Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Čovjekova potreba za odmorom i gostoljubivost

Utorak, 21. 05. 2019.

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. (Mk 6,30-32)

Vrijeme ljeta u nas bitno je obilježeno turističkom sezonom. Za domaćine to je vrijeme intenzivnog rada, kada se „pada s nogu“ od posla. Za goste, turiste to je vrijeme odmora od svakodnevnih briga, upoznavanje novih krajeva, ljudi i običaja, vrijeme kad se na sve načine koristi toplina sunca, blagodat mora, dugi dani i tople noći. Za neke je to vrijeme „ludih provoda“, velikih okupljanja na mega koncertima ili drugim zabavama. Dakako, postoje i radosna obiteljska okupljanja u vrijeme školskih praznika i godišnjih odmora.

Osim za djelatnike u turizmu, ugostiteljstvu i svim dežurnim službama kao da svima drugima ljeto poručuje: odmori se, opusti se, predahni. I u evanđelju Isus svoje učenike šalje da malo otpočinu, u osami. Šalje ih da se malo odmaknu od svega što su činili, doživjeli, svega što ih je umorilo i opteretilo dušu.

Kako bi izgledao taj Isusov poziv današnjem čovjeku? Od kojih bi se to navezanosti i opterećenosti svakodnevice, zarobljenosti trebalo odmoriti? Svakako od redovitog napornog rada. Naći vremena za dušu, za rodbinu i prijatelje, za svoje najbliže, za ljepote prirode kojima smo Božjim darom okruženi. Usporiti od redovite užurbanosti i naći vremena za ono što inače propuštamo. Naći vremena za molitvu i zahvalnost po kojoj ćemo bolje razaznati darove i blagodati koje smo od Boga primili.

Ovo naše digitalno doba stalno nas veže uz neke ekrane, male ili velike, u doba odmora mogli bismo se malo i od te zarobljenosti osloboditi. Danas se putuje više, češće i u udaljenije krajeve. Doživljavati putovanja ne samo kao napetost i nužnost da se dođe do željenog mjesta, već kao sliku životnog putovanja do cilja. I putovanje je dar, a ne samo dolazak na cilj.

Vrijeme odmora (praznici) nije prazno vrijeme nego vrijeme ispunjeno onim što nas oslobađa i nadahnjuje, vrijeme povratka sebi i onima koje volimo. Darovano vrijeme u kojem se možemo na miru pitati činim li drugima samo ono što bih volio da oni čine meni? Zlatno Isusovo pravilo za vrijeme odmora u kojem možemo izgrađivati, iscijeliti, poboljšati možda narušene odnose. Ako nas cijela godina melje u svom žrvnju briga i zauzetosti, pokušajmo barem za vrijeme odmora poslagati svoje misli, želje i ciljeve, svoje napore i zauzetosti na taj način da Boga stavimo na prvo mjesto, a brigu za čovjeka, brata pored sebe, u centar vrijednosti i važnosti za koje se zalažemo.

Gosta se često promatra kao onoga koji dolazi kod nas nešto potrošiti  ili kako od njega izvući što više i bolje zaraditi. Sve se rjeđe čuju pojmovi: ljubaznost ili gostoljubivost. Ako se i spomenu onda je to opet u svrhu koristi, ostvarenja što većeg prometa i bolje sezone. To dakako nije osobina niti stav koji bi pripadao evanđelju ili kršćanskim krepostima. Ipak, sve se to nekako uvlači «pod kožu» i ljudi gube one istinske vrijednosti oko kojih se valja potruditi, manje se druže, manje odlaze jedni drugima u svojoj užoj sredini, prijateljima, rodbini.

Pod utjecajem sveopćeg mijenja i onoga o čemu mediji govore nađe se i kršćanska duša. Ljudi smo svoga vremena i ništa što nas okružuje nije bez posljedica. Kršćanski je oduprijeti se negativnom utjecaju i ne zaboraviti vrline – kreposti kojima nas Biblija uči. U Svetom pismu mnogi su primjeri koji veličaju gostoljubivost. Pomoći nevoljnom, primiti putnika namjernika, iskazati mu ljubaznost spada u djela milosrđa po kojima svjedočimo Božju ljubav i zavrjeđujemo od Boga nove milosti. Bog se u dobroti ne da natkriliti. Učinjeno dobro drugome ne može od Boga proći ne zapaženo.

Nije naš narod zaboravio gostoljubivost, o tome svjedoče mnogi gosti koji su boravili u našoj Domovini, ali je opasnost da gostoljubivost postane oruđe koristi, da ljubaznost postane «proizvod» koji se prodaje. U tom slučaju ostaje samo ostvarena dobit, ali ne i zasluge kod Boga koje će nam Gospodin uzvratiti. Pojam gostoljubivost već u sebi sadrži ljubaznost prema onome koji nam je došao jer mu boravak želimo učiniti ljepšim. Želimo da ponese lijepe uspomene, želimo da ostvarenim posjetom njegov život bude bogatiji za jedno novo prijateljstvo. To je istinsko obogaćenje koje i nas usrećuje i čini život lijepim.

Crkva u tom vremenu ljetnih događanja želi svoja vrata otvoriti svakom srcu dobre volje, potrebnom mira, odmora, tišine i molitve.

Nedjelja turizma upućuje poziv svim djelatnicima u turizmu da njeguju svoje ljudske, vjerske i moralne kvalitete a svoje darove i sposobnosti neka ugrade u iskrenu i bratsku, gostoljubivu ponudu gostima. Neka predstojeći ljetni mjeseci i gostoprimcima i turistima bude na izgradnju i blagoslov!