Vijesti

28. međunarodna konferencija voditelja vojnih kapelana

Petak, 03. 02. 2017.

U Portsmouthu, gradu na jugu Engleske u kojemu su rođeni svjetski poznati pisac Charles Dickens i slavni inženjer Isambard Kingdom Brunel, od 30. siječnja do 3. veljače 2017., održana je 28. međunarodna konferencija voditelja vojnih kapelana na kojoj je sudjelovalo 88 predstavnika iz 31 države. Predstavnik Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj bio je fra Frano Musić, biskupski vikar za MUP. Tema ovogodišnje konferencije je «Vjera u javnome području: uloga i djelovanje vojnih kapelana» («Religion in public sphere: The role and function of military Chaplains»), obrađena u vrlo stručnim predavanjima koja pružaju interdisciplinarni pristup ulozi vjere u javnome prostoru, s posebnim osvrtom na ulogu i djelovanje vojnih kapelana.

Susret je počeo okupljanjem i zajedničkom molitvom u katedrali u Portsmouthu u ponedjeljak uvečer, 30. siječnja, nakon čega je slijedila večera koja je bila dobra prigoda za predstavljanje i upoznavanje sudionika.

Sutradan je prvo predavanje održao prof. P. J. McCormack istaknuvši kako vjera i vjersko djelovanje itekako imaju snagu u javnome području, a posebice se to odražava na polju gdje djeluju vojni kapelani, što priziva davno postavljena pitanja o mjestu vjere u svijetu i odnosu između vjerskih i javnih (državnih) institucija. Tu se mogu prepoznati tragovi anomalija poglavito na liberalnome Zapadu – jedna od takvih je da se strogo dijeli javno djelovanje od privatnoga vjerskog, što je većini sve manje zabrinjavajuće. Najčešći pojam kojim se određuje Zapad posljednjih desetljeća jest sekularizacija, što bi se najjednostavnije odredilo kao načelo koje uključuje dvije osnovne propozicije, od kojih je prva strogo odvajanje vjerskoga i svjetovnoga, do toga da se čak govori da je sekularizacija izjednačavanje vjerskoga i svjetovnoga. Teorija sekularizacije kojom Steve Bruce problematizira ulogu vjerskoga na Zapadu otkriva mnoge slabosti i nejasnoće o ulozi vjerskoga u takvome svijetu, pri čemu on ističe da vjerovati nužno ne znači i pripadati, što se navlastito može prepoznati u Engleskoj. Dva su autora podloga za predavačevo izlaganje, Jürgen Habermas i Charles Taylor, koji u eseju s naslovom «Snaga vjere u javnome području» («The Power of Religion in the Public Sphere») iz 2011. predlažu svraćanje pozornosti na složen odnos između države, društva i vjere.

Habermasovo je polazište da je vjera u zapadnome liberalnom društvu izložena mnogim opasnostima, ponajviše što u nekim prilikama može zadirati u aktivnosti sekularizirane države, kao i utjecati na pojedince koji ne dijele ista uvjerenja i nauk, napose na one koji ne vjeruju. Habermas jasno kaže da «sekularizacija države nije isto što i sekularizacija društva». Štoviše, on napominje da demokratski proces u civilnome društvu ne zahtijeva niti ovisi o sekularizaciji društva. Habermas, doduše suzdržano i sofisticirano, iznosi tipično zapadni liberalni pogled da je vjera privatna stvar i da, iako teološka doktrina može utjecati na međuljudske odnose, vjera treba biti odvojena od države ili društva.

S druge strane, Charles Taylor tvrdi da je pogrješno misliti da je vjera prijetnja sekularnim liberalnim demokracijama. On govori o konceptualizaciji sekularizacije koja aktivno promiče vrijednosti slobode, jednakosti i bratstva. Tako shvaćena, sekularizacija je dobar pokušaj posredovanja između javnoga i privatnoga područja i stvaranja konsenzusa tamo gdje se treba preklapati legitiman vjerski govor i djelovanje.

Osim ovoga treba svratiti pozornost na mnoge negativne pojavnosti koje uvelike mijenjaju i oblikuju svijet u kojemu živimo, napose, naglašava prof. McCormak, instrumentalizam i to programirani instrumentalizam u kojemu je dominantan glas većine. Tu je i moralni relativizam – razumijevanje što je moralno, a što nije. Predavač je naveo primjer ankete koja se provodila o razumijevanju moralnosti, a koja je pokazala da čak 30% anketiranih nije znalo odgovoriti je li nešto moralno ili nije, poglavito nisu znali reći što je temelj za prosudbu moralnosti. Sve više se ljudi povode za trenutnim emotivnim stanjem u kojemu se nalaze i to je mjerodavno – moralni emotivizam; dobro je ono što osjećam da je dobro, a zlo je ono što osjećam da nije dobro.

