Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

4. vojno hodočašće hrvatske kopnene vojske

Četvrtak, 18. 07. 2019.

Tradicionalno i ove godine Hrvatska kopnena vojska organizira 4. vojno hodočašće na Udbinu, dana 12. rujna 2019. godine. Svaki pripadnik Hrvatske kopnene vojske ima priliku biti dio našeg zajedničkog hodočašća.

Prijaviti se možete u Uredu svoje vojne kapelanije ili na email: iblazevac@yahoo.com

Online prijava mora sadržavati: Ime i prezime, čin, postrojba i naziv Vojne kapelanije kojoj djelatnik pripada.

Raspored:

09:00 Dolazak hodočasnika

09:15 Dolazak uzvanika

09:30–09:55 Formiranje procesije

10:00 Križni put

11:00 Sveta misa

12:30 Zajednički objed

Kratka povjesnica

Krbavska bitka, sukob između hrvatske plemićke vojske i Osmanlija na Krbavskome polju kraj Udbine u Lici (9. IX. 1493). Već u proljeće 1493. osmanska je vojska, predvođena bosanskim sandžak-begom Jakub-pašom, pljačkala u Hrvatskoj (oko Modruša i Kupe), Kranjskoj i Štajerskoj. Prilikom povlačenja iz tih krajeva na Krbavskom ih je polju dočekala hrvatska vojska predvođena banom E. Derenčinom. Premda je štajerski kapetan Jakov Székely poručio hrvatskim velikašima da pričekaju njegove jedinice te da zajedno krenu u napad, hrvatska je vojska krenula u bitku u kojoj je bila teško poražena. Pritom je poginuo jajački ban J. Vlatković te mnogobrojni hrvatski velikaši iz obitelji Frankapan, Zrinski i Blagajski. Ban E. Derenčin, Nikola VI. Tržački Frankapan i Karlo Gusić bili su zarobljeni, dok se B. Frankapan uspio probiti i skloniti.

Uzroci poraza hrvatske vojske na Krbavskome polju bili su višestruki. Premda su obje strane bile brojčano izjednačene, Jakub-pašina vojska bila je bolje uvježbana i imala je jaku jezgru teškoga konjaništva, dok je hrvatska vojska bila tek skup neuvježbanih velikaških jedinica s lakim konjaništvom i brojnijim pješaštvom. Uzrok porazu treba tražiti i u stanju u Hrvatsko-Ugarskome Kraljevstvu potkraj XV. st. Naime, uoči same bitke najjači hrvatski velikaši sukobili su se zbog gradova u primorju (ponajviše Senja), a sporovi između Frankapana i bana E. Derenčina prestali su tek u srpnju 1493., kada je Jakub-paša stigao do Jajca.

Uz to, nakon smrti Matije Korvina, kralj Vladislav II. Jagelović nije imao dovoljno novaca za održavanje efikasnog obrambenoga sustava prema Osmanskomu Carstvu. Poraz hrvatske vojske na Krbavskome polju nije trenutačno utjecao na osmanska osvajanja u Hrvatskoj jer je obrambeni sustav izdržao osmanski vojni pritisak sve do pada Knina i Skradina (1522) te Ostrovice (1523). Osmansko je Carstvo prema području Hrvatske još nekoliko desetljeća provodilo vojnu strategiju provala, a ne osvajanja. O Krbavskoj bitci ima više podataka u suvremenim i starijim povijesnim vrelima. Među najstarijima su izvještaj papinskoga poslanika Antonia Fabreguesa napisan 13. IX. 1493. u Senju, glagoljski zapis popa Martinca u Novljanskome brevijaru iz 1493., te opis bitke koji je u pismu upućenom papi Aleksandru VI. sastavio ninski biskup J. Divnić (27. IX. 1493). U XVI. st. o Krbavskoj je bitci pisao kroničar I. Tomašić u Kratkoj kronici Hrvatskoga Kraljevstva (Chronicon breve Regni Croatiae, 1561), a potkraj XVII. st. P. R. Vitezović u Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov (1696).

Izvor: http://www.enciklopedija.hr/

O Crkvi hrvatskih mučenika – povijest, naglasci i simbolika

Crkva hrvatskih mučenika odgovor je na poziv papa Ivana Pavla II. na pragu trećeg tisućljeća da svaki narod popiše i štuje svoje mučenike. Građena je na inicijativu domaćeg biskupa gospićko-senjskog mons. Mile Bogovića a pokrovitelji su bili Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatski sabor. Papa je želio da vjernicima u trećem tisućljeću kršćanstva mučenici budu uzori i zagovornici, njihovo svjedočanstvo vjere izvor milosti za živjeti svoju vjeru u trećem tisućljeću. To je bila inicijalna ideja našim biskupima za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika. Zato je pred crkvom kip toga Pape, djelo akad. kipara Slavena Miličevića. U desnoj ruci Papa drži Krbavski križ, najstariji sačuvani predmet stare Krbavske biskupije iz početka 13. stoljeća. U lijevoj ruci drži štap krbavskih biskupa iz 15. stoljeća koji se danas čuva u Senju.

