Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Hrvatska misa u bazilici Svete krunice

Petak, 19. 05. 2017.

Euharistijsko slavlje u bazilici Svete krunice u petak, 19. svibnja, u zajedništvu s vojnim ordinarijem u RH msgr. Jurom Bogdanom, generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Željkom Čuturićem, generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u RH o. Jakovom Mamićem, vikarima za pastoral don Markom Medom i fra Franom Musićem, predvodio je vojni ordinarij u BiH msgr. Tomo Vukšić.

Među hodočasnicima na misnom slavlju nazočili su zapovjednik hodočašća brigadni general Miroslav Kovač, zamjenik zapovjednika hodočašća za MORH brigadni general Zdravko Klanac, zamjenik hodočašća za MUP glavni policijski savjetnik Ivica Franić, načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine general-pukovnik Ante Jeleč, i zapovjednik vojne komponente iz BiH brigadni general Ivica Jerkić.

U uvodu svete mise, biskup Vukšić je pozvao hodočasnike da čuvaju i vrše Isusove riječi, onako kako je to Isus zatražio od svojih učenika. Pozvao je i da zahvale Isusu na prijateljstvu i zamole ga da nam oprosti sve ono što nije u skladu s njegovom voljom.

U prigodnoj homiliji, biskup Vukšić je naglasio da evanđeosko čitanje od dana u kojem Isus govori o izabranju učenika te traži od njih da ljube Boga kao i jedni druge, dolazi nakon dva čitanja u kojem im postavlja dva imperativa: da vjeruju u njega i da vjerujući u njega trajno ostanu u njemu. „Zapravo se u ovome odlomku radi o tome na koji način treba vjerovati u Isusa i na koji način se ostaje trajno u njemu.

Zanimljivo je da Isus stepenicu po stepenicu onima kojima propovijeda polazi od pojma sluga, preko pojma učenik do pojma prijatelj. I kaže im jasno: jeste moje sluge i jeste moji učenici, ali vi ste moji prijatelji – samo ako vršite ono što vam zapovijedam.“

Upravo je ovo prigoda, pozvao je biskup, da propitamo o vlastitom životu, o vlastitom nastojanju, o vlastitom načinu vjere u Isusa, o vlastitom načinu trajanja u toj vjeri, o vlastitom načinu vršenja zapovijedi – o vlastitom načinu izgradnje našeg prijateljstva koje je dvodimenzionalno. Ono božansko, ono Isusovo prijateljstvo prema ljudima je bezuvjetno da bi naše prijateljstvo prema njemu i prema božanskoj stvarnosti bilo postavljeno na ispravan način i trajalo na ispravan način potrebno je vršiti njegove zapovijedi.

„Moguće je na neki način biti učenik nedosljedan, pa i na neki način i sluga, ali biti i trajati u prijateljstvu s Isusom a ne vršiti njegove zapovijedi zaista nije moguće. To prijateljstvo između dviju strana, u ovom slučaju između božanske i ljudske navješćuje Isus da će najviše biti pokazano s njegove strane kada život dadne za svoje prijatelje. Očito je ovim riječima navijestio vlastiti način odlaska s ovoga svijeta ali zauvijek i svim svojim učenicima ostavio pravilo najveće moguće ljubavi – to je davanje svojega života za Boga i božansku stvarnost i za braću.“

Biskup je također kazao i da svi nisu pozvani na taj najuzvišeniji čin te da postoji mnogo drugih načina kako pokazati svoju ljubav na Isusu prihvatljiv način a da to ne bude davanje svojeg života. To je život, i svatko je pozvan na njega, u skladu s odgovornostima i talentima koje je svatko dobio od Boga.

Posjetio je i na sve koji su u Domovinskom ratu dali živote za bližnje, obitelj, domovinu te zazvao Božje milosrđe na njih, a i zapitao se koji je naš odgovor na njihov primjer i na njihovu žrtvu. „Darujući vlastite živote za ono što simboliziraju ove zastave i ovi grbovi i himne koje tako rado pjevamo moramo kao vjernici kazati da volimo sve ono što je hrvatska zastava i sve ono što jest hrvatski grb i sve ono što jest i sve ono što jest hrvatska himna da je najljepša zastava čista savjest Hrvata i Hrvatica, da je najljepši hrvatski grb čisto srce u grudima Hrvata i Hrvatica, da je od svih naših dragih himni najljepša hrvatska himna plač tek rođenoga djeteta. Stoga, dok se ovdje danas i trajno ponosimo svim znakovima našega postojanja, i privatnoga i narodnoga i državnoga, kao vjernici se pitamo je li moja zastava zaista čista savjest, je li moj grb čisto srce, živim li svoj bračni, ljudski i vjernički život tako da omogućujem da se pjeva najljepša himna u kolijevci tek rođenoga djeteta. Ako je tako onda odgovaramo na način Isusovih prijatelja tako da trajemo u čistoj savjesti i čistom srcu te omogućujemo nastavak Isusovog djela. Time ćemo omogućiti i da ima smisla žrtva naših pokojnih prijatelja branitelja koji su dali svoje živote.

Na kraju je pozvao na molitvu Isusu da nam da milost kako bi zauvijek bili njegovi prijatelji i kako bi na taj način trajali.

Nakon propovijedi časnički namjesnik Leonardo Dumanić i njegova supruga Anita obnovili su svoje bračne zavjete nakon 25 godina braka pred vojnim ordinarijem u RH msgr. Jurom Bogdanom.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličala Klapa HRM-a "Sveti Juraj" uz orguljsku pratnju Ivana Ščepanovića.