Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

16. obljetnica smrti Damira Tomljanovića - Gavrana

Srijeda, 17. 02. 2010.

U spomen 16. obljetnice pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića - Gavrana, jednog od zapovjednika 1. gardijske brigade, održano je 17. veljače 2010. na Krivom putu misno slavlje koje je predvodio vojni ordinarij Juraj Jezerinac, u suslavlju s mjesnim župnikom preč. Milom Čančarom, vojnim kapelanom iz BSD Delnice i ostalim svećenicima.

Uz obitelj poginulog Gavrana, polaganju vijenaca i molitvi na mjesnom groblju ter potom na misnom slavlju u župnoj crkvi Gospe Snježne, sudjelovali su pripadnici udruge “Tigar” i ostalih udruga koje su proizašle iz Domovinskog rata, kao i pripadnici Hrvatske vojske na čelu s general pukovnikom Marijanom Marekovićem, izaslanstvo MUP-a, izaslanstvo MOBiMS-a, predstavnici županije Ličko-senjske, gradonačelnik grada Senja Darko Nekić sa suradnicima i mnogi poznavatelji Gavrana, poginulog u veljači 1994. na velebitskim Tulovim Gredama.

Homilija vojnog ordinarija

Danas je blagdan Pepelnice. Današnjim blagdanom započinje korizmeno vrijeme, koje traje 6 tjedana. Ono nas podsjeća na muku, smrt i uskrsnuće Isusovo. To su najveći događaji spasenja Božje ljubavi prema nama ljudima. Naime, Isus Krist, koji je pravi Bog i pravi čovjek, prinio je sebe kao žrtvu pomirenja i milosrđa na križu, kako bi po toj žrtvi grešnik mogao zadobiti oproštenje grijeha, i tako postići spasenje i biti novo stvorenje.

I dok razmišljamo o toj božanskoj ljubavi koja nas je spasila i otkupila, njezinu sličnost vidimo kod naših branitelja, i pokojnog Damira Gavrana, koji su u najtežim trenucima opstanka države i slobode naše uložili svoj život sa željom da ne bude naša sloboda ugrožena, kao i naši životi. Oni su prošli svojevrstan Križni put, koji je urodio plodom, stvaranjem slobodne i neovisne države Hrvatske.

Korizmeno vrijeme, koje započinje današnjim blagdanom, je vrijeme obraćenja. Ono započinje obredom blagoslova pepela i posipanjem po glavi, pozivajući ljude na obraćenje. Svećenik pri tom izgovara riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” Pepeo nas podsjeća i na našu prolaznost, odnosno smrtnost. Stoga umjesto spomenutih riječi svećenik može izgovoriti i riječi: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”, kako nam omogućuje obred. Tim se riječima želi poručiti da naš život na zemlji nije vječan, nego prolazan, da se treba pripremiti za vječni život. To nije poziv za oplakivanje i žaljenje što je naš život smrtan, već je to poziv da oživimo svoju vjeru u uskrsnuće, da se radujemo i živimo u nadi da ćemo i mi s Kristom suuskrsnuti; da će Bog oživjeti naša tjelesa i da ćemo biti zauvijek s Kristom.
Obraćeni čovjek, koji vjeruje Bogu, koji se ravna prema evanđelju, koji posjeduje mir u svom srcu i svojoj savjesti, ne može činiti zlo. Samo čovjek koji je duboko pao u vlastito zlo, kadar je činiti takva zlodjela, kojih se stidi i sam čovjek.

Već je apostol Jakov postavio pitanje: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate je rne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. (Jak 4,1-3).

Stoga možemo s pravom reći da je svako nasilje i svaki rat posljedica i prezir Božjih zapovijedi i Božjeg zakona. Da bi došlo do istinskog mira u srcu, pomirenja u obitelji, među narodima, potreban je povratak Bogu, potrebno je ponovno vrednovanje moralnih vrijednosti koje su uvjet bile i jesu garancija svakog napretka. Napredak zemlje i svijeta ne temelji se na tehničkom napretku, na “imati” nego “biti”. To znači biti više čovjek, biti odgovoran za drugoga, voljeti drugoga kao i samoga sebe. Te osjećaje treba neprestano buditi u nama. Oni stvaraju mirno ozračje i pripremaju teren za mirniji suživot ljudi. Zar to ne potvrđuje i najnovija akcija pomoći Haitima, kao i nedavne akcije kod nas prigodom elementarnih nepogoda?

