Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Biskup Jezerinac i izaslanstvo hrvatskih ministarstava u Vatikanu i Rimu

Četvrtak, 13. 11. 2014.

U organizaciji Vojnog ordinarijata u RH, i u suradnji Vojnog ordinarijata u Republici Italiji, u Rim je od 11. do 13. studenoga na hodočašće išlo izaslanstvo Vojne biskupije, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva branitelja. U izaslanstvu su uz vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca bili: generalni vikar o. Jakov Mamić, pastoralni vikar don Josip Stanić te vojni kapelan p. Zoran Vujičić. Kao predstavnici ministarstava išli su: zamjenik ministra unutarnjih poslova Evelin Tonković, direktor Glavnog stožera Oružanih snaga RH general bojnik Mate Pađen, pomoćnica ministra branitelja Nevenka Benić, zamjenik glavnog ravnatelja policije Zvonimir Vnučec i načelnica Sektora za skrb o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji Mirela Buterin.>

Izaslanstvo je sudjelovalo u srijedu 12. studenoga na Općoj audijenciji s papom Franjom u Vatikanu ispred bazilike sv. Petra, a tom prigodom ih je pozdravio i Sveti Otac: „Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način delegaciju ministarstava: obrane, unutarnjih poslova i branitelja, te djelatnike Vojnog ordinarijata zajedno s njihovim biskupom, mons. Jurjem Jezerincem. Dragi prijatelji, neka Božji blagoslov bude uvijek nad vama i nad vašim obiteljima te vas čuva u radosti i miru. Hvaljen Isus i Marija!“

Kao dar papi Franji izaslanstvo je predalo bistu „Sveta obitelj“, rad Josipa Marinovića s posvetom: "Svetomu ocu Franji zahvalni Vojni ordinarijat, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske, 12. XI. 2014."

U svojoj katehezi, papa Franjo je podsjetio na prethodne kateheze u kojima se „smo istaknuli kako Gospodin nastavlja pasti svoje stado kroz službu biskupa, kojima u tome pomažu prezbiteri i đakoni. U njima se Isus uprisutnjuje, u snazi svoga Duha, i nastavlja služiti Crkvi, jačajući u njoj vjeru, nadu i svjedočenje ljubavi. Te službe, dakle, predstavljaju veliki Gospodinov dar za svaku kršćansku zajednicu i za čitavu Crkvu, jer su živi znak njegove prisutnosti i njegove ljubavi.

Danas se želimo zapitati: što se traži od tih poslužitelja Crkve da svoju službu mogu živjeti na autentičan i plodonosan način?

U „pastoralnim poslanicama“ upućenim svojim učenicima Timoteju i Titu, apostol Pavao se zaustavlja na liku biskupa, prezbitera i đakona – kao i na liku vjernika, starješina, mladih. Zadržava se na opisu svakog kršćanina u Crkvi, opisujući za biskupe, prezbitere i đakone ono na što su pozvani i osobine koje moraju biti prepoznate u onima koji su izabrani i kojima su povjerene te službe. Znakovito je kako, zajedno s osobinama svojstvenim vjeri i duhovnom životu – koje se ne smije zanemariti, jer su sam život –, nabrojene su neke čisto ljudske osobine: srdačnost, trijeznost, strpljivost, blagost, pouzdanost, dobrodušnost. To je abeceda, osnovna gramatika svake službe! To mora biti osnovna gramatika svakog biskupa, svakog svećenika, svakog đakona, jer bez te lijepe i istinske predispozicije za susretanjem, za upoznavanjem, za dijalogom, poštivanjem i izgrađivanjem odnosa s braćom ispunjenih poštivanjem i iskrenošću, nije moguće pružiti doista radosnu i uvjerljivu službu i svjedočenje.

