Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Božićni posjet braniteljima u Lepoglavi

Utorak, 18. 12. 2012.

Vojni biskup Juraj Jezerinac 18. je prosinca 2012. posjetio hrvatske branitelje u kaznionici u Lepoglavi. Dočekao ga je upravitelj Kaznionice Miljenko Mavrin sa suradnicima. Biskup Jezerinac više puta godišnje dolazi u posjet zatvorenicima koji su za vrijeme Domovinskog rata sudjelovali u obrani domovine Hrvatske. Suborce iz rata ovom prigodom posjetili su i predstavnici braniteljskih udruga: gosp. Kačinari, gosp. Zvonko Milas-saborski zastupnik i gosp. Treščić. Biskup Jezerinac je u kapelici bl. Alojzija Stepinca predvodio misno slavlje u 11.00h na kojem je sudjelovalo preko stotinu zatvorenika.

Za vrijeme propovijedi uputio im je poticajne poruke o obraćenju i Božjem milosrđu, ukazavši na iskustvo jednog američkog zatvorenika imenom Thomas. Taj zatvorenik po izlasku iz zatvora napisao je knjigu u kojoj opisuje razgovor s jednim zatvorenikom koji je bio u zatvoru zbog uzimanja droge. „Jedne je večeri ležao u ćeliji zatvora. Spremao se na počinak. Razmišljao je o svom prošlom životu koji ga je doveo do zatvora. Odjednom je osjetio potrebu za molitvom. Zajedno s njim u ćeliji bio je još jedna zatvorenik. Kad je ovaj zatvorenik mislio da je onaj drugi zaspao, počeo se potiho moliti Bogu. Rekao mu je svoja razočaranja, potrebe i želje. Kad je završio svoju molitvu, njegov kolega, za kojega je mislio da spava, rekao je: amen. Nakon toga i taj drugi zatvorenik priznao je da vjeruje u Boga. Dugo su te noći razgovarali. Mirno su te noći zaspali, jer su doživjeli da je Bog među njima i u zatvoru.“ 

Ovim primjerom biskup je zatvorenike želio potaknuti da vjeruju u Božje oproštenje i da to oproštenje traže. 

Na kraju svete mise biskup je svima prisutnima zaželio sretan Božić. Svoje dobre želje posebno je uputio Upravitelju kaznionice i svim djelatnicima kaznionice.  

Nakon svete mise glazbena grupa zatvorenika priredila je prigodni koncert. To su zatvorenici s radošću pripremali.   Zatvorenici koji redovito svake nedjelje sudjeluju kod svete mise u 9.00 u kapelici bl. Alojzija Stepinca, rado pjevaju i sviraju. Stoga su sve mise svirane i pjevane s mnogo žara i prošnje Bogu za novim-duhovnim životom. 

Na početku koncerta voditelj glazbene grupe obratio se biskupu Jezerincu i prisutnima riječima: „Preuzvišeni oče biskupe, dragi gosti i prijatelji. Izuzetna nam je čast sve vas pozdraviti u ovo predbožićno vrijeme, ovdje, u kapelici našega kardinala blaženog Alojzija Stepinca. Kad vam otmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu, pa ćete onda biti najjači, rekao je bl. Alojzije Stepinac. Mi ćemo sada moliti pjevajući. Počet ćemo psalmom 96 koji nam pjeva o Gospodinu koji dolazi. 

Duet pjevača je dvoglasno zapjevao psalam,  praćen električnim klavijaturama, električnom i akustičnom gitarom. Glazbena grupa je ekumenska, jer ju čine kršćani raznih konfesija.  Slijedeća pjesma bila je „Dođi, dođi nam Gospode“.  Voditelj glazbene grupe nakon toga je glasno razmišljao: „Što bismo mi trebali činiti da On dođe da se rodi u našim srcima? Odgovor pruža sv. Franjo svojom pjesmom: „Bože moj, dopusti mi…“  

Četvrta pjesma bila je „Ostani s nama“. To je pjesma koja se obično pjeva u uskrsno vrijeme, ali je u ovom trenutku to bila molitva da Isus koji je došao kod mise pod prilikama kruha i vina, ostane stalno među svojim moliteljima. ( Među slušateljima je netko komentirao da je ta pjesma poziv upućen biskupu da malo dulje ostane među zatvorenicima.) 

