Vijesti

21. vojno-redarstveno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

Nedjelja, 06. 10. 2013.

Tradicionalno, 21. po redu vojno-redarstveno hodočašće u svetište Majke Božje Bistričke u Mariju Bistricu održano je u nedjelju 6. listopada. Uz vojnike i policajce, hodočašću su se priključili i hrvatski branitelji, kao i članovi drugih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, povijesne postrojbe te vatrogasci. U Mariju Bistricu hodočastilo je i pedeset djelatnika Ministarstva obrane BiH i pripadnika oružanih snaga BiH, te izaslanik iz Republike Slovenje. Misi na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca nazočili su i izaslanik predsjednika RH i načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić, ministar branitelja Predrag Matić, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra i zamjenik ministra unutarnjih poslova Evelin Tonković, zamjenica ministra branitelja Vesna Nađ, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić te mnogi drugi visoki politički, vojni policijski dužnosnici. Procesiju na liturgijski prostor predvodio je križ "Ranjeni Isus" iz Farkašića i pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice Vojne biskupije. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s vojnim biskupom Jurjem Jezerincem i vojnim biskupom u BiH Tomom Vukšićem te vojnim i policijskim kapelanima.

U pozdravu biskup Jezerinac sve je pozvao da to hodočašće u Godini vjere pridonese učvršćenju vjere, međusobnoj povezanosti, zajedništva, slozi i ljubavi.

Uvodeći u homiliju, nadbiskup Barišić primijetio je kako vojska i policija nisu više u svetištima stranci i prijetnja, već hodočasnici, domaći u vjeri. Kako se danas ne sjetiti inih divnih izraza i izričaja vjere rimskih časnika i vojnika u susretu s Isusom "vjerujem Gospodine, pomozi mojoj nevjeri", "Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će sluga moj". Ove evanđeoske ispovijesti duboke vjere izgovoriše vaši kolege. To su tako svete riječi koje su zapisane u najsvetijoj knjizi, evanđelju, toliko otajstveno da ih izgovaramo na svojoj svetoj misi, rekao je nadbiskup Barišić, te nastavio: "Vaš stav je proročki i svjedočki, zato nikakvo čudo da je vaša profesija u susretu s Isusom u njemu prepoznala novost zaštite života, dostojanstva osobe".

Upućujući na prvo čitanje, propovjednik je istaknuo kako smo poput proroka Habakuka i mi u našoj stvarnosti pozvani pitati i razmišljati, ali isto tako dužnost nam je tražiti i čuti odgovor neba. Međutim, potrebno je još nešto: reagirati, djelovati u svjetlu vjere. No, nismo li postali bjegunci, dezerteri, umirovljenici vjere? Nije li naša vjera odvojena od života ili čak pobjegla iz stvarnosti? Prepoznaju li naša sredina i društvo nas kršćane? Nismo li se povukli, postali nevidljivi, malodušni, bojažljivi, nismo li polja kulture, odgoja, braka i obitelji povlačeći se iz stvarnosti prepustili idejama koje su bez kompasa budućnosti i istine? Kao posljedica te bojažljivosti, nastavio je nadbiskup, opasnost je da više nećemo znati ni smjeti reći je li dijete muško ili žensko, jesu li roditelji otac ili majka ili samo A ili B, broj 1,2 . Ako se naša stvarnost iščupa iz kršćanskog korijena koji je i ljubav i istina, neće li to onda biti plutajuća civilizacija koja nema sidro u svjetlu vjere kao ni u naturi i logici zdrava razuma, upitao je nadbiskup, te upozorio da "za kršćanina vjernika ne postoji mirovina života vjere, nažalost neki su poslije prve pričesti i krizme ušli u aktivne uloge već s umirovljenom vjerom". U tom kontekstu naglasio je kako aktivna i zauzeta vjera otvara nove horizonte i otkriva nove mogućnosti, vidi dalje i dublje.

