Vijesti

Biskup Jezerinac na početku devetnice Velikoj Gospi u Remetama

Utorak, 06. 08. 2013.

"Obnovimo svoju vjeru u Gospodinovu prisutnost i njegovo božansko porijeklo", tim riječima pozvao je vojni biskup Juraj Jezerinac vjernike na blagdan Gospodinova preobraženja, 6. kolovoza, ujedno i dan početka devetnice u čast Velikoj Gospi u Remetama, koje kao svetište slavi 725. obljetnicu. Biskup je predvodio svečano večernje misno slavlje u koncelebraciji s ocima karmelićanima. Prije mise pjevale su se Večernje pohvale, molila krunica i litanije, a nakon mise održano je klanjanje pred Presvetim.

Homilija vojnog ordinarija

Ove godine slavimo 725. obljetnicu postojanja svetišta Majke Božje u Remetama. Povijest svetišta započela je dolaskom redovnika pavlina u Krivi Dol (tako se prije zvalo ovo područje) koji po dolasku pustinjaka dobiva ime Remete. Ime Remete dolazi od riječi eremus - pustinja, eremit – pustinjak.

Pavlinski red osnovan je u Mađarskoj. Pavlini su tada tražili za svoje članove skrovita, daleko od svijeta nenaseljena mjesta. Pretpostavlja se da je tada bilo po zagrebačkoj gori dosta ljudi, koji su živjeli pustinjačkim načinom života, kako bi se što više približili Bogu. Pavlini su nastojali ujediniti sve te pustinjake i tako je nastala na ovom prostoru redovnička zajednica. Pavlini su došli u Hrvatsku 1244. godine iz Ugarske, a 1272. u današnje Remete. Jedan od redovnika donio je i sliku Majke Božje Remetske.

Prvi zapisani trag o postojanju remetskog samostana potječe iz 1288. godine. U tom se zapisu, odnosno ispravi, spominju pustinjaci, kuće Blažene Djevice blizu Zagreba.

Tri su puta Turci pustošili remetsko svetište. Prvi puta 1483. godine. Drugi puta 1557. i treći puta l591. godine kada su odveli 12 pavlina, koji su nakon mučenja vješanjem u Vugrovcu, nedaleko Remeta, završili svoje živote.

Nakon turskih razaranja započinje ponovno izgradnja svetišta i tako, malo po malo svetište je počelo oživljavati. Poglavar remetskog svetišta postao je redoviti zastupnik Hrvatskog sabora, a svetište dobiva naslov Advocata Croatiae – Fidelissima Mater, odnosno Zagovornica Hrvatske - Najvjernija Majka. Taj je naslov Mariji dao Hrvatski Sabor.

Car Franjo Josip II. 1786. godine ukida Pavline. Svetištem će kasnije upravljati biskupijski svećenici, a na poziv blaženog kardinala Stepinca dolaze naši oci karmelićani i upravljaju župom i svetištem. Bio je to doista milosni trenutak.

Remetsko svetište postalo je stjecište brojnih hodočasnika i vjernika. U njega su hodočastili hrvatski banovi, župani, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i Božji puk, da Mariji povjere svoj život, svoje molitve, svoje nevolje i radosti. Slike Rangerove u ovom svetištu najbolje potvrđuju da Majka Božja doista uslišava molitve svojih štovatelja, posebno u situacijama kada ljudi nisu više nalazili izlaza.

Hrvatski pjesnik Domjanić opjevao je Remete i ugođaj crkvenog prostora u pjesmi Remete.

Tiha je crkva, sva srca se mole,
Tamjana koluti viju se plavi

Rumeni rupci se sagnuše niže,
Bijelo se ruho nad kamenom savi. 
A na oltaru se prinosi žrtva
Mramor u svijeća se plamenu zlati.
Tamo je Srce, što svakom je dobro,
Tamo je Ona, što svima je Mati.

Draga braćo i sestre, dragi štovatelji Gospe Remetske. Okupili smo se danas u ovom svetištu na misnom slavlju, uvjereni da se tu nalazi na posebni način Srce, što svima je Mati. A to srce je Blažena Djevica Marija. Okupili smo se danas na blagdan Isusovog Preobraženja, kojim započinjemo devetnicu, pripremajući se za blagdan Velike Gospe, slaveći istinu da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo.

Prije svoje smrti Isus je poveo svoje učenike na goru Tabor i tu se pred njima objavio u svojoj slavi. Prema sv. Leonu papi prizor Isusovog preobraženja trebao je odstraniti iz srca apostola "sablazan križa". Apostoli još nisu mogli shvatiti zašto Isus ide u smrt, zašto mora umrijeti, da bi ušao u svoju slavu.

Isus je svojim preobraženjem želio pripremiti svoje učenike ne samo na svoju vlastitu smrt nego i na njihov život koji neće biti lagan. Na događaj preobraženja nadovezat će se apostol Petar, kako smo to čuli u 2. čitanju: "Nismo vam navijestili snagu i dolazak našega Gospodina Isusa Krista, slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva". Apostol Petar spominje riječi Oca nebeskoga koje je izrekao nad Isusom: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni, u njemu mi sva milina. Njega slušajte". Taj smo glas čuli, veli Petar, mi, koji smo bili njegovi svjedoci" (usp. 2 Pt 1,16-18). Sv. Luka piše: "I dok se Isus molio, izgled mu se lica izmijeni a odjeća sjajem zablista" (Lk 9, 28). Odatle naziv da se današnji blagdan Isusovog Preobraženja zove i blagdan lica Božjega.

Braćo i sestre! Ne znamo kakvo je to svjetlo koje je zračilo s Isusovog lica. Obraćenik Muggeridge, nekadašnji poznati spiker i urednik komunističkih novina u Engleskoj, sugerira da je to svjetlo bilo svjetlo Riječi Božje, koje je sjalo kroz tamu ovoga svijeta. Stoga je, veli on, svaki kršćanin pozvan biti svjetlo u tami našega života, kao što je rekao Isus: "Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred judima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5 14-16).

Kao što je Isus bio svjetlo među ljudima, On želi da i mi budemo svjetlo u svijetu. Zato je i rekao: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8,12). Evanđelist nije bez razloga zapisao da se lice Isusovo izmijenilo dok je molio. Molitva i post izmjenjuju čovjekovo lice. Ljudi molitve imaju bistriji pogled u stvarnost svakidašnjeg života. Iz njihova tijela zrači posebna snaga. Molitvom i postom čistimo osjećaje, spoznajemo da u nama ima mnogo toga skrivenoga, s čime se ne slažemo.

U Govoru na gori Isus daje siguran put za gledanje Božjega lica: "Blago čistima srcem, oni će Bog gledati". Posjedovati čisto srce težak je napor. Ipak imati čisto srce, unatoč slabostima, nije nemoguće.

Imajući na umu Kristov misterij, muku smrt i uskrsnuće, nama ne preostaje nego ići tim putem ako želimo gledati Božje lice To zahtjeva križ, odricanje i hodanje Kristovim putem. Bog koji nas ljubi po svom Sinu Isusu Kristu, dat će nam snage preko svoje Majke da ustrajemo na tom putu. A cilj nam je postavio Isus Krist. To je kraljevstvo Božje, gdje ni jauka, tuge više nema, rekao bi apostol Pavao. Tražiti pak lice Božje znači htjeti ga upoznati , živjeti u njegovoj nazočnosti (Ps 27.8-9; 42, 3) i prema njegovu Zakonu (Hoš 5,15).

U Proslovu Ivanovog evanđelja piše: "Boga nikad nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac- Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio". Kad se približavala Isusova muka i smrt, želeći ohrabriti svoje učenike, Isus je govorio o svom Ocu. Tada mu je apostol Filip rekao: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je". Isus mu odgovara: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca.

Boga se ne može vidjeti. On je očitovao svoje lice u Isusu Kristu, koji je utjelovljeni Sin Božji. On je punina objave i ujedno posrednik Objave. U Starom zavjetu bilo je više posrednika između Boga i čovjeka, poput Mojsija na primjer. U Novom zavjetu jedini je posrednik Isus Krist.

Sv. Pavao u poslanici Timoteju piše: "Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: Čovjek Krist Isus". U njemu susrećemo Oca, u njemu nam je darovano spasenje. Dakle, ako želimo vidjeti Božje lice onda trebamo slijediti Krista cijeli život. Slušajući Riječ Božju, hraneći se euharistijom, upoznajemo lice Isusovo.

U Evanđelju sv. Ivana ima jedna značajan ulomak o dvojici učenika koji su putovali prema Emausu. I dok su tako putovali susreli su se putem s Isusom koji im se pridružio. Prepoznali su ga u lomljenju kruha. Stoga je za nas euharistija velika škola u kojoj učimo gledati Božje lice, uspostavljamo s njim prisni odnos i istodobno učimo upravljati svoje pogled prema završetku povijesti, kada će nas On ispuniti svjetlom svoga lica.

Započeli smo s devetnicom. Ona je prilika da se pitamo kao kršćani i vjernici koliko je Kristovo svjetlo prisutno u nama. Ovo je prikladno vrijeme da otvorimo svoja srca Ocu, vrijeme svjetla da nas oslobodi od tame.

Dragi Marijini štovatelji, braćo i sestre! Tko i malo pozna povijest ovog svetišta, muke i tjeskobe našega naroda, neće se iznenaditi zašto su toliko hodočastili vjernici ne samo Remeta nego i vjernici grada Zagreba, i šire okolice, tražeći svjetlo i putokaz u svom životu koji ih nije milovao. Dolazila su pokoljenja naših očeva i majki da joj povjere svoje brige, svoju sadašnjost i svoju budućnost, svoje nade i nevolje, svoje radosti i žalosti, o čemu svjedoče brojne zavjetne slike ovdje u crkvi. I vi ste došli tragom velikih pastira zagrebačke Crkve: bl. Alojzija Stepinca, poštovanog kardinala Šepera i velikog remetskog pobožnika kardinala Kuharića. Znali su oni da je ovdje Majka koja razumije Crkvu i njezine muke, narod i njegove nedaće, obitelj i mjesne konflikte i križeve. Dobrim ste tragom došli. Ostanite u vjeri na ovom svetom mjestu. Nećete otići prosni, jer majka uvijek nešto ubaci u krilo svoje djece putnika.

Budući da smo kao narod puno trpjeli, okupljali smo se oko Isusove majke Marije. Izdržali smo, jer smo se vezali uz Crkvu, jer smo se držali Majke Božje, uvjereni da se Marija i dalje brine za braću i sestre svoga sina i za djecu Crkve.

Kao što je Marija bila u početku u bliskom jedinstvu ne samo sa svojim Sinom nego i s vjernicima kao duhovna majka, tako će ona biti ubuduće sa svojim Sinom u Njegovoj Crkvi. Stoga nam je Marija potpora u borbi protiv grijeha i mraka, zla i tame, kako bi naša srca i naše lice bilo preobraženo poput Isusovog.

Slaveći blagdan Isusovog Preobraženja, odnosno blagdan lica Božjega, molimo:

Oče svjetla, otvori naša srca glasu Tvoje riječi.
Vrati nam svima vid da možemo vidjeti.
Daj nam slobodu djece Božje da se možemo veseliti Tebi.
Oslobodi nas od mraka koji zasjenjuje naš pogled da budemo svjetlo u tami života,
da na kraju ovozemaljskog života ugledamo tvoje vječno lice.
To te molimo po zagovoru Isusove i naše majke, koja nam je donijela svjetlo svijeta.
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi