomazani i poslani

Iako je  danas na Veliki četvrtak posebna pažnja  usmjerena prema nama svećenicima, ne smijemo zaboraviti: po krštenju svi smo pomazani. Svi smo, na svoj način, uključeni u Kristovo poslanje. Pozvani smo donositi nadu onima koji su obeshrabreni, svjetlo onima koji su u tami, slobodu onima koji su grijehom zarobljeni. To počinje u našoj svakodnevici – u obitelji, na poslu, među prijateljima, u susretima s ljudima koje susrećemo.... Svaki naš čin ljubavi i milosrđa produžetak je Kristova pomazanja.

Draga braćo i sestre,

riječi „Duh Gospodnji na meni je“ Kristove su riječi  koje su  poziv i nama. Na Veliki četvrtak zahvaljujemo za dar svećeništva, za euharistiju i za pomirenje grijeha. Molimo danas jedni za druge, molimo za nas svećenike, molimo za sve svećenike na svijetu - da budu i da budemo  vjerni službenici Kristovih otajstava, ljudi euharistije i milosrđa. Molimo da svi otvorimo svoje srca Duhu Svetome, da i po nama Krist nastavi svoje djelo: da budemo glasnici nade, nositelji mira i svjedoci Božje ljubavi u svijetu.

A Vi draga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici, sestre redovnice, molite za svoje biskupe i svećenike, da budu vjerni svojoj apostolskoj službi koja im je povjerena, te da svakim danom budu sve življa i savršenija slika Krista Svećenika, Dobroga Pastira, Učitelja i sluge sviju. Amen.