Stoga nas prorok poziva u 1. čitanju: “Vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne haljine svoje. Vratite se Gospodinu svome “ On je nježnost i sama dobrota i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali”. Na taj su povratak Bogu pozvani svi: djeca, mladi, starci, svaki čovjek. Ako se čovjek ne odazove na poziv Božji, to može imati dalekosežne posljedice, budući da se čovjek tada ravna prema vlastitim mjerilima i željama, a ne Božjim. U tom svjetlu možemo pronaći i odgovor zašto se događaju nasilja u jednom narodu koja se često pretvaraju u ratove. Naime, udaljavanje od Boga ima za posljedicu i udaljavanje od čovjeka, koje se često pretvara u mržnju. A mržnja na Boga je mržnja i na čovjeka. Stoga je i krunica, koju su naši branitelji nosili, bila znak i poziv da se ne želimo povesti mržnjom, nego da nas u obrani vodi ljubav. Ovom valja dodati posebno molitvu, koja je zajedno s nošenjem krunice bila poziv na poštovanje dostojanstva ljudske osobe. Stoga mi je drago čuti kako se sve više širi molitveno ozračje, jer je molitva naše najjače oružje. Drago mi je čuti da se u našim župnim zajednicama sve više moli za naše haške zatočenike kako bi im dobri Bog dao snage da izdrže još i tu žrtvu za Hrvatsku, te da se konačno vrate svojim obiteljima i u svoju domovinu.

U vremenu “crnih kronika” kojima je obilježeno današnje vrijeme, a tu mislim i na one koje žele omalovažiti domovinski rat, kao i veličinu hrvatskih branitelja, mi znamo gdje je naše rješenje. Ono isto koje nam je bilo u domovinskom ratu, a to je molitva. Stojimo, naime, često bespomoćni pred pitanjem zla i optužbi, posebno međunarodnih čimbenika, kojima se valja othrvati. “Valja nam se boriti protiv knezova ovoga svijeta”, rekao bi apostol Pavao. Unatoč toga, svjesni smo da je moguće graditi jedan novi svijet zajedno s Kristom i njegovom majkom Marijom.

Korizmeno vrijeme ima za cilj da se po nama, i u nama, gradi jedan novi svijet, Božjigrad, rekao bi hrvatski pjesnik Matoš. Taj se novi svijet događa u dubini naše duše.

U današnjem evanđelju Isus nas upozorava da svoje dobra djela ne činimo s nakanom da nas ljudi hvale. Navodi tri važne stvari, a to su: post, molitva i milostinja. Isus želi da to što činimo, ne činimo zato da bi nas drugi ljudi hvalili i uživali velik ugled. On želi da sve što činimo, činimo u tajnosti, daleko od ljudi. I za tu tajnost uzvratit će nam Bog.

Milostinja, post i molitva vrijede toliko koliko ih činimo iz ljubavi prema Bogu. To je znak da želimo biti daleko od zla, da smo se opredijelili za Boga, da želimo živjeti s Njime u zajedništvu kao novi ljudi, koji žele činiti samo ono što od nas očekuje Otac nebeski. To je konačno znak našeg obraćenja. Upravo nas na to poziva korizmeno vrijeme: na pomirenje s Bogom i međusobno.

U 2. čitanju apostol Pavao nas potiče na izmirenje s Bogom i čovjekom. To se posebno događa u sakramentu svete ispovijedi. On nas u tom sakramentu otkupljuje i spašava, pomiruje sa svojim Ocem nebeskim. Pavao veli da je taj sakrament veliki Kristov dar, koji nam je zaslužio: “Krist koji ne učini grijeha, Bog za nas grijehom učini, da mi budem pravednost Božja u njemu”. I dalje piše: “ Upravo sada je milosno vrijeme, vrijeme spasa”.

Da bismo u tome uspjeli, potrebna je svakodnevna vježba.Vrijeme Korizme je najprikladnije vrijeme za to. To je vrijeme kada razmišljamo o muci, smrti i uskrsnuću Isusovom, ali također i vrijeme kada u svjetlu Isusove muke i smrti promatramo i sebe.

Dani muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista asociraju u nama i muku, smrt i ljubav naših branitelja.

Spominjući se danas smrti jednog od zapovjednika 1. brigade pokojnog Damira Tomljanovića, znamo da je pao kao žrtva mržnje. I kad bi nam mogao danas progovoriti, onda bi nam sigurno stavio na srce da u sebi ne njegujemo mržnju nego ljubav prema Bogu i bližnjemu. On je to posebno potvrdio svojim životom.

Gospodine, Damire, i stožerni brigadiru HV! Neka ti je hvala i od Boga nagrada! Vrijednosti za koje si živio i dao svoj život, neka ti budu zalogom vječne sreće u Bogu. Želimo Ti i Gospodina molimo da se nađeš u zajedništvu s Trojedinim Bogom, u zajedništvu Isusove i naše majke, u zajedništvu svetaca. Neka ti dobri Bog oprosti sve tvoje grijehe i privede u vječnu radost gdje ni jauka, tuge, boli više nema. Amen.