Uloga je navlastito vojnoga kapelana, zaključuje prof. McCormak, uvijek posvješćivati temeljnu istinu o ljudskome postojanju, da nas je Bog stvorio na svoju sliku. I drugo, što iz toga slijedi, pravo na život i dostojanstvo – svatko ima pravo na život, slobodu i sigurnost (čl. 3 iz Ljudskih prava). Vojni kapelan treba gledati vojnike kao osobe, svakoga od njih mora promatrati po onome što jest – slika Božja, ljudsko biće: sin, brat, sestra, otac, majka i sl. – nikako po onome što čini, čime se bavi.

Poslijepodnevno predavanje na ovu temu održao je dr. A. Billings, s ponešto drukčijega motrišta, uzevši kao polazište Petera Bergera, glavnoga zagovornika paradigme o neizbježnoj sekularizaciji koja se, u proteklih pedeset godina, naširoko održala u zapadnome društvu. Berger kaže da je suvremeni svijet 'nadiruće religiozan kao nikada', što vrijedi za sve religije. Europa je više sekularna, u Rusiji se sekularizacija ponovno vraća. Berger govori o desekularizaciji svijeta. Suvremene države nisu toliko sekularne koliko su pluralističke i 'temeljna pravila' sekularne države dopuštaju da njihova društva budu pluralistička, dok istodobno održavaju koheziju. Zapadne sekularne države dopuštaju izražavanje vjere u javnome području na različite načine, ovisno o različitoj povijesti. To su temeljna pravila, a ne zajedničke vrijednosti koje omogućuju vjerske i druge razlike koje treba uskladiti u rastućemu pluralističkom svijetu. Na zapadu, napominje dr. Billings, kršćanski/vjerski polog leži uvijek na dubokoj razini i može biti pozvan kada je god potrebno.

Vojni kapelani djeluju u organizacijama koje su jasno javna i državna tijela, koja odražavaju donekle društva iz kojih su izvučeni. Operativno, kako djeluju između Crkve, države i društva, vojni kapelani stoje na sučelju između vjere i javnih ustanova, javnoga i privatnoga, svjetovnoga i svetoga područja. Njihovo djelovanje, opstanak i napredovanje ovisi o tome koliko mogu 'dodati vrijednosti'. Moderna su kapelanstva razvila poseban oblik duhovnosti koji je usvojen u modernim državama, jer su stavila dobrobit pojedinca u središte.

Trećega je dana, u srijedu, 1. veljače, organiziran posjet dvorcu Windsor, najstarijemu i najvećemu nastanjenu dvorcu na svijetu koji je gotovo tisuću godina obiteljski dom britanskih kraljeva i kraljica. Riječ je o službenoj rezidenciji britanske kraljice Elizabete, u kojoj privatno boravi vikendima, zatim od ožujka do Uskrsa, za redovitih svečanih i državnih prigoda, kao i za primanja državnika i predsjednika. Unutar dvorca nalazi se i lijepa kapelica (st. George's Chapel), u kojoj je bila večernja molitva. Poslije posjeta dvorcu bila je prigoda za razgled mjesta Windsor i potom povratak u dvorac na večernju molitvu i večeru.

U četvrtak, 2. veljače, održana su još dva predavanja. Najprije je Francis Campbell govorio o političkome okviru koji uvelike određuje i usmjerava tijekove svjetskih procesa, što itekako utječe na sveopće stanje iz kojega izvire svijest o vjerskoj pripadnosti i potrebi mijenjati svijet na bolje. Mnoge recentne negativne pojave ostavljaju mnogo pitanja i potreba kvalitetnoga pomaka. Djelovanje na vjerskome području ima veliku ulogu, a u skladu s tim veći su i izazovi pred kojim se nalaze vojni kapelani. Izražena je snažna potreba za dijalogom u različitosti i pluralizmu.

Posljednje, četvrto, predavanje održao je general Richard E. Nugee, istaknuvši konkretno djelovanje vojnih kapelana u mirovnim misijama, s posebnim osvrtom na vlastito iskustvo u mirovnim misijama u Afganistanu.

Nakon svakoga predavanja uslijedila je rasprava i pitanja o izloženoj temi, s mnogim intervencijama i posvjedočenjima iz kapelanske prakse.

U dijelu koji je predviđen za poslovni dio govorilo se o planovima za ovu godinu na polju usavršavanja i raznih tečajeva za vojne kapelane. Na kraju je kratkim filmom predstavljena Finska, domaćin iduće Međunarodne konferencije vojnih kapelana koja će se održati od 5. do 8. veljače 2018. u Helsinkiju.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi