Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan kapelanije sv. Petra i Pavla

Utorak, 29. 06. 2010.

Na blagdan sv. Petra i Pavla kapelanija HRZ i PZO-a u 91. zrakoplovnoj bazi Pleso svečanim misnim slavljem proslavila je svoje nebeske zaštitnike. Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji s vojnim kapelanima o. Viktorom Grbešom i o. Ivanom Magdićem. Sudjelovali su djelatnici iz 91.zb Pleso, djelatnici Zrakoplovno tehničkog centra iz Velike Gorice, te umirovljeni časnici i dočasnici. Svojom pjesmom zbor mladih iz Remeta uzveličao i razveselio brojne uzvanike.

Homilija vojnog ordinarija

Tko god ide u Rim neće propustiti posjetiti baziliku sv. Petra u Vatikanu i baziliku sv. Pavla u Rimu. I jedna i druga podsjećaju nas na apostolske prvake, čiji blagdan danas slavimo. Tko je apostol Petar a tko je apostol Pavao? - najbolji odgovor nam daju današnja liturgijska čitanja.

Današnje evanđelje iznosi pred čitatelja lik apostola Petra. On je jedan od prvih Isusovih učenika koji se odazvao na Isusov poziv. Petar je bio siromašni ribar, rođen u Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Nastanio se kasnije u Kafarnaumu kod svoje punice. Njegov prvi susret s Isusom dogodio se na obali Jordana, gdje je Ivan Krstitelj pripremao ljude na Isusov dolazak. Petrov brat Andrija doveo je Isusu Petra. Kad ga je Isus prvi put susreo, rekao mu je: “Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa, (Petar) što znači Stijena” (Iv 1, 42). Konačni poziv slijedio je u Kafarnaumu kad je Isus ozdravio njegovu punicu od teške groznice.

Iz evanđelja je očito da je Isus postavio Petra za vrhovnog poglavara Crkve, kad mu je rekao u Kafarnaumu: “Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18-19).

I tako vidimo da je Isus Petra odlikovao više nego druge. Njemu jedinome obećao je vrhovnu vlast u Crkvi. Tu će vlast Isus predati Petru nakon uskrsnuća u Galileji kad ga je Isus pitao tri puta: “Voliš li me?” I kad je Petar odgovorio da ga voli, Isus mu govori: “Pasi jaganjce moje. Pasi ovce moje”. I tako tri puta, što je bio tada službeni znak predavanja vlasti. Petrovo služenje Crkvi neće biti lagano, štoviše, Isus je rekao apostolima da će ih ljudi progoniti, jer su i njega progonili. Zašto? Upravo zato što ljudi nevjere drugačije razmišljaju.

Tijekom povijesti bilo je žestokih napada na Crkvu, posebno u zemljama komunističke ideologije, kao što su na primjer Kina, Rusija, ukratko u svim bivšim komunističkim odnosno socijalističkim zemljama koje su u novije vrijeme doživjele slobodu, posebno u Europi padom berlinskoga zida koji je bio ujedno i znak pada komunističke vladavine. Oni su promijenili svoje ime, ali se i danas osjeća njihova prisutnost, barem u praksi, koja bi mogla još dugo potrajati, Naime, lako je srušiti “berlinski zid” ali ga je teko rušiti u glavama ljudi.

Tko je apostol Pavao najbolje vidimo iz 2. čitanja 2. poslanice Timoteju. Ta je Poslanica u stvari bila Pavlova autobiografija i svojevrsna oporuka. Pavao je pisao ovu Poslanicu oko 67. godine svom učeniku Timoteju iz zatvora u vrijeme progonstva cara Nerona. Nakon službenog saslušanja i presude Pavao je očekivao izvršenje kazne. U Poslanici piše da se prinosi kao “žrtva ljevanica” kojom izriče svoju spremnost na smrt zbog vjernosti Isusu Kristu. Pavlova prolivena krv bit će znak njegove vjernosti Isusu Kristu i njegovom evanđelju.

Pavao je često kao misionar promatrao rimska i grčka sportska natjecanja pa je svoj život usporedio sa sportskim natjecajem. Suci su na završetku igre dodjeljivali pobjednicima priznanja tako da su pobjednike okitili pobjedničkim vijencem. Pavao je bio svjestan da mu se bliži kraj ovozemaljskoga života, siguran da njegov život ne svršava u ništavilu. Štoviše, očekuje da će i njemu Isus Krist udijeliti “vijenac pravednosti”, ne samo njemu nego i svima koji s ljubavlju očekuju njegov dolazak (2 Tim 4, 8).

Iz Pavlovog pisma proizlazi koliko je pretrpio zbog naviještanja evanđelja; kako su ga bacili životinjama i kako je ostao na životu, kako je bio zatvaran, od Židova primio više puta po 39 udaraca, kako su ga razbojnici putem napadali, kako je doživio brodolom. Čovjek može teško i pomisliti da se može tako nešto dogoditi jednom čovjeku. Pa ipak, sve se to doista dogodilo apostolu Pavlu. Na kraju svoga života Pavao je bio ubijen izvan gradskih zidina grada Rima, gdje je podignuta veličanstvena bazilika u njegovu čast. I tako vidimo kako su se Petar i Pavao lavovski borili, svaki na svoj način u želji da ostanu vjerni Bogu i Kristovoj Crkvi.

Rimski su kršćani bili uvjerenja da su obojica apostolskih prvaka obogatili Crkvu. Zato su odlučili slaviti ih isti dan. Bilo je među njima i razmimoilaženja, štoviše, bilo je i napetosti. No, kada je u pitanju bila osoba Isusa Krista i njegovo evanđelje kao i Crkva, tu su bili jedinstveni. Pavao je za razliku apostola Petra bio veliki intelektualac pa ga nisu mogli mnogi razumjeti. Poslanice apostola Pavla i danas su veoma teške tako da ih se bez posebnih pomagala teško može razumjeti.

U Drugoj Petrovoj poslanici nailazimo na iskazivanje poštovanja prema Pavlu, koji je priznat kao veliki učitelj, ali i kao upozorenje da ga se može krivo shvatiti i zloupotrijebiti. Stoga Petar u svojoj Poslanici upozorava da se tumačenje Pisma treba povjeriti Crkvi.

Slaveći danas apostolske prvake Petra i Pavla, kojima je posvećena vaša kapelanija, postavlja se pitanje njihovih poruka za ovo vrijeme. Kao vjernici znamo da su sveci i naši zagovornici, ali nam odašilju i određene poruke. To posebno vrijedi za Petra i Pavla.

Petar i Pavao uzori vjere
Pretprošle smo nedjelje slušali evanđelje na temu tko je za nas Isus Krist? To je jedno od temeljnih pitanja vjere, bez kojega ne možemo ići naprijed i bez kojega se uopće ne može govoriti o vjeri. Za apostola Petra i Pavla Isus Krist je Bog koji je postao čovjekom, koji je sišao s neba da nas spasi i otkupi. Tko je, dakle, za mene Isus Krist? To će se pitanje postaviti, ako ne prije onda u trenutku smrti. Stoga je dobro da ga već sada upoznamo da ne bude kasno.

Za Petra i Pavla evanđelje je Božja Riječ
“Uistinu, ja se ne stidim evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku kako u prvom redu Židovu, tako i Grku”. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji napisano: “Pravednik živi od vjere” (Rim 1, 16-19), veli Pavao. Stoga mi je drago bilo čuti jednog našeg generala kako oni kao obitelj svakog dana pročitaju dio Sv. Pisma i razgovaraju o njemu te poruci koja se krije u evanđelju.

Za Petra i Pavla čovjek je najveća svetinja
Pavao je toliko ljubio svoj narod da je bio spreman biti i proklet da spasi svoj narod. “Uistinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom; silna mi je tuga i neprekidna bola u srcu. Da, htio bih ja biti proklet, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu” samo da ih spasi (Rim 9, 1-3). Pavao se borio za svakog čovjeka. Nema tih interesa koji su iznad interesa čovjeka i naroda, makar se to zvala i Europska unija.

Možemo li se mi odreći ljudi koji se zovu “haški optuženici”? Kad se sudilo Isusu veliki židovski svećenik Kajfa je rekao da je bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne” (Iv 11, 50). I tako je ne znajući prorokovao da Isus treba umrijeti za svakog čovjeka, za cijeli narod - komentira evanđelist Ivan. Isus Krist je bio spreman sve učiniti da spasi i jednog čovjeka, napustiti devedeset i devet ovaca da spasi izgubljenu, kako smo nedavno slušali u evanđelju. Stoga nema te vrijednosti i interesa, koji bi bio veći od čovjeka.

Zato i molimo za haške optuženike ne samo da se što prije vrate svojim obiteljima, nego da im se sudi po pravdi Boga velikoga, a ne po nikakvim zemaljskim sinedrijima, koji imaju svoje prosudbe i svoje interese.

Mislim da bismo trebali kao narod sve učiniti da ih se spasi, a ne da ih se osuđuje, kako to neki čine preko medija. Haškom tužiteljstvo ionako ima sve podatke pa nije potreban ničiji podanički mentalitet, pogotovo ne hrvatski, jer iskreno govoreći, ne sudi se toliko njima, koliko se sudi hrvatskom narodu, upravo zato jer se usudio biti slobodan.

Dakle, imamo dovoljno razloga slaviti apostolske prvake sv. Petra i sv. Pavla, koji su nam ne samo uzori nego i naši zagovornici, da ih nasljedujemo u vrlinama koje su imali.

Još jednom iskrene čestitke svim pripadnicima ove vojne kapelanije, a veliki hvala o. Viktoru na svemu što kao svećenik čini u ovoj kapelaniji, koja je posvećena sv. Petru i sv. Pavlu. Amen.