Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Stepinčevo u Krašiću

Četvrtak, 11. 02. 2010.

“Ne osuđujte i nećete biti osuđeni.”

Kad je bila sagrađena osnovna škola između Krašića i Pribića, bilo mi je drago pročitati na njezinom pročelju riječi: “Osnovna škola kardinal Alojzije Stepinac- Krašić”. Ime pojedinih ustanova daje se obično po nekom značajnom čovjeku koji je umro, a veoma rijetko ljudima koji su još na životu. Naime, uvijek postoji opasnost da čovjek za vrijeme svoga života može iznevjeriti ideale za koje je živio. Međutim, to se ne može reći za blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Stoga mi je drago da su se večeras ovoj proslavi za Stepinčevo pridružili i učenici “Osnovne škole kardinal Stepinac”, zajedno sa svojim nastavnicima i učiteljima.

Kad je bila sagrađena velika škola u New Yorku koja je bila posvećena kardinalu Stepincu, njujorški je kardinal Spellman rekao na dan otvorenja škole studentima da se ne trebaju bojati da će ih ovo ime iznevjeriti. Bilo je to vrijeme kardinalovog zatočeništva u Lepoglavi. Blaženik je ostao vjeran, unatoč mnogih pokušaja zbog lažnog svjedočenja protiv njega. O lažnom svjedočenju govori osma Božja zapovijed, koja glasi: “Ne reci lažna svjedočanstva protiv bližnjega svoga”.

Laž se sastoji u iznošenju neistine o drugom čovjeku, s namjerom da ga se zavede, iako ima pravo na istinu. Da li treba uvijek reći istinu? Istina se ne mora uvijek reći, ukoliko bi to moglo povrijediti bližnjega. To je dovoljan razlog da je se prešuti, kako bi se sačuvao dobar glas o bližnjemu. S tim u vezi je i čuvanje tajne. Tajna može biti: Naravna - svaki čovjek ima po svojoj naravi pravo na dobar glas. Povjerena - to je tajna koju smo je nekom povjerili, očekujući da je neće nikome prenijeti. Profesionalna - ona je povezana s vršenjem neke službe ili zvanjem. Svećenik na primjer, liječnik i odvjetnik, dužni su držati tajnu. To posebno vrijedi za svećenika koji ne smije, uz cijenu života, izdati ispovjednu tajnu. Ako bi netko odao tajnu, morao bi snositi posljedice.

Laž je veoma pogubna. Ona unosi nepovjerenje među ljude i uništava tkivo društva. Malo je ljudi koji će, prije nego što govore o svojem bližnjem, početi govoriti njegove pozitivne vrline. Redovito se iznose negativnosti bližnjega. To se ne smije raditi. Isus je rekao: “Ne osuđujte i nećete biti osuđeni” (Lk 6, 37).

Kad je riječ o iznošenju mana bližnjega i njegove osude treba razlikovati dvije stvari, a to su ogovaranje i klevetanje. Ogovarati znači iznositi mane drugoga, koje su inače istinite. One mogu nanijeti zlo drugome, prije svega okrnjiti njegov ugled i dostojanstvo, ukoliko o njima govorimo. Klevetanje znači iznositi neistinu o drugome, koja je kudikamo opasnija od ogovaranja. Stoga laž i klevetanje mogu nanijeti bližnjemu veliku štetu. Još je opasnije, ukoliko netko lažno svjedoči protiv drugoga. Dogodilo se više puta da su mnogi bili osuđeni na doživotni zatvor, a neki ubijeni. Na kraju se otkrilo da su bili nevini. Zato jezik, kojim nas je Bog obdario, treba biti u službi dobra, a nipošto zla.

Neki je čovjek posjetio Sokrata i počeo mu govoriti: “Slušaj, moram ti ispričati nešto o tvom prijatelju”. “Stani”, reče mu Sokrat. “Reci mi kao prvo jesi li provjerio da je istinito ono što kažeš što mi želiš reći?” “Nisam, ali sam čuo da ljudi o tome govore.” - odgovori. “Kad je tako, reci mi ima li što dobroga o onom što želiš kazati?” – pita dalje Sokrat. “Ne, baš naprotiv, to je loše.” – odgovara sugovornik. “Je li onda korisno to što mi želiš reći?” – nastavlja Sokrat. “Ne, nije od koristi” - odgovara. Na to mu Sokrat reče: “U redu, ako ono što želiš reći nije istinito, nije dobro, nije korisno, onda to lijepo zaboravi”.

Odakle laž? Što nam govori Sveto Pismo? Stari Zavjet govori da je đavao uzročnik laži. Od njega potječe svaka laž. On je lagao u raju zemaljskom, kad je rekao praroditeljima: “Bit ćete kao bogovi”. Kako Isus odgovara na pojavu laži i klevete? Dok je Isus propovijedao, mnogi ga nisu htjeli slušati i prihvatiti kao Sina Božjega. Stoga im je rekao: “Vama je otac đavao i želite vršiti želje oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je otac laži. A meni jer istinu govorim, meni ne vjerujete.… Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.” (Iv 8, 43-47). Na sudu pred Pilatom Isus izjavljuje: “Ja sam se zato rodio da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.” (Iv 18, 37) Stoga je izvor istine u samom Bogu. U njemu nema laži. On je sama istina.

Najveća kleveta izrečena na račun Isusa bila je kad se našao na sudu pred Velikim vijećem: “A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi’. Usta veliki svećenik i reče Isusu: ‘Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?’. Isus je šutio”. (Mt 26, 59- 62). Ne samo da se Isus susreo s pojavom klevete, nego su se i apostoli susreli s lažima i klevetama. Stoga apostol Petar piše: “Življenje vaše neka bude među poganima uzorno da upravo onim zašto vas sada potvaraju (kleveću) kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.” (Pt 2, 12)

Apostol Pavao potiče Efežane da ne žive kao pogani, nego da se obnove duhom svoje pameti i da žive u svetosti istine. (Ef 4,21) Pavao piše i svom učeniku Timoteju da pripazi kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. (1 Tim 3, 15)

Sve je ovo bilo potrebno reći, kako bismo mogli bolje razumjeti i blaženog kardinala Stepinca, koji je bio veoma osjetljiv na pojavu klevete, pa je često propovijedao o tome, pozivajući ljude da se čuvaju ogovaranja i klevetanja. Nije ni on bio oslobođen od kleveta. Štoviše, teško je naći u suvremenoj povijesti nekoga, koji je bio toliko oklevetan kao on. Blaženik je 3. listopada 1946. godine, nalazeći se na sudu u Zagrebu, braneći se od kleveta, odgovorio: “Na sve optužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika ovdje smijala. Ja sam za svoje uvjerenje spreman i umrijeti.” Jednom drugom prigodom je rekao: “Ako bi se dogodilo ikada da sam oklevetan ili napadnut radi Isusa, radujte se i kličite jer Isus trpi u Tebi, Onaj isti koji je trpio u Petru, Pavlu, u mnogim tisućama mučenika”. Taj isti trpi u Tebi, kao što je trpio u Alojziju Stepincu.

U vezi napada na vjeru, i Isusa Krista, od strane komunističke vlasti, Blaženik je rekao: “U školskim udžbenicima tvrdite, protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog. Za njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopće nije postojao. Krist je temelj kršćanstva”, i nastavlja: “Za Majku Božju kaže se u knjigama da je bila bludnica, a znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam”, rekao je blaženik.

Što se tiče društvenog sistema, koji se počeo graditi bez Boga, blaženik je odlučno ustao u obranu vjere, rekavši: “Po vašem mišljenju materijalizam je jedini naučni sistem, a to znači izbrisati Boga i kršćanstvo. Ako nema ništa osim materije, onda vam hvala na slobodi”. (Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup zagrebački- propovijedi, govori, poruke 1941.- 1946. str. 286).

Kardinal se zauzimao i za mnoga druga prava, kao i pravo hrvatskog naroda na njegovu slobodu. Stoga je rekao onima koji su ga htjeli ušutkati: “Zar katolički biskup i metropolita ne bi smio o tome pisnuti. Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju dužnost.” (Isto: str. 286.) Što je nama činiti? Čuvati se svake laži, ogovaranja i klevetanja. Kad ćete biti u opasnosti da lažete, sjetite se oca laži, đavla, ubojice čovjeka od početka, kako ga je nazvao Isus.

Kad su jednog dječaka pitali kolege, zašto on uvijek govori istinu, zar ne bi mogao koji put i lagati, on je odgovorio: “Moj tata nikada ne laže”. Otac nebeski nikada ne laže. On je sama istina. Isus je za sebe rekao: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.” (Iv 18,37) Ako budemo ljubili istinu, onda ćemo je i izvršavati, jer “Tko god je od istine, sluša moj glas”, poručuje Isus.

Evanđelist Ivan je rekao da trebamo provjeravati istinu: “Ne vjerujte svakome duhu (čovjeku) nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci ušli u svijet.” (1 Iv 4,1) Mi znamo kakve sve posljedice može imati lažno svjedočenje, laž i ogovaranje. To je posebno doživio blaženik. Tijekom sudske rasprave 1. listopada 1946. godine je rekao: “Ja kažem ovo, kad se prilike srede i smire, kad se budu mogli publicirati svi dokumenti, kad se budu mogli isti u miru raditi i izraditi, kad svi faktori mogu slobodno da kažu svoju riječ, bez ikakvog straha, potpuno slobodno u svjetlu čiste istine, s političkog i moralnog stanovišta, neće se naći nijedan čovjek koji bi upro prst na zagrebačkog nadbiskupa.”

Stoga, povjerimo se danas blaženom kardinalu Stepincu i molimo da nas dobri Bog očuva od sotone, koji je otac laži i istine nema u njemu. Amen.