Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan petrinjske vojne kapelanije sv. Ilije Proroka

Utorak, 20. 07. 2010.

Na blagdan sv. Ilije Proroka pripadnici Oružanih snaga RH smješteni u petrinjskim vojarnama “Zrin” i “Pukovnik Predrag Matanović” proslavili su Dan vojne kapelanije i svog nebeskog zaštitnika sv. Iliju Proroka kao i desetu obljetnicu izgradnje i blagoslova vojne kapele sv. Ilije Proroka u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”. Kapelu su prije deset godina izgradili pripadnici 2. gardijske brigade “Gromovi” za potrebe bogoslužja i u spomen na sve poginule i nestale “Gromove” u Domovinskom ratu. Svečanu svetu misu predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji s vojnim kapelanima Karlovačkog vojnog dekanata, svećenicima sisačkog i glinsko-petrinjskog dekanata Sisačke biskupije, vojno-redarstvenim kapelanom iz Bjelovara i domaćinom vojnim kapelanom don Milenkom Majićem.

Na početku misnog slavlja načelnik stožera Logističke pukovnije pukovnik Kruno Cavrić, postrojbe u kojoj je sjedište vojne kapelanije, srdačno je pozdravio i uputio riječi dobrodošlice ocu biskupu, svim uzvanicima, obiteljima poginulih branitelja, časnicima, dočasnicima i vojnicima, vjernicima petrinjske vojne kapelanije.

Na misnom slavlju su uz pripadnike postrojba koje čine vojnu kapelaniju: bojne “Tigrova” i “Gromova” gardijske motorizirane brigade, 2. satnije veze iz Pukovnije veze, Opslužništva vojarne, 2. voda za održavanje, Zapovjedništva za potporu i Logstičke pukovnije, sudjelovali i pukovnik Goran Pavičić, izaslanik Zapovjedništva za obuku i doktrinu, predstavnik Pukovnije veze pukovnik Ivo Kvesić, zapovjednik 1. mb “Tigrovi” i zapovjednik vojarne, pukovnik Ljubomir Udiljak zamjenik zapovjednika 2.mb “Gromovi”, bojnik Igor Gojmerac i zapovjednik Opslužništva vojarne, natporučnik Ivan Štingl. Misnom slavlju nazočili su i čelnici civilnih vlasti, gradonačelnik grada Petrinje Željko Nenadić, zamjenik načelnik PU sisačko-moslavačke, načelnik Policijske postaje Petrinja, Zapovjednik javne vatrogasne postrojbe iz Petrinje, članovi predsjedništva Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade “Gromovi”, predstavnici udruga roditelja poginulih branitelja Sisačko -moslavačke županije i grada Petrinje, te roditelji i obitelji poginuli pripadnika iz svih krajeva Hrvatske.

Na kraju euharistijskog slavlja domaćin, vojni kapelan don Milenko Majić podsjetio je nazočne na proteklih deset godina od izgradnje i blagoslova kapelice te se svima zahvalio za suradnju i potporu u tome razdoblju. Također zahvalio se svima što su svojom prisutnošću uzveličali današnji blagdan zaštitnika vojne kapelanije.

Homilija vojnog ordinarija

Prvo čitanje govori nam o ljudskom iskustvu, koje nije nama strano. Prorok se Ilija, koji je živio u 8. stoljeću prije Isusa Krista, susreo s teškom situacijom u vlastitoj zemlji. Ljudi su počeli napuštati vjeru u jedinoga Boga, što je za posljedicu imalo nered u dušama i ponašanju pojedinaca i u društvenom poretku.

Naime, kad se bezbožni kralj Ahab oženio Feničankom Izebelom, ona je počela uvoditi pogansku religiju. Kralj je bio prevelik slabić da bi joj se suprotstavio. Izraelski je narod sve više, slijedeći taj loš primjer, napuštao svoju vjeru i običaje.

Dosta je bilo sličnih primjera u povijesti. Ima ih i u naše vrijeme i u našem prostoru. U želji da bi se dodvorili drugima, ljudi ponekad znaju žrtvovati vlastite vrijednosti. Kadri su žrtvovati vrijednosti i osobne i nacionalne i vjerničke, kako bi se pokazali lojalnima.

Kome da prispodobimo Ahabovu ulogu ako ne onim političarima koji žude za vlašću, a kad je pridobiju ne brinu o onome što je vrijednosni sustav naroda kojega predstavljaju. Padaju pod utjecaj Izabela naših dana, što uvode poganstvo a uništavaju svekoliku pa i vjersku baštinu. Govore o demokraciji a narod ne pitaju.

Vjernik ne može biti nego čovjek za drugoga, po uzoru na svog Učitelja. Stoga nam nije strana pozitivna diskriminacija koja manjinama svih vrsta dopušta slobodu na osobnoj razini, pa i onda kad nam se čini da takvi za se loše biraju. Tražimo samo demokratsko pravo da iznesemo svoje mišljenje o svemu što se događa u našoj sredini. I ne možemo se načuditi htjenju i agresivnosti onih koji žele gospodariti, tražeći tzv. svoja ljudska prava, a istovremeno gaze prava većine.

To je očiti primjer diktature o kojoj je više puta govorio Papa Benedikt XVI. Često manjina znade biti veoma agresivna u želji da nametne svoje stavove, pozivajući se na demokraciju, a veoma je netolerantna u odnosu na većinu, tvrdeći da većina ne razumije demokraciju. Tako tumače redovito oni koji nisu nikad živjeli u demokratskom sistemu.

Rekao sam da je kraljica Jezabela nastojala potisnuti vjeru u jednoga Boga i uvesti poganske običaje. U prijestolnici Izraela, u Jeruzalemu, podigla je hram poganskom bogu Baalu. Jahvin je hram bio porušen, a obnovljen je kult štovanja poganskom bogu. Ilija je, kao revnitelj Boga - Jahve i čuvanja tradicije, predložio kralju Ahabu da se ljudi okupe na brdu Karmelu i da se konačno vidi tko je Bog u Izraelu, je li to Jahve ili je ipak poganski bog Baal. Kralj je pristao na to.

Ilija je pristupio narodu i rekao: “Dokle ćete hramati na obje strane?” Ako je Jahve Bog, slijedite njega, ako je Baal bog slijedite njega”. I Ilija je zamolio da sasijeku dva junca. “Ja ću zazvati ime Jahvino a vi zazovite svoga Baala. Onaj koji odgovori ognjem, pravi je Bog”. Narod je pristao. I kad su Baalovi proroci pripremili junce za žrtvu, počeli su zazivati Baala, ali uzalud. Čak su se počeli parati noževima, ali ni tada nije bilo odgovora. Zatim je Ilija pozvao narod. Iskopao je jarak oko žrtve, zalio ga vodom i dogodilo se čudo. Oganj se pojavio i spalio žrtvu, kamenje i prašinu. Narod je pao ničice, kličući: “Jahve je Bog! Jahve je Bog!”.

Poznato je da je kraljica Jezabela bila i veoma gramzljiva. Da bi se domogla vinograda susjeda Nabota, pronašla je svoje ljude i nagovorila ih je da kažu da je Nabot “proklinjao Boga i kralja”. Naredila je gradskim poglavarima da ga izvedu, kamenuju i ubiju (1 Kor 21,10). Kad je Ilija doznao za nasilnu Nabotovu smrt, žestoko se suprotstavio kraljici zbog Nabotova ubojstva. Zbog toga je Ilija bio u nemilosti kraljice, dapače, odlučila ga je ubiti. I dok je Ilija bježao i skrivao se ispred kraljice Jezabele, doživio je krizu vjere, sumnjajući čak i u svoj poziv rekavši: “Već mi je svega dosta, Gospodine. Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih” (1 Kr 19,45). No Bog mu poručuje da uzme hranu, da je pred njim još dalek put, što je imalo značiti da se i dalje osloni na Boga, iako mu se čini da ga je napustio.

Mnogi od vas, posebno u novije vrijeme, doživjeli su možda i razočaranja zbog toga što su bili branitelji. Sjetite se onih divnih dana kada smo kao narod bili jedinstveni, vojnici cijenjeni, generali uživali veliki ugled, da bi u novije vrijeme sve to nekako bilo uzdrmano. I upravo sada treba ponovno dozvati u svijest ponos i radost kojom se hrvatski branitelj odazvao na zov Domovine, ne da tuđe osvaja, nego da brani najveće svetinje: pravo naroda na opstanak, njegovu slobodu i mir. I svaki puta kad god budete u sumnji zbog tih vrijednosti, neka se u vama još više probudi radost i sreća što ste pripadali generaciji, koja je sudjelovala u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske.

Proroci su ljudi koji imaju hrabrosti govoriti otvoreno i jasno u trenutku kada je to potrebno radi dobra čovjeka i naroda, te pozvati narod na odvažno življenje vjere.

U tom smislu u 1. čitanju apostol Pavao piše svom učeniku Timoteju, da bude hrabar, da se ne boji. Timoteja je vjerojatno odgajala njegova baka. Ona je bila, poput drugih baka, vjerojatno popustljivija prema njemu kao djetetu pa se to odrazilo kasnije i u njegovom životu. Izgleda da se Timotej bojao uputiti Božju Riječ ljudima, da im se ne zamjeri. Stoga ga Pavao potiče i opominje: “Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova!” (usp. 2 Tim 1, 6-13; 2, 1-2). Timotej je prihvatio Pavlove riječi i njegov je život na kraju bio okrunjen mučeništvom poput apostola Pavla.

Imamo li i mi Ilijine hrabrosti? Koliko vjerujemo Isusu Kristu? Tko je On za nas? Da li je Isus doista pravi Bog koji je postao čovjekom, ili je tek jedan od ljudi? Jesmo li spremni prihvatiti sve što je On naučavao ili smo sumnjivi, bojažljivi? Čekamo li još neki znak?

Današnje evanđelje napominje kako je mnoštvo ljudi tražilo od Isusa dodatne znakove, kojima bi potvrdio vlast i svoje poslanje. Oni su očekivali da će Isus vojnom pobjedom uspostaviti židovsku vlast na terenu. Naime, Židovi su tada bili pod vlašću Rimljana. Štoviše, i apostoli su prije Isusovog uzašašća pitali Isusa: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” (Dj 1, 6). Budući da se neki nisu htjeli mijenjati, poput farizeja, Isus im je rekao: “Naraštaj je ovaj opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli Jonin” (Lk 11, 29).

Tko ne stavlja Bogu ideološke i psihološke prepreke, otkrit će Isusa Krista u svom životu. Isus je to prikazao u dva primjera: primjerom kraljice Juga i primjerom Jone.

Kraljica je prepoznala u Salomonu Božjeg čovjeka i povjerovala mu. Ninivljani su prepoznali u Joni znak Božji i obratili se. A ovdje je više od Salomona i više od Jone, veli Isus. Među njima je Bog koji je postao čovjekom radi na si našega spasenja.

Poruka je jasna. Na sudnjem danu čovjeku će biti suđeno po osobnom stavu prema Isusu Kristu koji je imao u vrijeme života. Sv. Matej kaže da ćemo biti suđeni po djelima ljubavi koja smo činili bližnjima svjesni ili ne da to činimo Isusu Kristu.

Koja je poruka blagdana sv. Ilije?
Zar i vi niste imali iskustvo slično Ilijinom? Zar niste i sami možda rekli u jednom trenutku poput Ilije: dosta mi je svega: Bože, uzmi život moj. Potrebno je i nama proći kroz muku, da shvatimo poput sv. Ilije da svojim snagama nismo kadri ništa promijeniti, ni u sebi, ni oko sebe. Ali s Bogom možemo sve. Zar nam nije Isus rekao prije svoga odlaska: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet” (Iv 16, 33). Pred nama je još dalek put. Stoga vam je potrebna snaga odozgo, Ilijin duh i Isusov kruh!

Dragi prijatelji, dragi štovatelji sv. Ilije! Kao što su Božja riječ i kruh dali snagu Iliji, tako je danas za sve nas važna Božja riječ koju slušamo i njegov kruh, euharistija, kojom se hranimo posebno nedjeljom na misnom slavlju.

To su dobro znali naši očevi i majke, živeći od riječi Božje i euharistije, i tu su istu vjeru prenijeli na nas. Tu istu vjeru propovijedao je i apostol Pavao koji piše svom učeniku Timoteju. “Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi, u Kristu Isusu” (Tim 1,13).

To znači da je Pavlova riječ, njegovo učenje, tek polazište Timoteju. Pavao ne tvrdi da jednostavno ponavlja ono što je on naučavao nego da se drži svega što je on učio. To ne ide uvijek lako. Naime, teško je biti kršćaninom među ljudima koji drugačije razmišljaju i drugačije žive. Ali se zato Božjom snagom može.

I kao što je prorok Elizej, učenik proroka Ilije, molio da mu Bog udijeli Ilijinog duha i mi danas molimo da nam dobri Bog dade Ilijinog duha, duha hrabrosti, kako bismo nastavili svoj životni put.

Još jednom iskrene čestitke svim pripadnicima ove kapelanije. Svima želim više Ilijinog duha, duha hrabrosti, vjere, nade u bolje sutra. Amen.