Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Proslava sv. Ilije Proroka – Dan vojne kapelanije u Petrinji

Srijeda, 22. 07. 2009.

“Ne može se služiti dvojici gospodara!”

Prošlog četvrtka slavio se blagdan Majke Božje koji se zove Gospa Karmelska. Taj se naslov pridaje Gospi po svetom brdu Karmelu. To je brdo u Palestini, uz obalu Sredozemnog mora, gdje se sklonio prorok Ilija i odatle vatreno branio vjeru u pravoga Boga. U biblijskoj duhovnosti brdo Karmel je postao slika Božje blizine i mjesto Božjeg očitovanja.

U literaturi kršćanskih mistika Karmel je postao simbolom duhovnog uspinjanja. A sve se to duhovno bogatstvo nadograđuje na ono iskustvo koje nam je ostavio jedan od najznačajnijih starozavjetnih likova - prorok Ilija. Njegova je vjera bila čvrsta kao kremen koji stvara vatru. Zato je tradicija uz ime Ilije proroka povezala vatru, munje i gromove. A on je zapravo bio vjerni i do kraja odani Božji sluga. A u njegovom životu i njegovoj revnosti Bog se očitovao kao vjerni čovjekov saveznik. Zato je i danas Ilija prorok takva vjernička figura koja Crkvi i svakom vjerniku služi za uzor.

Kad je izraelski narod u kanaanskoj zemlji došao je u dodir s poganskim narodima i običajima to je bila ozbiljna prijetnja njihovoj vjeri u jednoga Boga, Jahvu. U vrijeme kralja Ahaba i kraljice Izabele snažno su se širili poganski običaji. Pod utjecajem pogana poubijani su mnogi proroki. Kralj Ahab je dopustio svojoj ženi Izabeli da dovede poganske Baalove proroke. Podigli su hram u Samariji, u čast boga Baala, koga su smatrali bogom plodnosti i kiše. Kad su proroci pravoga Boga opominjali židovski narod da ne napušta vjeru u pravoga Boga, oni su ih, na poticaj kraljice Izabele, dali pobiti.

Bog je potaknuo proroka Iliju na obranu prave vjere od Baalova poganstva. Zavladala je velika suša. Bilo je to vrijeme kušnje. Valjalo je znati kome se treba moliti. To je bio znak da je Baal - bog kiše - nemoćan. Stoga je Ilija predložio kralju Ahabi da sabere sav svoj narod i da pozove Baalove proroke na goru Karmel koja se diže nad Sredozemnim morem na visini od 552 metra.

Bilo je priređeno natjecanje između 450 Baalovih poganskih svećenika i proroka Ilije: Trebali su se uvjeriti je li pravi Bog onaj kojega štuje prorok Ilija ili onaj kojega štuju poganski svećenici. Ilija je naredio da se zakolju dva junca, jedan za njegovu žrtvu, koju će on prikazati, a drugi za žrtvu poganskih proroka. Naredio je da se ne smije oganj zapaliti. Ilija je tada zamolio da Baalovi proroci zazovu ime svoga boga, a on će prizvati ime Gospodnje. “Bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog” (1 Kralj 18, 24), rekao je Ilija. Poganski su proroci vikali od jutra do noći: “Baale Baale, usliši nas!”, ali uzaludno. Ilija se narugao njima i rekao da viču jače, možda je bog njihov zaspao. Oni su još jače vikali. No, svi pokušaji da dozovu svoga boga bili su uzaludni. Ilija je zatim pozvao narod i rekao: “ Pristupite k meni!” Dao je politi vodom žrtvenik nekoliko puta. Pristupio je zatim žrtveniku i pomolio se riječima: “Usliši me Gospodine, i daj da upozna ovaj narod da si ti Gospodin, pravi Bog i da si obratio njihova srca (1 Kr 18,38). U tom trenutku pojavio se oganj i spalio žrtvu. Kad su to vidjeli ljudi pali su ničice, govoreći: “Gospodin je pravi Bog! Gospodin je pravi Bog!” (1 Kr 18, 39). Nakon toga kiša, koju su željno godinama očekivati, počela je s neba padati. Brdo Karmel na kojem su se zbili ti događaji, od sada će biti povezano uz ime proroka Ilije, i zvat će se brdo Sv. Ilije. Tako ga danas nazivaju Židovi, kršćani i muslimani.

Ilija je tako ponovno priveo svoj narod vjeri u jedinoga i pravoga Boga. Poručio je da se ne može u isto vrijeme služiti poganskom bogu Baalu i pravom Bogu Jahvi; da se treba opredijeliti između lažne i prave vjere. Isus je potvrdio starozavjetnu vjeru kad je kazao: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara: Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti: ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (Mt 6, 24).

Ljudi se ponekad drže pogrešnoga stava da se nije dobro zamjeriti ni Bogu ni đavlu. Priča se o nekoj ženi da je zapalila svijeću u čast Sv. Mihaela, ali je potom zapalila je i u čast đavla. Kad su je ljudi pitali zašto to radi, odgovorila je da nije dobro zamjeriti se ni jednom ni drugom. Danas su ljudi skloni takvom ponašanju. Stoga je Ilijina poruka i danas veoma suvremena. Treba ozbiljnije živjeti svoju vjeru. Isus je kategoričan: “Ne može se služiti dvojici gospodara!”

Prvo čitanje govori što se dalje dogodilo s Ilijom. Ilija, koji je bio borac za Božju stvar, doživio je na kraju teško razočaranje. Kad je kraljica Elizabeta čula za smrt poganskih proroka zaprijetila je Iliji smrću. Prorok se potužio Bogu riječima: “Gospodine, već mi je svega dosta. Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih” (1 Kr 19, 5) Legao je i zaspao. No anđeo ga budi i govori mu: “Ustani i jedi"!" (1Kr 19, 5). Ustao je, jeo i pio. Tako okrijepljen išao je još 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Horeba.