Među zatvorenicama postoje skriveni glazbeni talenti. Za petu pjesmu tekst i glazbu napisao je jedan od zatvorenika. Pjesma je posvećena Majci Božjoj a nosi naslov: „Majko kraljice“. Biskupa Jezerinca pjesma se toliko dojmila da je zatražio tekst i note te pjesme. 

Koncert je završio, u mislima na oslobođene generale, sve hrvatske branitelje i lijepu nam domovinu Hrvatsku, pjesmom: „Bože čuvaj Hrvatsku.“  

Nakon koncerta biskup Jezerinac i predstavnici braniteljskih udruga darovali su zatvorenicima kalendare za nadolazeću godinu.  Bio je to, unutar zatvorskih zidina, raspjevani susret u iščekivanju rođendana Spasitelja svijeta. (Josip K.) 

Homilija vojnog ordinarija

Poznato je da su mnogi narodi, koji su bili pod tuđinskom vlašću, uvijek težili za slobodom i sve poduzimali kako bi se domogli slobode. To također vrijedi i za hrvatski narod. Ropstvo čovjeka ponižava ga u njegovom biću, jer je čovjek pozvan na slobodu, kako kaže apostol Pavao. (usp. Gal 5, 13) Fizičko ropstvo nije toliko opasno kao što je duhovno ropstvo čovjeka. Ono je u stvari izvor svih drugih nesloboda. Može netko biti rob alkohola, vlastite mržnje, psovke, krađe, zavisti, pohlepe za tuđim dobrima itd.

Vrijeme Došašća, kao i božićno vrijeme, usmjeruju naše misli prema rođenju Isusovom i potiču nas da dublje razmišljamo o razlogu njegova dolaska na svijet. Isus je pozivao ljude na obraćenje, da ne budu robovi zla, grijeha: "Zaista, zaista, kažem vam: tkogod čini grijeh, rob je grijeha…Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni (Iv 8, 36). "Za slobodu nas Krist oslobodi! (Gal 5,1) , piše apostol Pavao u Poslanici Galaćanima, i nastavlja: "Doista, vi ste, braćo, na slobodu pozvani!". (Gal 5,13). Proroci su također pozivali ljude na obraćenje, na odvraćanje od zla i grijeha i prianjanje uz dobro.

U 1 . čitanju prorok Sofonije nastupio je između 640. i 630. godine prije Isusa Krista. Zemlja se našla na rubu političkog i društvenog života zbog njihova grijeha. Vjerske i moralne prilike bile su očajne. Prorok Sofonije, da bi potaknuo ljude na hitnost obraćenja, naviješta dan suda koji neće biti samo dan kozmičke katastrofe nego i dan dijeljenja među narodima, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca, veli Isus.

Bog preko proroka upravlja riječi civilnim i religioznim vlastima, koji su zemlju doveli do rasula: "Jeruzalem nije nikada prihvatio pouku, koju nam je Bog preko proroka slao". Još više: "U Boga se nikada nije pouzdavao: svome Bogu se nikada nije približio". Jeruzalem je bio grad u kojemu je vladala nepravda. Sve je to bila posljedica njihovog prezira Božjih zapovijedi. Prorok im spočitava da će ih pogani preteći, da će se prvi obratiti, umjesto da se oni prvi vrate Bogu.

Isus u današnjem evanđelju upućuje prispodobu glavarima i starješinama naroda. Prispodobu započinje riječima: "Što vam se čini: Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvom u i reče: "Sinko, hajde danas na posao u vinograd. On ogovori. "Neću" No poslije se predomisli i ode. Priđe drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: "Evo me gospodaru", i ne ode. Koji je od te dvojice izvršio volju očevu?" Odgovoriše onaj koji je rekao neću pa je ipak otišao.