Postoji nadalje temeljni stav kojeg Pavao preporučuje svojim učenicima i, samim tim, svima onima koji su postavljeni u pastoralnu službu, bili oni biskupi, svećenici, prezbiteri ili đakoni. Apostol potiče neprestano ponovno oživljavati primljeni dar (usp. 1 Tim 4, 14; 2 Tim 1, 6). To znači da mora uvijek postojati živa svijest da netko nije biskup, svećenik ili đakon zato što je inteligentniji, vrjedniji i bolji, već isključivo na temelju jednog dara, dara ljubavi kojeg razdjeljuje Bog, u snazi Duha Svetoga, za dobro svoga naroda. Ta svijest je doista važna i predstavlja milost za koju treba moliti svakoga dana! Naime, pastir koji je svjestan da je njegova služba isključivo plod Božjeg milosrđa i srca neće moći nikada zauzimati autoritaran stav, kao da su svi ostali njegovi podanici a zajednica njegovo vlasništvo, njegovo osobno carstvo.

Svijest da je sve dar, da je sve milost, pomaže pastiru također da ne padne u napast da se stavlja u središte pozornosti i da se oslanja isključivo na vlastite snage. To su napasti taštine, oholosti, samodostatnosti. Jao nama ako neki biskup, svećenik ili đakon misle da znaju sve, da uvijek imaju ispravan odgovor na sve i da nikog ne trebaju. Naprotiv, svijest da je on prvi predmet Božjeg milosrđa i samilosti mora dovesti crkvenog služitelja do toga da bude uvijek ponizan u ophođenju s drugima i da ima razumijevanja za druge. Premda svjestan da je pozvan hrabro čuvati polog vjere (usp. 1 Tim 6, 20), on će osluškivati glas naroda. Svjestan je, naime, da ima uvijek nešto za naučiti, pa i od onih koji mogu biti daleko od vjere i Crkve. Nadalje, sve to mora dovesti do toga da u odnosima sa svojom subraćom zauzme novi stav, prožet dijeljenjem, suodgovornošću i zajedništvom.

Dragi prijatelji, moramo biti uvijek zahvalni Gospodinu, što u osobi i službi biskupa, svećenika i đakona nastavlja voditi i graditi svoju Crkvu, pomažući joj rasti na putu svetosti. Istodobno moramo nastaviti moliti da pastiri naših zajednica budu uvijek žive slike Božjeg zajedništva i ljubavi“.

Nakon kateheze papa je uputio apel zbog zbivanja kroz koja prolaze kršćani koje se u različitim dijelovima svijeta progoni i ubija zbog njihove vjere. „Osjećam potrebu izraziti svoju duboku duhovnu blizinu kršćanskim zajednicama koje su teško pogođene apsurdnim nasiljem koje ne pokazuje znakove zaustavljanja, te istodobno potičem sve pastire i vjernike da budu snažni i postojani u nadi. Još jednom upućujem usrdni apel onima koji imaju političku odgovornost na lokalnoj i međunarodnoj razini, kao i svim ljudima dobre volje, da se pokrene velika mobilizacija svijesti u korist progonjenih kršćana. Oni imaju pravo ponovno pronaći u svojim zemljama sigurnost i mir, slobodno ispovijedajući svoju vjeru. Pozivam vas da za sve kršćane koji su progonjeni zbog svoje vjere izmolimo Očenaš“.

Nakon audijencije izaslanstvo je posjetilo Hrvatsko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici, gdje ih je dočekao Filip Vučak, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik, sa zaposlenicima, a u popodnevnim satima, i nakon razgledavanja najznamenitijih rimskih bazilika, i Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima gdje su slavili sveto misno slavlje, nakon kojeg im je rektor zavoda mons. Jure Bogdan predstavio rad zavoda i njegovu povijest.

Sutradan i zadnjeg dana hodočašća izaslanstvo je posjetilo talijanski Vojni ordinarijat gdje su u crkvi sv. Katarine slavili euharistiju, a nakon slavlja se susreli s talijanskim vojnim nadbiskupom Santom Marcianom i tijelom ordinarijata.