Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Hodočašće polaznika policijske akademije u Istru

Subota, 17. 07. 2010.

Skupina od pedeset hodočasnika predvođena kapelanom policijske kapelanije sv. Mihvovila (MUP – PA Zagreb), don Josipom Stanićem, mladomisnikom vlč. Željkom Savićem, g. Željkom Renićem, pomoćnikom načelnika i profesorom Vladom Tašnerom, krenula je ranim jutrom, nešto iza pet sati, prema ciljevima u Istri: Eufrazijevoj bazilici u Poreču, župnoj crkvi sv. Jurja mučenika i sv. Eufemije u Rovinju, Valbandonu i Puli.

Hodočašće je započelo kratkom molitvom za sretan put. Bez teškoća stigosmo u Poreč, gdje nas je dočekao župnik vlč. Petar Pahović, te nam je na posebno dojmljiv način predstavio kompleks koji smo baštinili iz ranog kršćanstva, točnije baziliku s krstionicom i pripadajućim objektima. Vidjeli smo izložen mozaik ribe po kojoj se prepoznavala pripadnost Kristu. Iznoseći povijesne podatke o zgradama, uspio je nenapadno i veoma dojmljivo katehizirati sve prisutne. U krstionici je objasnio značenje pristupa Crkvi. Krstiti se mogao samo onaj tko je uistinu upoznao Evanđelje, polog vjere i tko je već živio po njegovim načelima. Kad bi ušao u krstionicu krštenika bi potpuno potopili kako bi simbolički umro “stari čovjek” (pod vodom za čovjeka nema života) te uskrsnuo s Gospodinom na novi život. Vlč. je Željku Saviću, predsjedatelju Euharistije slavljene na mjestu gdje se oko oltara Gospodinova okuplja vjernička zajednica već više od 16 stoljeća, ostalo samo da zaključi u propovijedi, utemeljenoj na pročitanom evanđeoskom odlomku, kako nas Bog voli.

Poslije sv. mise prošetali smo starim Castrumom čiji su obrisi arhitekture i danas temelj uređenja ulica starog Poreča. Zanimljiv je podatak da je u 16. st. grad zbog kuge s 3 000 pao samo na 33 stanovnika. Ali se podigao i ponovno zaživio zahvaljujući naseljavanju.

Nastavili smo prema Rovinju i brežuljku što na svom hrbtu nosi župnu crkvu, u kojoj se od 8. st. čuvaju zemni ostaci sv. Eufemije, petnaestogodišnje djevojke mučenice. Župnik je Milan Zglablić bio toliko ljubazan da je za našu skupinu - kako on reče hodočasničku, što smo i bili, jer se za turiste nikada nebi otvorio sarkofag. Pomolili smo se tražeći zagovor.

Popodne smo iskoristili za prikupljanje novih snaga, odmarajući tog vrućeg dana u Valbandonu. Sunce, more, dobro društvo… slobodno vrijeme i radost u srcu, učiniše da nam se dan pretvorio u prekrasan dar Božji. Poslije smo večere posjetili Pulu, koja se upravo spremala na otvaranje Filmskog festivala. Dočekali su nas Arena, slavoluk, Zlatna vrata, Augustov hram… i na koncu vatromet.

Iako je riječ Hvala! tek mala po formi, neka spram svih koji su nam omogućili ovaj doživljaj, sadržajem izrazi iskrene osjećaje zbog proživljenog. JS