Isus je oštro prekorio farizeje i narodne starješine, jer nisu povjerovali Ivanu Krstitelju koji ih je pozivao na obraćenje. Štoviše, spočitava im da će ih preteći carinici i bludnice. To je bila za njih najveća uvreda, jer su mrzili carinike a žene, koje su bile slobodnog ponašanja, javno su ih ubijali. Farizeji su mislili da im nije potrebno obraćenje. Oholost je bila ta koja ih je zaslijepila, za razliku od carinika i grešnika koji su se priznavali grešnicima i kajali se za svoje grijehe. Kad se Isus pojavio, rekao je: "Ne dođoh zvati pravednike nego grešnike" (Mt 9,13).

Može li se čovjek vlastitim snagama promijeniti? Ljudski govoreći gotovo nemoguće. Sam je Isus rekao: "Bez mene ne možete učiniti ništa". Stoga nam je potrebna Božja snaga i Božja pomoć. To su nam potvrdili mnogi zatvorenici. To su rekli i naši generali pri izlasku iz zatvora. Samo molitva i vjera pomogle su im da izdrže.

Neki američki robijaš imenom Thomas pri izlasku iz zatvora napisao je knjigu u kojoj opisuje razgovor s jednim zatvorenikom, koji je bio u zatvoru zbog uzimanja droge. Zamalo da nije počinio samoubojstvo. Naime, droga može toliko djelovati na ljudski organizam da se ne može više kontrolirati.

Jedne je večeri ležao u ćeliji zatvora. Spremao se na počinak. Razmišljao je svom prošlom životu koji ga je doveo do zatvora, te nastavlja: "Odjednom sam osjetio potrebu za molitvom. Zajedno sa mnom bio je jedan zatvorenik. Spavali smo u istoj ćeliji. Čekao sam da on zaspe. I kad sam mislio da on spava ja sam kleknuo i počeo sam se moliti Bogu. Bogu sam rekao svoja razočaranja, potrebe, želje. I kad sam završio svoju molitvu zatvorenik je, koji je pokraj mene ležao, rekao: Amen. Ja sam mislio da on spava. Bio je budan. Zatvorenik mi je rekao: "I ja vjerujem u Boga". " Dugo smo razgovarali. Legao sam ponovno u svoj krevet. Bilo je već kasno. Uz riječi laku noć, rekao sam mu: Mislim da je Bog uvijek s nama- samo mi nismo uvijek s Njim. Te sam večeri osjećao mir. To iskustvo prisutnosti Božje davalo mi je snagu da sam mogao izdržati i teže situacije".

Sada bolje razumijete i današnja čitanja kao i vrijeme Došašća, koje nas poziva na obraćenje. Iz rečenoga slijedi: da bismo se promijenili i učinili svoj život kvalitetnijim, potrebno je vjerovati da nam samo Bog može oprostiti grijehe. I on nam oprašta u sakramentu sv Ispovijedi. Zato ju je i ustanovio na dan Uskrsa.

Obraćenje podrazumijeva priznati da postoji zlo u nama. Stoga se valja suočiti sa svojim stvarnim stanjem, priznati da smo grešni ljudi. Mnogi ljudi nisu doživjeli Isusa Krista zato što ne žele priznati da su grešnici.

To nas dovodi do druge važne točke: vjerovati da nam Bog može oprostiti. U to je vjerovao zatvorenik Thomas i njegov prijatelj. I zato su postali novi ljudi. Došašće je vrijeme poziva na obraćenje i poziva na radost koju samo Bog daruje. Kad mi čestitamo jedni drugima Božić, onda želimo izraziti radost što nas Bog ljubi, što smo krštenjem postali braćom i sestrama Isusa Krista.

U tom smislu i ja vama danas čestitam sretan Božić kao i Novu Godinu sa željom da vam bude doista nova. A ona će biti nova ukoliko se budemo trudili odstraniti sve ono što nas ponižava kao ljude i kao vjernike.

Često vas se sjetim u svojim molitvama da izdržite vrijeme boravka dok ste ovdje, da vas ispuni ljubav Novorođenog Krista.

Još jednom svima vama: Ravnatelju i djelatnicima ove institucije kao i svima koji boravite ovdje, želim da vas prati ljubav i blagoslov Novorođenog Isusa Krista i zagovor njegove Majke Marije. Amen.