Mnogi bibličari vide u ovim riječima znak “nebeskog kruha” o kojem govori Isus: “Ja sam kruh života… Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje- za život svijeta. Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!”

Dragi prijatelji!
Svatko od nas, u većoj ili manjoj mjeri, ima iskustvo proroka Ilije. Možda smo i mi koji puta rekli: Dosta mi je svega. Možda ponekad i nama nevolje stisnu dušu: zbog financijskih teškoća, zbog nesuglasica u obitelji, zbog neuspjeha u odgoju djece, zbog problema na radnome mjestu i slično. Ima puno toga zbog čega nam Ilijino iskustvo nije nepoznato. U tim trenucima kao da slušamo glas anđela koji govori: “Ustani i jedi, jer pred tomom je dalek put!”.(1Kr 19,7) U tim trenucima, braćo i sestre, imajmo povjerenje u Boga, povjerenje u Isusa Krista. On nas razumije i hoće nam pomoći. To vrijedi kako za pojedinca tako i za Crkvu. Kroz to iskustvo vidimo da snaga Crkve nisu njezine strukture, nisu njezine financije, ni njezina brojnost. Njezina je snaga u vjeri i poslušnosti Isusu Kristu. On je isti jučer danas i uvijek, pristan među nama u svojoj riječi i euharistiji.

U drugom dijelu prvog čitanja čitamo kako je Ilija došao do neke pećine i u njoj je prenoćio. I Bog mu se javlja “Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi” (1Kr 19,11). Pred Gospodinom je bio silan vjetar, potres, oganj i na kraju šapat laganog i blagog lahora: Gospodin nije bio ni u vjetru ni u ognju ni u potresu, nego se javlja u blagom lahoru. Mnogi ovo mjesto tumače da Boga možemo susresti u sabranosti duše, u tišini koja nam omogućava da bolje čujemo Boga koji govori kroz glas savjesti. I kad tako u poniznosti srca svoga pristupamo Bogu, javlja se u nama želja za promjenom života, želja za obraćenjem.

U današnjem evanđelju Isus se tuži na svoje suvremenike, koji nisu bili spremni obratiti se. Oni su očekivali Mesiju koji će uništiti zlo u svijetu, uspostaviti pravdu i mir vojnim pobjedama nad neprijateljima židovskog naroda. A sami se nisu željeli promijeniti, nisu se htjeli obratiti.

Stoga im Isus poče govoriti: “Naraštaj je ovaj opak. Znak traži. Ali mu se znak neće dati doli znak Jonin” (Lk 11,29-30) Što to znači? Evanđelist Matej tumači znak Jone proroka: “Kako je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana i tri noći"(Mt 12,40). Isus se poziva na svoju smrt i uskrsnuće kao najveći Božju znak. Oni mu ipak neće povjerovati i zato ih čeka kazna Božja. Isus im također daje primjer kraljice koja je s Juga došla slušati Salomona i obratila se na njegovu riječ. Kaže im – misleći na sebe - da je među njima veći od Jone i Salomona. A oni mu, umjesto vjere i obraćenje, postavljaju zamke i prepreke. Poruka je jasna: Isus naviješta da će na sudnjem danu ljudi biti suđeni prema tome kako se odnose prema njemu; jesu li ga prihvatili ili odbili.

Koja je poruka blagdana Sv. Ilije? On je bio čovjek koji revnuje za stvar Božju. Bio je borac za pravu vjeru u Boga. Postoji uvijek opasnost da čovjek ne prihvati Boga. Ljudi su uvijek skloni da umjesto pravoga Boga imaju svoje bogove; da žive po modi, umjesto po Božjoj volji. Živa i prava vjera ne znači pobožno pretjerivanje, ne znači fanatizam, nego zauzetost i predanost istini. Stoga se moramo čuvati ravnodušnosti i mlakosti. Ljudima mlake vjere talijanski pjesnik Dante daje mjesto na dnu pakla.

Braćo i sestre, dragi prijatelji!
Bog želi doći do srca čovjeka i u njemu se nastaniti. U knjizi Otkrivenja čitamo: “Evo stojim na vratim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom (Otk 3, 20)

Ove su riječi nadahnjivale mnoge glasovite umjetnike. Mnoge slike prikazuju Isusa Krista kako stoji pred vratima i kuca da mu se otvori. Bog ne ulazi silom. On nema ključa od naših vrata, nema ključa našega srca. On hoće da mu otvorimo iznutra. Samo prijatelju, istinskom prijatelju otvara se svoje srce. Bog ne želi učiniti provalu u naše srce. Tko otvori svoje srce Bogu, postaje hram Presvetog Trojstva. Stoga Isus kaže: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (Iv 14, 23).

Braćo i sestre!
Bog se postupno objavljivao svijetu. Crkva čuva vjerničko iskustvo mnogih naraštaja. Bog neće da se išta izgubi iz duhovne baštine. To je dragocjenost koju moramo sačuvati. Osobnim iskustvom moramo uvećati duhovno blago i tako ga predati novim naraštajima. Sv.Ilija, čiji blagdan danas slavimo, prenosio je Božju poruku od koje je Izrael živio do punine vremena, do objave Novoga zavjeta. A u punini vremena Bog nam je progovorio po svom Sinu Isusu Kristu. Tu smo vjeru primili, tu vjeru trebamo živjeti i tu vjeru svojoj djeci sačuvati. Molimo Gospodina da nam po zagovoru Sv. Ilije udijeli duha revnosti za stvar Božju. Neka nas dobri Bog učvrsti u vjeri da – poput Ilije proroka - svojim suvremenicima budemo svjedoci Božji. Amen.