Vjera čini nemoguće mogućim, snaga takve vjere omogućuje nam rast i promjenu stanja, pri tome su ruke vjere sklopljene, nikada nisu skrštene. Vjera uključuje molitvu i djela, duhovnost i etičnost, podudarnost unutarnjeg stanja i vanjskog držanja. Bog nas poziva, traži našu odgovornost i suradnju a ne rezigniranost i nemoć. Ovo vrijeme traži odvažne i časne ljude, svjedoke vjere, poručio je nadbiskup Barišić te pozvao hodočasnike da budu "svjedoci i proroci vjere i povjerenja u svojim obiteljima i našem društvu". 

Na kraju mise riječ zahvale uputili su generalni vikar Vojnoga ordinarijat o. Jakov Mamić, OCD, i rektor bistričkog svetišta mons. Zlatko Koren. U misnom slavlju sudjelovala je Klapa "Sveti Juraj" HRM uz orguljsku pratnju Ivana Bosnara i Orkestar Oružanih snaga RH kojim je ravnao mo Miroslav Vukovojac Dugan.

Vojno-redarstveno hodočašće završava u poslijepodnevnim satima križnim putem koji na bistričkoj Kalvariji predvodi vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić. (ika/vo)

Homilija mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog

Liturgijska čitanja: Hab 1, 2-3; 2, 2-4; 2 Tim 1, 6-8.13-14; Lk 17, 5-10

1. Hodočasnici smo danas u Marijansko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, mjesto ozračja vjere, tako važne dimenzije ljudskog života. Vojska i policija nisu više u svetištima stranci i prijetnja, već hodočasnici i domaći u vjeri. Danas vas ova mjesta rado vide i primaju kao svoje uvažene sinove i kćeri. I dobro došli sa svih strana Hrvatske i Bosne i Hercegovine na vaše tradicionalno hodočašće u Marijino svetište! Sve vas srdačno pozdravljam. A naročito pozdravljam sve vas, poštovani vojnici, časnici, policajci, branitelji i vatrogasci. 

2. Kako se danas ne sjetiti onih divnih i dirljivih izričaja vjere rimskih časnika i vojnika u susretu s Isusom: „Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!“ Ili: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će sluga moj.“ Ove evanđeoske ispovijesti duboke vjere izgovoriše vaši kolege, poštovani vojnici, časnici i policajci. To su tako svete riječi da su zapisane u najsvetijoj knjizi, Evanđelju, toliko otajstvene da ih izgovaramo na svakoj svetoj misi, i danas ćemo ih izgovoriti, u najsvetijem trenutku slavlja, pristupajući euharistijskoj gozbi. 

3. Slušajući prvo čitanje iz Knjige proroka Habakuka, tko to ne prepoznaje sebe dok prelistava dnevni tisak, sluša radio i gleda televiziju? S pravom reagiramo na nepravdu i nepoštenje, čudimo se svađama i podjelama, zgražamo se nad nasiljem i pljačkom. Ljutimo se više od Habakuka, jer je on mogao vidjeti, čuti i doznati samo što se događa u njegovoj bližoj sredini, a mi danas raspolažemo s takvim tehničkim mogućnostima da imamo pregled situacije i na društvenoj i na svjetskoj razini. Kain se razmahao i ne poznaje svoga brata. Moćnici se poigravaju sa sudbinama slabih, malih, nemoćnih. Kako se ne zapitati: „Što je ovo? Što se to događa? Kamo ovo vodi? Bože, gdje si? Zar je pravo i budućnost na strani nasilnika?“ Da, braćo i sestre, to su i naša pitanja. No, Habakuk je isto tako prozvan te je dužan razmišljati, osluškivati i čuti glas Gospodara povijesti i života, jer Božji odgovor je važan i trajan, nužan i bitan za život svakog čovjeka i društva. Njegov odgovor treba urezati na pločice da ga čitač lako čita: Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od svoje vjere živjeti.  