Od pape Ivana Pavla II. kreće crvena linija koja simbolizira krv mučenika koja vjernika uvodi u crkvu ispod portala kneza Branimira kojega je 879. godine priznao papa Ivan VIII. – knezom Hrvata, a Branimir mu je za uzvrat obećao da Hrvati nikada više neće voditi osvajačke ratove (zavjet kneza Branimira). Crvena linija u crkvi se pretvara u križ po podu crkve koji se zatvara pred oltarom i opet kao linija – rijeka, ulijeva u oltar točno na mjestu gdje se nalaze relikvije bl. kardinala Alojzija Stepinca. Simbolika je da se sve žrtve sjedinjuju s jednom Kristovom žrtvom koju svakodnevno slavimo na oltaru.

Na oltaru je Kristogram s istaknutim slovom M(učenici), a ispod njega je natpis na staroslavenskom i glagoljici: Nema veće ljubavi nego dati život za svoje prijatelje („dati dušu za svoga brata“) Iv 15,13. Svi ukrasi na oltaru, ambonu i svetohraništu su sa najstarijih hrvatskih kamenih spomenika, a na klupama su glagoljska slova  u svojoj slovnoj i brojnoj vrijednosti.

Arhitektonski izgled crkve inspiriran je crkvom Sv. Križa u Ninu iz 9. stoljeća, sjedište prvog hrvatskog biskupa i hrvatskih knezova. U toj crkvi pronađena je Višeslavova krstionica, simbol pokrštenja Hrvata. Replika krstionice se nalazi u križištu ispod kupole. Kupola u crkvenom graditeljstvu simbolizira nebo koje svoje bogatstvo proteže nad krštenike.

Krstionica je na staklu(vodi), kroz koje pada svjetlo iz bogoslužnog hrama u kriptu gdje je predviđen sarkofag hrvatskih mučenika. Kripta je zamišljena kao učionica u kojoj će se učiti sveti i mučenički tragovi te svjedočanstva hrvatske prošlosti. Dok u bogoslužnom prostoru slavimo proglašene svece, a u kripti se s ponosom sjećamo velikana iz naše povijesti koji su bili spremni žrtvovati svoj život za vjeru, obitelj, slobodu i domovinu.

Središnja ideja koja predstavlja glavnu katehezu crkve jest upravo okomica koja prolazi kroz krstionicu, križ i kupolu. Naime, u crkvi slavimo proglašene svece i blaženike mučenike, u kripti se sjećamo naših velikana, vjernici se okupljaju oko križa, oltara i krstionice kao zdenca preporođenja. Svi smo zajedno preko životnog križa, kroz zdenac preporođena na putu za nebo. To zorno pokušava predočiti Crkva hrvatskih mučenika.

Crkvu hrvatskih mučenika blagoslovio je 11. rujna 2010. kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, a posvetio ju je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 10. rujna 2011. godine zajedno. U jednom i drugom slučaju sudjelovalo je mnoštvo vjernika i svećenika na čelu s većinom hrvatskih biskupa. Kardinal Bozanić, također je predvodio slavlje 9. rujna 2005. kada je bio blagoslov gradilišta i postavljanje kamena temeljca.

Građevina crkve uz bogoslužni prostor i kriptu ima i treću (najnižu) razinu gdje se uređuje muzej, arhiv i knjižnica hrvatskih mučenika.

Preslica iznad portala nosi 4 zvona napravljena je u obliku prvog glagoljskog slova – A(z), koje je zapravo križ kao simbol Božje mudrosti s kojom treba uvijek, već od početka svakog rada i glasa, računati. Zvona su dar Hrvatskog Sabora, Ličko-senjske županije, Hrvatske biskupske konferencije i Gospićko-senjske biskupije.

Na razini kripte je idnevna kapela Kraljice mučenika. Na pročelju kapele vitraj Kraljice mučenika okružuju vitraji s likovima proglašenih hrvatskih mučenika, rad Borisa i Željke Rogić; u kapeli je od stalne postave za sada samo Križni put u drvorezu, rad i dar domaćeg umjetnika Mile Mudrovčića iz Ribnika.

Spomen park nalazi se istočno od crkve a sačinjavaju ga tri glavna dijela: prvi je prostor stare župne crkve sv. Nikole, drugi dio je memorijalni zid koji ograđuje prostor i memorijalni park s Vukovarskim križem u središtu. Crkva sv. Nikole dovršena je 1714., teško stradala već 1942., a srušena 1949. godine, da bi nekoliko godina poslije na njezinom mjestu bio izgrađen hotel. Kod pripremanja gradilišta za Crkvu hrvatskih mučenika temelji te crkve su otkriveni i konzervirani a u jednu grobnicu u njoj stavljene su pronađene kosti pokojnika iz groblja oko crkve i u samoj crkvi. Nad tu grobnicu stavlja se vanjski oltar na Dan hrvatskih mučenika. Ostaci te crkve predstavljaju simbol stradanja cijelog hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Vukovarski križ u memorijalnom parku predstavlja stradanja u Domovinskom ratu (1991. – 1995.). Oba simbola grli veliki zid Hrvatske memorije na koji se postavljaju spomen kamenja svih naših stradanja kroz čitavu povijest, od Krbavske bitke s Turcima 1493. do danas.

Dva kata ispod crkve nalazi se Muzej koji je u budućnosti zamišljen kao arheološki muzej. Arheološka zbirka izložaka dijelom se može vidjeti u Muzeju Like u Gospiću. Dio artefakata se još obrađuje i uređuje u Arheološkom muzeju u Zadru, a iskapanja još uvijek traju na više lokaliteta na Udbini i oko nje. Privremenu postavu muzeja dugujemo radu i daru gospodina Stjepana Brezića iz Podlapače, sela uz Krbavsko polje, općina Udbina. Gotovo 35 godina marno je izrađivao predmete koji su se nekada koristili u kućanstvu, različita kola i zaprege, plugove i sane. Sačinio je i više od stotinu slika, u posebnoj tehnici, neke vrste drvenog mozaika. Slike su imale biti pouka unucima. Dok su unuci bili mali najprije radio anđelčiće, potom sve hrvatske knezove, kraljeve i kraljice, poznatije umjetničke slike i osobe iz naše povijesti, narodne nošnje iz gotovo cijele Hrvatske, grbove ličkih gradova, nošnje povijesnih postrojbi, te ovjekovječio i neke događaje iz novije Hrvatske prošlosti. Velikodušno je čitavu svoju zbirku poklonio kao aktualnu postavu sadašnjeg muzeja.

Ostaci crkvica sv. Marka Groba. Najstariji temelji prve crkve sv. Marka Groba su iz XIV. stoljeća. Na istim temeljima početkom XVIII. stoljeća pop Marko Mesić, predvoditelj ustanka protiv Turaka gradi novu, manju crkvicu sv. Marka Groba. Raseljeni Udbinjani koji su protjerani u II. svjetskom ratu godine 2000. grade treću – današnju crkvu sv. Marka Groba. Od ove crkvice ide uz brijeg Križni put do Crkve hrvatskih mučenika u duljini od 2 kilometra.

Stara Gradina se nalazi poviše Crkve hrvatskih mučenika. Predstavlja kulu i jedan obrambeni kompleks, po svoj prilici još iz XIV. stoljeća. Nalazi se na 840 metara nadmorske visine odakle se vidi cijelo Krbavsko polje.

Zašto na Udbini?

a) Krbavska biskupija osnovana 1185. – Katedrla sv. Jakova iz 14. stoljeća od koje se danas vide temelji i čitav srednjovjekovni grad oko nje koji pomalo (iskopavanjem arheologa) izranja iz zemlje. Katedrala se nalazi na susjednom brežuljku od današnjeg mjesta Udbine, u blizini groblja. Temelji katedrale sv. Jakova otkriveni su tek 1995. nakon Oluje. Bila je građevina iznimne ljepote. Dugačka 40 metara u gotičkom stilu… Za vrijeme Turaka, nakon Krbavske bitke, pretvorena je u prah. Jedino se sačuvao Krbavski križ.

b) Krbavska bitka 1493. kao najveće stradanje Hrvatskog naroda u povijesti u najkraćem vremenu – za samo nešto više od jednog sata izginulo je više od 10.000 tadašnjih hrvatskih branitelja u bitci s Turcima. Polje podno Udbine krije njihove kosti.

c) Stradanje Udbine u Drugom svjetskom ratu, koja je do 1942. bila gotovo 95% katolička, ulaskom partizana u Udbinu 12. prosinca 1942., Udbina je potpuno „očišćena“ od Hrvata. Posljednji udbinski župnik Mate Moguš (34 godine) doveden je 1946. na Udbinu i prijekim sudom osuđen na smrt vješanjem.