Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Svečanost Gospe VHKZ - Dana vojne biskupije

Utorak, 05. 08. 2008.

„Onaj koji znade istinu, a ne kliče istinu, postaje sukrivac lažaca i krivotvoritelja.“

U svojoj Poruci za ovogodišnji blagdan zaštitnice Vojne biskupije, Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog zavjeta, napisao sam da su Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede nastali na temelju žrtava naših branitelja koji su u trenutku agresije na Hrvatsku bili spremni do kraja se žrtvovati da bi sačuvali dostojanstvo doma i Domovine. Ta njihova spremnost i njihova žrtva u svima nama budi zahvalnost. Slaveći pobjedu u „Oluji“ mi zapravo slavimo sebedarje svih onih koji su sa zanosom ušli u obranu Domovine i na taj način spriječili širenje golemog zla koje se okomilo na Hrvatsku. Stoga je bilo nužno, moralno i opravdano, suprotstaviti se agresiji kako cijela Hrvatska ne bi bila pretvorena u Vukovar, Škabrnju i druge porušene gradove.

O tome je pisao i prvi poklisar Francuske u Hrvatskoj Georges-Marie Chenu, ističući da Europa, demokratska i humanistička, nije shvatila doseg i širinu drame, koja se zbivala u Vukovaru. Stoga u odnosu prema toj Europi, u koju će uskoro ući, Hrvatska ima pravo, dapače dužnost biti svjedok i reći glasno i snažno sve što se dogodilo u Vukovaru i to zbog odsutnosti europske solidarnosti (v.: Nova prisutnost, br.VI/1 2008, str. 142). „Ustrajna polušutnja o jednom od najtragičnijih događaja naše novije povijesti može imati u budućnosti jednako negativne posljedice kao one koje je prouzrokovala gluhoća zapadnih prijestolnica 1991. godine“, piše gospodin Chenu. Stoga nas iznenađuju svi oni koji donose tzv. „moralne“ prosudbe o Domovinskom ratu i o našim braniteljima, stavljajući sve u pitanje, pa je potpuno opravdano naše pitanje: gdje su bili i što su učinili da ne dođe do rata, da zaustave agresora u njegovom nasilju, te što su učinili da ne bude toliko žrtava u Domovinskom ratu? Znademo, uvijek je bilo ljudi koji su išli linijom manjeg otpora, koji su se priključili „petoj koloni“, kako bi prošli što manje ozlijeđeni u burnim vremenima svoga naroda. Radi svoga egoizma oni su bili spremni surađivati sa svima, pa i s onima kojima nije na srcu dobro naroda i koji žrtvuju dobro svoga naroda za sebične interese. Tako su širili beznađe i osjećaj da nije moguće ništa učiniti, a kamoli promijeniti na bolje.

Nije to bilo nepoznato ni proroku Sefaniji, sredinom 7. stoljeća prije Krista (640. god.). Izraelci su pali u zarobljeništvo Asiraca, zajedno s prorokom. Asirci su nastojali uništiti svaki ponos i vjeru kod Izraelaca, kako bi njima što prije ovladali. U toj i takvoj situaciji prorok Sefanija, nadahnut Duhom Božjim, budi među svojim sunarodnjacima nadu i radost da će ih sam Gospodin posjetiti. „Kliči od radosti kćeri Jeruzalemska, viči od veselja Izraele: Gospodin je u sredini tvojoj“ (Sef 3,14), poručuje prorok.

U tome je duhu i današnje Evanđelje. Štoviše, ono govori o ispunjenju prorokovih riječi, zahvaljujući Blaženoj Djevici Mariji, koja je pristala biti majkom Spasitelja svijeta. Elizabeta u susretu s Marijom, svojom rođakinjom, prepoznaje u njoj majku budućeg Spasitelja svijeta. Svoju radost izriče riječima: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega“ (Lk 1,42-43). Očito je da Marija ne krije svoju radost, dapače kao prava Izraelka i rodoljub svoga naroda zahvaljuje što je Bog iskazao povjerenje ne samo njoj nego i po njoj njezinom narodu.

Braćo i sestre!
I mi se danas veselimo, pridružujući se Marijinoj radosti. Zahvaljujemo prije svega Bogu, Isusu Kristu, što je među nama, zagovorom svoje Majke, učinio velika djela. Zahvaljujemo Bogu što smo u onim danima rađanja naše slobode imali hrabre branitelje, predvođene vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Zahvaljujemo Bogu što smo imali papu Ivana Pavla II, koji je dobro poznavao prilike ne samo u Europi i svijetu, nego i u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Zahvaljujemo Bogu što smo u tim sudbonosnim danima imali kardinala Franju Kuharića, karizmatičnog i svetog nadbiskupa, koji je poput proroka Sefanije upućivao riječ nade, ohrabrenja, pozivajući na opći mir, ali i na zakonitu obranu, kad je to trebalo, da se ona odvija po etičko-moralnim načelima, a nipošto u osvetničkom ozračju.

Braćo i sestre!
Istinu o Domovinskom ratu treba često ponavljati, kako se ta istina ne bi zaboravila, jer oni koji nemaju pamćenja, nemaju ni budućnosti. „Onaj koji znade istinu, a ne kliče istinu, postaje sukrivac lažaca i krivotvoritelja“ (Charles Peguy). Jedino nas istina može osloboditi, poručuje Isus Krist (v. Iv 8,32).

U današnjem 2. čitanju, iz Knjige Otkrivenja, spominje se Zmaj sa 7 glava i 10 rogova. On se bori protiv trudne Žene, zaodjenute Suncem, a na glavi joj vijenac od 12 zvijezda (v. Otk 12,1.3). Ženi se pridružio Sv. Mihael, koji je svladao Zmaja (Otk 12,7). Zmaj je bio bačen na Zemlju, gdje se nastavio boriti s ostatkom Ženina potomstva, „s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo“ (v. Otk 12,17). Žena koju spominje Otkrivenje je Blažena Djevica Marija. Njezino duhovno potomstvo su vjernici na Zemlji, kojima Sotona želi nauditi. Ali u borbi sa zlom i Zlim vjernici nisu sami. Opremljeni su oružjem, koje im je priskrbio Isus Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem. To su prije svega sakramenti po kojima Isus djeluje snagom svojega Duha. Stoga Isus i nama poručuje da nismo sami, da je On s nama. Najmoćnije, dakle, naše duhovno vjerničko oružje su molitva i sakramenti, posebno sv. Misa.

Braćo i prijatelji!
Upravo te vrijednosti moramo isticati danas, kad se stalno govori o našem ulasku u Europsku Uniju. Odnosno, ne smijemo zaboraviti vjeru našu, za koju bi neki htjeli da je se riješimo kao kakvog tereta. To više što se u zastavi Europske Unije nalazi znak koji je uzet iz Knjige Otkrivenja, a to je 12 zvijezda koje spominje ta Knjiga. To znači da su ujedinitelji Europe i utemeljitelji Europske Unije, predvođeni Adenauerom, Shumanom, De Gasperijem i ostalima, htjeli dati do znanja da se Europa, ako želi opstati, može graditi samo na sigurnim temeljima. Zahvaljujući tim kršćanskim korijenima ona se ne samo kao takva oblikovala, nego i dokazala da je moguće graditi svijet, istinsko bratstvo i sestrinstvo među ljudima i narodima samo na čvrstim temeljima Božje stijene. Uostalom, najveća zla prošloga stoljeća, fašizam, nacizam i komunizam, osuđena od suvremenog, civiliziranog svijeta, pokazujući svoje bezbožno lice dokazala su da se svijet ne može graditi na ideologijama bez Boga, nego na Isusu Kristu i njegovu Evanđelju, pod zaštitom i skrbi Blažene Djevice Marije, što je često naglašavao papa Ivan Pavao II, a to čini i papa Benedikt XVI.

Braćo i sestre!
U svojoj sam Poruci za današnji blagdan naglasio također da su se naši branitelji na početku agresije poistovjetili sa znakom sv. Krunice. Sjetimo se, 1990. godine nakon „balvanâ“, upravo Krunica postaje molitva koja nas okuplja, koja budi u nama nadu. Ona je bila znak raspoznavanja svih onih koji su bili spremni žrtvovati živote za dobro Domovine. Krunica se nosila i molila u obiteljima, na trgovima, javno i privatno, a o njoj je kardinalu Franji Kuhariću pisao i predsjednik dr. Franjo Tuđman, 24. rujna 1991. godine. Drago mi je da su njezinu važnost u našem životu uočili i hodočasnici naše Vojne biskupije, kad su po povratku iz Lurda obećali da će svakoga dana moliti ako ne cijelu a onda barem jednu deseticu Krunice.

Dragi prijatelji!
Gdje je naš narod našao utjehu i snagu ako ne u snazi molitve, poglavito Krunice? Poznato je da je maršal Radetzky, pobjednik u tolikim bitkama, bio vjerni štovatelj Majke Božje i najradije je molio Krunicu, što su znali i njegovi vojnici. Kad je umirao posjetio ga je njegov biskup i našao ga posve mirna i predana u volju Božju. „Ovo sretno raspoloženje dugujem Majci Božjoj, koju sam cijeli život zazivao u pomoć i štovao“, rekao je stari general.

Braćo i sestre!
Samo molitvom i etičko-moralnom izgradnjom bit ćemo kadri oduprijeti se zlu u nama i oko nas. Samo s moralno-etičkim vrijednostima moći ćemo opstati na ovim našim i danas burnim prostorima, na kojima se sučeljavaju interesi velikih svjetskih sila. Stoga je razlog naše nade i naše radosti u Isusu Kristu, našem Bogu i Spasitelju, kao i u Gospinu zagovoru. Ovom sv. Misom želimo to i potvrditi. Stoga preporučimo danas našu Domovinu, sve naše obitelji i sebe osobno Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

I na kraju, još jednom svima čestitam Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti te Dan branitelja. Marija, Majka Isusova bila nam svima na pomoć. Amen.