4. Poštovani vojnici, časnici, policajci i branitelji, vas sve to još teže pogađa, jer je vaš poziv čuvati poredak, braniti vanjsku i unutarnju sigurnost, zalagati se za pravdu, red i mir u Domovini koju ste obranili uz tolike vaše napore i uz žrtve poginulih branitelja. Ne pogađa vas toliko ponekada osobna zapostavljenost u društvu, koliko ovi događaji koji ne grade, već moralno i materijalno usporavaju, pa čak i priječe rast i razvoj društva. Vaš odgovor na mentalitet kriminala, nepravde, nepoštenje, sigurno nije prilagođavanje i pribjegavanje krađi, izigravanje i izbjegavanje propisa snalaženjem i vezama. Vaši postupci su u svjetlu onoga Glasa koji je duboko upisan na pločice naše savjesti i lako se čita: „Pravednik će od svoje vjere živjeti, a propast će onaj čija duša nije pravedna.“ Vaš stav je proročki i svjedočki. Ne želite se predati i biti poraženi izazovima i zavodljivošću puta zla. Zato nikakvo čudo da je vaša profesija u susretu s Isusom u Njemu prepoznala novost zaštite života i dostojanstva osobe.  

5. Poput proroka Habakuka, i mi smo u našoj stvarnosti pozvani pitati i razmišljati, ali isto tako dužnost nam je tražiti i čuti odgovor Neba. Međutim, potrebno je još nešto: reagirati, živjeti i djelovati u svjetlu vjere. Ali, braćo i sestre, nismo li listajući tisak i pregled našeg svakodnevlja, postali bjegunci, dezerteri, umirovljenici vjere? Nije li naša vjera odvojena od života, ili čak pobjegla iz stvarnosti? Da li naša sredina i društvo vide i prepoznaju kršćane? Nismo li se povukli, postali nevidljivi, malovjerni i bojažljivi? Nismo li polja kulture, odgoja, braka i obitelji, povlačeći se iz stvarnosti, prepustili idejama koje su bez kompasa budućnosti i istine? Kao posljedica te bojažljivosti, opasnost je da više ne ćemo znati ni smjeti reći je li dijete muško ili žensko, jesu li roditelji otac i majka ili slovo A i B, broj 1/2. Ako se naša stvarnost iščupa iz svoga kršćanskog korijena, koji je i Logos i Caritas, Ljubav i Istina, ne će li to onda biti plutajuća civilizacija koja nema sidro u svjetlu vjere kao ni u naturi i logici zdrava razuma? 

6. Za kršćanina vjernika ne postoji mirovina života vjere. Nažalost, neki su poslije prve pričesti i krizme ušli u aktivne uloge već s umirovljenom vjerom. Za sve nas dobra je vijest da nikada nije kasno biti vjernik u svojoj stvarnosti. Da je vjera najveće blago i bogatstvo, osobno i obiteljsko, shvatio je to i prvi obraćeni poganin na kršćanstvo, Kornelije sa svojom obitelji. Znate li kojoj je profesiji pripadao ovaj čovjek? Bio je rimski časnik, vaš kolega. Zar i vama, poštovani vojnici, časnici, policajci, branitelji, vatrogasci nije stalo do bogatstva vjere, do svjetla i snage dara Božjega, kojega želite svjedočiti i podijeliti s onima koje najviše ljubite i volite: do vaše supruge/supruga, do vaše djece? Itekako vam je stalo do vaše obitelji, kao i do poštivanja pravnog društvenog poretka, Ustava i propisa. Upravo vi ste pozvani braniti temelj društvenog poretka! A koji je to temelj? Temelj života i društvenog poretka jest obitelj! Na sreću, božanski i ljudski poredak braka i obitelji ne može se mijenjati. To nam je darovanost i trajnost. 

7. Vjera nam daje svjetlo, snagu, razbor da se suprotstavimo lažnim izazovima puta zla. Aktivnu i djelatnu vjeru Isus u današnjem evanđelju uspoređuje s gorušičinim zrnom koje u sebi nosi dinamiku rasta života. Aktivna i zauzeta vjera otvara nove horizonte i otkriva nove mogućnosti. Kad bismo imali vjere, koliko je zrno gorušičino, ne kvantitetu, već kvalitetu, malu ali pravu djelatnu vjeru, u našem životu i društvu događalo bi se, kako Isus slikovito reče, da se i dud-murva može premještati. Murva je slika čvrsto ukorijenjenog stanja jer nju ni najjači jugo ne može iščupati. Ali kolike murve sukoba, mržnje, nepravde, poremećenih odnosa, izigrane vjernosti, može promijeniti i obnoviti i malo prave vjere. Jednostavno rečeno, vjera čini nemoguće – mogućim.

