Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Duhovno-rekreativni susret studentske mladeži na Malom Lošinju

Utorak, 28. 08. 2018.

Duhovno-rekreativni susret studentske mladeži djece djelatnika MORH-a i  OSRH održan je u vremenu od 20. do 27. kolovoza ove godine u vojarni ''Kovčanje'' na Malom Lošinju.

Voditelj programa, koji se sastojao od euharistijskih slavlja, jutarnjih molitvi, klanjanja, pokorničkog bogoslužja, predavanja, radionica, tjelovježbe, obilazaka, te rekreacijskih aktivnosti, bio je o. Viktor Grbeša OCD u suradnji sa pomoćnikom Lorencom Tomkićem, djelatnicom Vojnog ordinarijata gospođom Brankicom Šandro i medicinskom sestrom Vesnom Pezer.

U sedam dana zajedničkog ljetovanja mladi su mogli slušati o temama iz Biblije, antropologije, psihologije, komunikologije...

U sklopu duhovno-rekreativnog susreta dvadeset sedmero mladih je u Nerezinama posjetilo samostan svetog Frane iz 15. stoljeća, te klauzurne časne sestre Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina, koje su mladima iznijele svoja duhovna iskustva i povijest svoga poziva.

U koncelebraciji sa župnikom vlč. Silviom Španjićem misno slavlje predvodio je o. Viktor Grbeša.

Posjetili su i otok Osor i u crkvi svetog Nikole slavili svetu misu, nakon čega je uslijedilo kupanje na pješčanoj plaži, po kojoj je ovaj otok poznat.

Zadnji dan organizirano je zajedničko druženje na kojem su uz prigodnu večeru zahvalili zapovjedniku, te djelatnicima vojarne "Kovčanje" na potpori.

Koliko je ovaj projekat hvale vrijedan i od kolikog je značenja za mlade ljude, govore i dva pisma koja objavljujemo u cijelosti.

1. Osvrt na ljetovanje studenata – Mali Lošinj 2018.g

Za ovo putovanje odlučila sam se na preporuku majke koja radi u vojsci. Ovo je drugi put da sam se odlučila na takvo nešto. Moje prvo putovanje bilo je prije pet godina sa srednjoškolcima. Na putovanje sa studentima odlučila sam se jer je majka rekla da je to nešto potpuno drugačije, nešto što zaista vrijedi doživjeti. Pomalo skeptična i sa nekom rezervom odlučila sam probati i zaista nisam požalila. Došavši tamo vidjela sam da nisam jedina koja se ponovno vratila na to isto putovanje. Mislim da je to i više nego dovoljan znak koliko je ovo putovanje lijepo i nama mladima zaista posebno. Napisati ovaj osvrt zaista je teško. Vjerojatno se pitate zašto i o čemu ja pričam odmah na početku, ali zaista je teško opisati nešto od čega niste očekivali ništa, a dobili ste sve. Nešto gdje ste spoznali sami sebe na način na koji ste se najmanje nadali. Bilo je to daleko od običnog ljetovanja. Nazvala bih to životnim putovanjem. Naučila sam zaista puno toga ne samo o sebi nego i o drugima i to na različite načine. Pet jezika ljubavi, koncept 10x15 minuta,... mogla bih ovako nabrajati u nedogled nazive predavanja koja sam slušala. Svako od njih zanimljivije od prethodnog. Svako od njih poučnije od prethodnog. Svakim danom mnoštvo mladih ljudi raslo je duhom zajedno sa mnom. Osjećaj i zajedništvo koje se ne može opisati. Morali biste ga doživjeti da bi shvatili o čemu pričam. I ne, nisu tu bila samo predavanja i radionice. Bilo je tu puno poučnih obilazaka, divnih druženja i grupa mladih ljudi koja je krenula na to putovanje bez nekog prevelikog plana, a uspjela je ostvariti veliki cilj. Rečenica koja će mi posebno ostati u sjećanju s ovog putovanja glasila bi ovako: „ Zreli ste onoliko koliko ste sposobni drugima pokazati svoje osjećaje.“ Potrudila sam se da vam ovim kratim osvrtom zaista dočaram kako sam se osjećala kroz cijelo naše putovanje. Bilo je tu puno pomiješanih emocija, puno promišljanja ali i puno sreće i smijeha upravo zato jer u traženju same sebe nisam bila sama. Bila sam okružena divnim ljudima s kojima sam svaki dan zajedno prolazila istu stvar. I ne, nije bilo lako. Mogu sa sigurnošću reći da nije bilo uzalud i da ovo putovanje nije gubitak vremena niti bi itko na njega tako trebao gledati. Zašto? Zato što je mladim ljudima potrebno baš ovo. Pokazati im put i način da pronađu sami sebe. Da budu potpuni i ispunjeni duhom jer koji je smisao života ako vi sami ne pronađete svoj smisao.

                                            Tihana Horvat

2. Ljetovanje na Malom Lošinju

Ovo ljeto odlučila sam provesti tjedan dana u kampu za mlade na Malom Lošinju u organizaciji Vojnog ordinarijata. Ovo mi je treći put u kampu i meni osobno, najdraži. Prijašnjih godina sam ljetovala sa grupom srednjoškolaca, a sada po prvi put sa studentima. Sam program ljetovanja je raznolik i dobro organiziran. Cilj je što više aktivirati nas mlade kroz razne radionice, razgovore i Svete mise. Program za studente je ozbiljniji u odnosu na srednjoškolski i zahtjeva dozu ozbiljnosti. Sudjelovanjem na radionicama saznala sam puno toga što nisam znala o drugima ali i o sebi samoj. Rješavanjem određenih zadataka pripremamo se za razne životne situacije za koje nas malo tko može pripremiti. Potaknuti takvim načinom razmišljanja, teme za ručkom nisu više tko što voli, već kakav je netko kao osoba. Na taj način smo se više povezali i upoznali, te stvorili trajna prijateljstva. Posebno sam se veselila večernjim odlascima do samoga grada gdje smo gledali zalazak sunca pijući koktele i komentirali događaje tijekom cijelog dana. Večer bi nam protekla u šali, smijehu i pozitivnoj atmosferi koja vlada i busu pri povratku u kamp. Tijekom cijelog našeg boravka u kampu može se čuti lagana glazba u pozadini tako da svatko tko prolazi tuda ne može izdržati, a da ne zapjeva svoj omiljeni stih. Osim odlazaka do Malog Lošinja, obišli smo i Otok Susak koji me oduševio pješčanom plažom i prekrasnom crkvom koju smo također posjetili. Poslije Svete mise, mlada časna nam je ispričala nešto više o crkvi ali i o samoj povijesti otoka. Svaku misu aktivno sudjelujemo tako što ministriramo i čitamo Riječ Božju.

Jutro uvijek započnemo tako da popijemo kavu sa dečkima nakon čega slijedi jutarnja molitva i radionica. Nakon ručka smo se uglavnom kupali, sunčali i odmjeravali snage u vodenim sportovima ili stolnom nogometu pri povratku sa kupanja. Moram naglasiti da su dečki uvijek bili „fer play“ prema nama curama i rado su nam otkrili pokoji savjet kako bolje igrati. Nakon večere slijedi Sveta misa gdje svi zajedno molimo i pjevamo. Na spavanje sam odlazila iscrpljena nakon cijelog dana ali ujedno smirena i zadovoljna. Tijekom prvih par dana upoznajemo se međusobno, ali kako se naš tjedan bliži kraju, prave se planovi za druženja i nakon što se vratimo sa Lošinja. Pitajte bilo koga tko je već bio na Lošinju u ovom kampu, i svi će vam odgovoriti istu stvar, da će se vrlo rado vratiti i sljedeće godine.

                                                          Ivana Domazet