Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan Oružanih snaga RH i Hrvatske kopnene vojske

Petak, 28. 05. 2010.

Proslavu Dana Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dana Hrvatske kopnene vojske jutros oko 9 sati najavio je prelet zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane MiG-21BIS iznad Karlovca. Istovremeno, na karlovačkom Gradskom groblju Jamadol kod središnjeg križa položeni su vijenci i upaljene svijeće u spomen na poginule hrvatske branitelje. Učinili su to zapovjednik HKoV-a general pukovnik Mladen Kruljac kao izaslanik Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OSRH, Nedjeljko Strikić kao izaslanik Hrvatskog sabora, državni tajnik MORH-a Željko Goršić u ime Vlade RH, zamjenik zapovjednika HKoV-a brigadni general Zvonko Peternel na čelu izaslanstva OSRH, zapovjednik Zapovjedništva specijalne policije Zdravko Janić na čelu izaslanstva Ministarstva unutarnjih poslova, župan Ivan Vučić u ime Karlovačke županije, gradonačelnik Damir Jelić u ime grada Karlovca, te predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Karlovačke županije Mario Mateša.

Od jutarnjih sati građani Karlovca su u središtu grada mogli pratiti prigodni program Orkestra OSRH, koji je otpočeo budnicom, a nastavljen je koncertom na početku Radićeve ulice.

Izaslanstva su se potom uputila u crkvu Presvetog Srca Isusovog, gdje su nazočila Svetoj misi zadušnici za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve u Domovinskom ratu. Misu je predvodio vojni ordinarij monsinjor Juraj Jezerinac. Uz oca biskupa bio je vojni dekan i kapelan iz Zapovjedništva HKoV-a, kapelanije bl. Alojzija Stepinca preč. Andrija Markač, vojni kapelan sv. Ilije Proroka iz Petrinje i župnici okolnih župa.

Homilija vojnog ordinarija

Čvrsto sam uvjeren da nema čovjeka koji ne čezne za mirom. Mir je najveće blago čovjeka.

Nakon II. svjetskog rata osjećala se velika čežnja za mirom, a naročito između francuskog i njemačkog naroda, koji su u 20. stoljeću dva puta ratovali. Tada je pokrenuta inicijativa vojnih svećenika i časnika s obe strane da zajedno hodočaste Majci Božjoj u Lurd. To je bio početak novih odnosa među zaraćenim stranama, stvaranje trajnog mira i ujedno početak međunarodnog vojnog hodočašća u Lurd.

Današnje evanđelje govori o izvoru pravoga mira, a to je Isus Krist, koji se na dan Uskrsa javio apostolima i pozdravio ih riječima: “Mir vama!”. Uskrsnuli Isus daje apostolima Duha da istakne da je snagom Duha Svetoga započeo novi svijet. Stoga i veli: “Primite Duha Svetoga, Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite bit će zadržani” (Iv 20, 23). Tim je riječima Isus ustanovio sakrament ispovijedi, u kojem nam sam Bog ne samo oprašta grijehe nego i vraća istinski mir. Isus je prije toga, na Veliki četvrtak, na posljednjoj večeri rekao svojim učenicima: “Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem”. To nije mir kao što ga svijet daje. To je božanski mir koji dolazi od Boga.
Pročitao sam ovih dana pismo čitateljice jednog našeg lista. U tom pismu ona piše kako se zbog svojih grijeha sve više udaljavala od Boga. “I umjesto da sam prekinula s grijehom ja sam još dublje u njega upadala. Prekinula sam svaku vezu s Bogom. Nisam više išla na misu, niti sam se molila Bogu. Izgubila sam svaku volju za životom i mir duše. Jednostavno vam ovo pišem kako bih podijelila zajedno s vama iskustvo što grijeh čini nama i oko nas”. “Grijeh je”, piše ona “naše udaljavanje od Boga, ali i u isto vrijeme i udaljavanje od bližnjih. Ne čudi me što toliko ljudi danas pate od besmisla života. Sve je to posljedica grijeha. Takve osobe nemojte suditi. Radije ih ohrabrite da je moguće biti sretan, da je moguće naći izgubljeni mir, jer nas je Bog stvorio da bi nas ljubio a ne da bi nas osudio”. U tom smislu govori i poslanica apostola Pavla iz 2. čitanja. On je adresirao svoju poslanicu na kršćane grada Kolosa. Želi ih podsjetiti na Isusovu ljubav, ali i na njihovo, odnosno naše dostojanstvo koje smo primili krštenjem. Na krštenju smo postali djecom Božjom, baštinicima neba i članovima Crkve. Postali smo na taj način “izabranici Božji, sveti i ljubljeni”, kaže Pavao. Upravo zbog toga što smo krštenjem postali nova stvorenja, to nas obvezuje da se zaogrnemo u “milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost”, veli apostol Pavao. Poziva vjernike da opraštaju jedni drugima, kao što je Krist nama oprostio. Na kraju završava riječima: “I mir Kristov, koji dolazi od Krista, neka upravlja srcima vašim”.

Čovjek koji nosi u sebi mir, postaje graditelj i širitelj mira. I obratno, ako čovjek ne nosi mir u sebi rušitelj je mir i širitelj mržnje. Sve dotle dok čovjek ne bude poštivao moralne vrijednosti pravednosti, slobode i poštivao nacionalna i ljudska prava drugoga čovjeka, mir će biti ugrožen. Da bi došlo do mira među zavađenima traži se obostrana suradnja. Ako jedna strana moli za oproštenje da pod svaku cijenu dođe do mira, makar i lažnog, ili iz nekih drugih interesa, a druga ne želi, postoji opasnost da se krivica prebaci od zločinca na žrtvu.

Zajedno s mirom povezana je i pravednost. “Mir je djelo pravde” čitamo u Sv. Pismu. U religioznom smislu biti “pravedan” znači vršiti Božje zapovijedi; živjeti po evanđelju. Isus je rekao: “Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 5,20). Dakle, ne radi se o strogom izvršavanju propisa i zapovijedi nego o nečem višem. Može netko suditi čovjeka po zakonu, misleći da je na taj način izvršio pravednost. U ime te i takve “pravednosti” ubijeni su milijuni ljudskih života. U ime takve “pravednosti” bio je osuđen i blaženi kardinal Stepinac. Ljudi često zaboravljaju riječ apostola Petra koji kaže: “Treba se više pokoravati Bogu nego li ljudima” (Dj 5, 29).

Da bi se postigla istinska pravednost, ona pretpostavlja poštovanje božjega zakona. Istinska pravednost je toliko potrebna svijetu da je sv. Augustin rekao: “Gdje nema istinske pravednosti, tu nema ni države, ni naroda, nego najviše neka masa, koja ne zaslužuje ime naroda”.

Mir i sigurnost u Europi postaje sve više izazov. Svjedoci smo da se Europa ujedinjava i pretvara u jednu veliku obitelj. Sve više postajemo svjesni što nam je zajedničko, kao na primjer kulturna baština, što nas kao narode i nacije sve više obogaćuje, čuvajući svoje kulturne specifičnosti. Mogli bismo reći da je kršćanstvo materinski jezik Europe. Europa ne smije to zaboraviti ako želi biti Europa; ona ne smije zaboraviti svoje kršćanske korijene. Ovo je veoma važno istaknuti, tim više, što kreatori novog svjetskog poretka, kojima je cilj stvoriti jednu naciju i jednu vjeru, pokušavaju graditi svijet i Europu bez Boga. Nisu li u tim istim putem išli u prošlom stoljeću bezbožničke ideologije nacizma, fašizma i komunizma? I što su donijeli čovječanstvu? Nemir, smrt i podjelu među narodima. Ako bi Europa izgubila poštovanje prema kršćanskim vrijednostima, izgubila bi svoj identitet. Nema nikakve sumnje da su utemeljitelji europskog ujedinjenja kršćansku baštinu smatrali jezgrom napretka, istinske pravednosti i mira. Novi svjetski poredak, koji bi išao za odvajanjem od etičkih normi i tradicije, mogao bi postati utopija užasa.

Kad je pak riječ o miru, nećemo naći pravi put do njega, a da iznova ne razmislimo o Bogu Biblije - onomu Bogu koji nam je postao blizak u Isusu Kristu. Činjenica da je pobijedila politika pomirenja, zasluga je cijelog naraštaja političara koji su bili kršćanskog usmjerenja. Spominjem samo neka imena: Adenauer, Schuman, De Gasperi, De Gaulle. Dobro su znali da je cilj politike pravednost koja se temelji na moralnim načelima, a da zajedno s pravednošću ide i mir. Temelj pak pravednosti su Deset Božji zapovijedi. One su uporišna točka ne samo za pravednost, nego i za sve druge kreposti.

Tko danas želi izgraditi Europu kao utvrdu prava i pravednosti, koja će vrijediti za sve ljude svih kultura, ne može se pozvati samo na apstraktan razum, koji ništa ne zna o Bogu, i ne pripada nijednoj kulturi, ali uzima sebi pravo da prosuđuje sve kulture po vlastitoj mjeri, kaže papa Benedikt XVI.

Naši poginuli branitelji nam pokazuju gdje se nalaze sile, koje mogu ozdraviti Europu i svijet, a to je snaga Kristova križa. Isus Krist nas je svojim križem spasio i otkupio. On nas želi i danas po križu spašavati. Potrebno je vratiti se Isusu Kristu i njegovom križu. Svijet će tada biti drugačiji. Zato je i potpredsjednik Europskog Parlamenta Giovanni Pitella izjavio u Europskom Parlamentu kako je “križ simbol kršćanske vjere, ali i simbol mira, tolerancije i poštovanja prema cijelom čovječanstvu”. To smo pokazali svojim hodočašćem u Lurdu ove godine, noseći križ , poznati kod nas kao “Ranjeni Isus”, znak našeg stradanja, ali i našeg spasenja. Tim smo križem u Lurdu htjeli ponovno odaslati poruku svijetu da želimo širiti mir, da je to bila, jest i ostat će naša trajna odrednica od stoljeća devetog - godine Gospodnje 879 - kad smo se kao narod obvezali papi Ivanu VIII-om da ćemo tuđe poštivati, a svoje braniti, a to znači čuvati trajni mir.

Spominjući se danas 19. obljetnice oružanih snaga RH i Hrvatske kopnene vojske želim vam da budete glasnici mira, da svojim životom doprinesete ozdravljenju svijeta u kojem će vladati istinski mir, pravda i pravednost.
Amen.