8. Snaga takve vjere omogućuje nam rast i promjenu stanja. Pri tome, ruke vjere uvijek su sklopljene i zasukanih rukava, a nikada nisu skrštene ruke. Nije dovoljna vjera koja ima samo uniformu bez radnog odjela. Vjera uključuje molitvu i djela, duhovnost i etičnost, podudarnost unutarnjeg stanja i vanjskog držanja. Bog nas poziva, traži našu odgovornost i suradnju, a ne rezigniranost i nemoć. Ovo vrijeme traži odvažne i časne ljude, svjedoke vjere. U tom duhu i sveti Pavao hrabri i podsjeća svoga učenika Timoteja da nam Bog nije dao duha bojažljivosti te da oživi i raspiri u sebi dar vjere. I tamo gdje mislimo da je pod pepelom vjera ugašena, ona je još uvijek živa, tinja. Gospodin snagom svoga Duha zajedno s nama želi je raspiriti da svijetli, grije, nosi, mijenja naše odnose i stanja, da ona raste, postane zrelija, odgovornija, da uskladimo vjeru i život, duhovnost i moral.

9. Vjera nije proračunatost, već besplatnost, darovanost. Bogu se smijemo potpuno darovati s ljubavlju. Vjera nije trgovački odnos kojim obvezujemo Boga, već sinovsko povjerenje i darovanost u ljubavi i slobodi. Zato Evanđelje može reći: „Sluge smo beskorisne. Učinili smo što smo dužni bili učiniti.“ Itekako ove sluge su korisne, najkorisnije. U evanđeoskoj dimenziji gospodara i sluge ne radi se o socijalnoj dimenziji na koju smo danas toliko osjetljivi, nego se želi naglasiti spremnost, raspoloživost i besplatnost. Oni nose društvo, sredinu, grade povjerenje i budućnost. Oni rade s ljubavlju, besplatno. Oni ne traže svoju korist i interes, pa ih u tom smislu na paradoksalan način možemo nazivati „bez-korisnima“. Dobro je ovu evanđeosku logiku osvijetlila Majka Terezija. Vidjevši što sve radi i kako radi među gubavcima, poznati engleski televizijski novinar (Thomas Malcolm Muggeridge) reče: „Ne bih vam ja to radio ni za milijune dolara!“ – „Ne bih ni ja“, reče Majka Terezija. Sve je to ona radila besplatno, bez sebične koristi, iz vjere, poštovanja i ljubavi prema čovjeku i Bogu. 

Poštovana braćo i sestre, zar se izraz „beskorisne  sluge“ u ovom smislu ne može primijeniti na vas, tolike naše branitelje, a osobito na one koji su i svoj život dali za našu slobodu? Nikakav drugi vlastiti interes ni svoju korist niste imali osim slobodne Domovine i dostojanstva čovjeka. 

10. Poštovani časnici, vojnici, policajci, branitelji! Budite svjedoci i proroci vjere i povjerenja u svojim obiteljima i našem društvu. 

„U ono vrijeme zamole učenici Gospodina: Umnoži nam vjeru!“ Nije li ova molitva još potrebnija svima nama u ovom našem vremenu? U svetištu smo Majke Marije. Pod zaštitom ste Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta – učenice i učiteljice vjere. Zavjet uvijek uključuje vjeru i vjernost. Zato je zavjet nešto sveto, uzvišeno, humano, božansko. 

Gospe i Majko naša, Sinu nas svome vodi! Pomozi nam da poput onih evanđeoskih časnika, njihove molitve danas postanu molitve i svih naših svjedoka i časnika vjere, koji se utječu tvome Sinu: „Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri“; „Reci samo jednu riječ i ozdravit će duša moja.“ Gospodine Isuse Kriste, sa svima koji Te traže, poslušaj nam glas, umnoži nam vjeru, blagoslovi nas! Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi