Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Anzac day - Dan australskih veterana

Ponedjeljak, 18. 04. 2011.

U ponedjeljak 18. travnja u kapeli Vojnog ordinarijata slavljena je sveta misa povodom proslave Dana australskih veterana - ANZAC day, na spomen svim palim australskim i novozelandskim vojnicima. Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Uz nazočnost njene ekselencije veleposlanice Australije u RH gospođe Beverly Mercer, misi su nazočili N.E. David Blunt, veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva u RH, N.E. James B. Foley, veleposlanik Sjedinjenih američkih država u RH, N.E. Edwin Loughlin, veleposlanik Kanade u RH, Nikola Jelinčić, počasni konzul Novog Zelanda u RH, umirovljeni časnici Hrvatske vojske – članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata i drugi gosti. Organizator ove proslave je veleposlanstvo Australije u RH u suradnji s Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH, podružnica Zagreb.

Inicijativa je nastala 2010. godine kada je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH, zagrebačka podružnica, posjetila Australiju promovirajući istinu o Domovinskom ratu. Tom prigodom sudjelovali su u vojnoj kapelaniji u Canberri na svetoj misi povodom ANZAC dana.

Klapa HRM “Sv. Juraj” pjevanjem je uveličala svetu misu.

Govor veleposlanice Australije

Skupili smo se danas ovdje kako bismo odali počast svim nesebičnim mladićima i djevojkama koji su izgubili svoje živote služeći domovini. Svakog 25. travnja od davne 1915. godine Australci i Novozelanđani u zemlji i u inozemstvu skupljaju se kako bi odali počast ne samo onim pripadnicima australskih i novozelandskih vojnih snaga koji su dali svoje živote toga dana na Galipolju, nego i svim ostalim mladićima i djevojkama koji su izgubili svoje živote u ratu ili nakon rata služeći svojoj domovini, ali isto i za one pripadnike obrambenih snaga koji su još uvijek u aktivnoj službi.

Naziv ANZAC je nadišao svoje konkretno značenje dobivši svoju duhovnu dimenziju i postavši na taj način inspiracija koja je utjelovila vrline kao što su hrabrost, disciplina, žrtva, oslanjanje na vlastite snage i u australskom žargonu - prijateljstvo (mateship) i omogućavanje jednakih šansi za sve (fair go).

U svakom narodu postoji sjećanje na slične događaje u prošlosti, na neku bitku ili neki presudni trenutak u povijesti. Takav se trenutak u australskoj povijesti dogodio 1915. godine na Galipolju, u ratnom pohodu koji, ako i nije bio poraz, zasigurno nije bio ni uspjeh.

U ovom trenutku ne veličamo rat, nego odajemo počast žrtvi, predanosti i nesebičnoj odanosti svih onih mladića i djevojaka koji su hrabro služili svojoj domovini i koji su slijedili svoje ideale u tolikoj mjeri da su mnogi zbog njih svjesno dali i svoj život.

Osnovna svrha današnjeg dana jest i treba nastaviti biti odavanje počasti našim veteranima i svim ljudima koji su dali svoje živote. U činu odavanja počasti, našim mladim ljudima pokazujemo da su mir i sloboda oduvijek zahtijevali žrtvovanje u prošlosti. Oni kojima odajemo počast ostavili su u naslijeđe Australiji i Novom Zelandu tradiciju hrabrosti, nesebičnosti i ugleda koju treba slijediti i u budućnosti.

Pozdravljajući njenu ekselenciju veleposlanicu Australije gospođu Beverly Mercer vojni ordinarij je istaknuo: “Okupili smo se na ovu svetu službu u kojoj ćemo se molitveno sjećati i proslaviti ANZAC Day. Za Vašu naciju to je Dan koji spada među najvažnije nacionalne događaje. Njime obilježavate prvu važnu vojnu akciju, koju su izvele australske i novozelandske vojne snage za vrijeme Prvog svjetskog rata. Taj rat, kao niti jedan rat, nažalost nije prošao bez žrtava. Molimo za njih i zahvaljujemo se za njih. Nada u uskrsnuće opravdava svaku žrtvu koja je djelo ljubavi”.

Zahvala veleposlanice Australije nakon mise

Poštovani gospodine vojni biskupe Jezerinac, poštovani veleposlanici i diplomatski vojni atašei, gospodine Jelinčić, počasni konzule Novog Zelanda, naši prijatelji u Hrvatskoj, voditelji vojnih formacija u Zagrebu i posebno predstavnici zagrebačke podružnice Udruge dobrovoljaca Domovinskog rata.

Želim Vam izraziti dobrodošlicu i zahvaliti Vam na sudjelovanju na današnjem prvom obilježavanju ANZAC dana u Republici Hrvatskoj.

Posebno bih željela zahvaliti predstavnicima Udruge dobrovoljaca i veterana Domovinskog rata podružnice grada Zagreba na njihovoj pomoći prilikom pokretanja ovog događaja - članovi Udruge su po prvi put imali prilike prisustvovati obilježavanju ANZAC dana prilikom njihova prošlogodišnjeg posjeta Australiji i Novom Zelandu. Također zahvaljujem vojnom ordinariju biskupu Jezerincu i službenicima Vojnog ordinarijata što su nam omogućili održavanje događaja u ovoj kapeli i što su nam pomagali prilikom organiziranja ovog svečanog događaja. Nadalje, željela bih isto tako zahvaliti počasnom konzulu Novog Zelanda na novozelandskom vinu koje je pribavio za večerašnji domjenak.

Željela bih isto tako malo pobliže objasniti ulogu ružmarina kojeg imamo večeras na odijelima - to je drevni simbol sjećanja koji raste na Galipoljskom poluotoku. Ovo je razlog zbog kojega se tradicionalno na ANZAC dan nosi grančica ružmarina na odijelu.

Nadam se da ćemo ovim danom započeti tradiciju odavanja počasti povodom ANZAC dana na sličan način svake godine u Republici Hrvatskoj.

Riječi njegove ekselencije Buraka Ozugergina, veleposlanika Republike Turske u RH

Gotovo stoljeće je prošlo od vremena kada su topovi utihnuli na brdima Galipolja. Ali mi nećemo zaboraviti, jer heroji se ne zaboravljaju.

Tamo, na obalama Canakkale, gdje se kontinenti gledaju u oči sa čežnjom još od vječnosti, tragičan i neočekivan susret se zbio. Deseci tisuća Turaka, Australaca, Novozelanđana, Britanaca, Francuza i mnogih drugih našli su se licem u lice. Neki od njih nakon što su doslovce doputovali sa druge strane svijeta. Mnogi od njih su položili živote za ono u što su vjerovali.

Bio je to rat koji je imao smisla, različit od drugih na mnogo načina. Na nacionalnom nivou, rat je upalio državotvornu iskru za Australiju i Novi Zeland, koji su ubrzo nakon toga ušli u zajednicu nezavisnih država. Za Tursku, Galipolje je dalo onu dugo traženu i željenu nadu za očajnu i umornu državu.

Na osobnom nivou, postoji mnogo primjera iskrene ljudske dobrote u jeku ratnog vihora. Bez sumnje, sve strane su se borile žestoko. Međutim, bolesni i ozlijeđeni su pošteđivani. Postoji više priča o tome kako su ranjenici nošeni preko ratnih linija na rukama neprijateljskih vojnika. Nadalje, priče o ograničenim zalihama vode i hrane, koje su se dijelile među vojnicima na suprotstavljenim stranama s obje strane borbene linije.

Hrabrosti i viteštvo u borbi, dame i gospodo, je ono što razlikuje heroje od običnih vojnika, Tako je bilo onda, a tako je i danas. I upravo je takav način poštivanja, postao temelj današnjeg prijateljstva nekadašnjih neprijatelja.

Našu viziju budućnosti rođenu iz tragedije je izrazio Mustafa Kemal Ataturk, gotovo 20 godina nakon rata. Ovo su njegove riječi, zabilježene u epitafu na Galipolju.

Those heroes thai sited their blood and lost

their lives; You are now lying in the soil of a

friendly country. Therefore rest in peace.

There is no difference between the Johnnies

and lite Mehtuels to us where they lie side

by side here in this country oj ours. You, the

mothers, who sent their sous from far away

countries, wipe away your tears: your sous

are now lying in our bosom and are in

peace. After having lost their lives on this

land they have become our sons as well.

Potrebno je istinsko vodstvo kako bi se uvjerilo države da imaju otvoreno srce jedna prema drugoj. Suosjećanje za nekadašnjeg neprijatelja, čak i onog protiv kojeg se Ataturk sam borio, nas je inspiriralo da iskažemo poštovanje poginulima, bez obzira da li na svojim grobovima imaju križeve ili polumjesec. Pa čak i za one koji nemaju nadgrobnog spomenika.

Nećemo zaboraviti one koji su zauvijek utihnuli na obalama Canakkale. Njihova smrt nije bila uzaludna. Zauvijek će ostati u našem sjećanju.