Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Domovina križnog puta je Jeruzalem, u kojem je Isus Krist bio osuđen na smrt. Njegova smrt bila je u Božjem planu. Naime, ljudski grijeh je bio prevelik da bismo se sami mogli iskupiti. „Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne nego da ima život vječni“, rekao je Isus uglednom židovskom učitelju Nikodemu. Tu je svoju ljubav Isus potvrdio na Veliki petak, kad je umro za nas najstrašnijom smrću, smrću na križu.

Nalazeći se Getsemanskom vrtu Isus je molio: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša (što znači bol i smrt). Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš“.

Papa Benedikt XVI. je rekao da je to jedan od najpotresnijih tekstova Novoga zavjeta. Isus je pred sobom gledao sav ponor ljudske strahote koju mora na sebi ponijeti i kroz koju mora proći. To nije bio samo strah od trenutnog smaknuća, kada će ga probiti kopljem, to je bilo suočavanje s ukupnom strahotom ponora čovjekove sudbine, koju treba uzeti na sebe. Njegove najteže duševne patnje bile su kada je kao Bog znao da će njegova smrt za neke biti uzaludna. Naime, unatoč brojnih dokaza ljubavi neki će ga odbiti, tako da se čovjek pita: što je Isus mogao još poduzeti da nas spasi?

Tko pažljivo prati postaje križnoga puta i o njima razmišlja ne može ostati bezosjećajan i ravnodušan, štoviše, sve više ulazi u misterij Isusove smrti, ali i u svoju vlastitu dušu, pitajući se: nisam li i ja doprinio Isusovoj muci i smrti? Sve to dovodi, više ili manje, do premišljanja i obraćenja, što je konačno i glavni cilj pobožnosti križnoga puta, kao i drugih pobožnosti koje nam Crkva nudi.

Papa Benedikt XVI. je rekao da danas vlada mišljenje kako treba odstraniti patnju iz svijeta, a s tim i križ. Onaj tko doista želi odstraniti križ, mora prije svega ukinuti ljubav. Onaj tko je s ljubavlju prihvatio patnju postat će zreliji i imat će razumijevanje za ljude. Onaj tko je izbjegavao patnju postaje sve suroviji, konačno i nesposoban za život. To nam potvrđuju svakodnevni primjeri.

Prošle godine mnoge Europljane je uznemirila vijest da se skine križ s javnih mjesta. O čemu je riječ? Jedna žena talijanskog državljanstva (imenom Soile Lautsi), rodom iz Finske, godine 2002. tražila je da se ukloni križ iz škole jer vrijeđa nekršćane. Visoki državni sud odbio je njezin zahtjev i ona se obratila sudu u Strasbourgu. Ignorirajući talijanski sud, ovaj je dao pravo ženi. I tako je presuda pogodila ne samo Italiju nego sav katolički i kršćanski svijet. Štoviše, pojedini muslimani i pripadnici drugih religija stali su u obranu križa. Tu bi papa Ivan Pavao II. podigao glas: „Europo, kamo ideš?“

Križ nam govori o plaćenoj Isusovoj cijeni kojom se ostvaruje mir, pravda, bratstvo među ljudima, međusobno prihvaćanje. Križ je znak protiv nasilja i nepravde, a kršćanima je izraz vlastite vjere koji potiče na uljudbu, poštovanje i ljubav. Glavni razlog skidanja križa jest definitivno izbrisati Boga iz života čovječanstva i protjerati ga u privatnu sferu, a to dovodi do opasnog relativizma.

Da se Isus Krist nije pojavio i umro na križu, svijet bi sigurno bio drugačiji. Stoga se patnja ne može razumjeti bez Isusa Krista. Zato nas Isus poziva: „Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Iv 11, 28).
Papa Ivan Pavao II. je rekao: „Ne bojte se iskazati mu svoje patnje i možebitnu svoju usamljenost. Ponudite mu taj niz malih, a ponekad i velikih svakodnevnih križeva, pa iako vam ponekad mogu izgledati nepodnosivi, neće vam više biti teški, jer upravo će Krist biti taj koji će ih ponijeti za vas. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli uzeo“ (Iz 53, 4), davno je prorokovao o njemu prorok Izaija.

Ako želimo vidjeti koliko nas Bog ljubi, pogledajmo križ. Nikad nećemo moći shvatiti tajnu križa. On nam govori da Bog želi vladati ljubavlju, a ne silom. Stoga su se i naši branitelji okitili krunicom i križem kako bi poručili svijetu da nisu vođeni u obrani svoje Domovine mržnjom nego ljubavlju, da žele svojim životom obraniti svaku grudu zemlje i svoj dom. A na to imaju pravo, štoviše, to je najviši čin ljubavi, jer „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13), rekao je Isus.

Hrvatskom narodu duboko se u pamćenje usjekla Isusova muka i smrt. Stoga je s ljubavlju obavljao križni put. Možda i zato što je naša sudbina slična Isusovoj sudbini. Moćnici ovoga svijeta osudili su Isusa jer im nije bio po volji. Moćnici ovoga svijeta osudiše i nas jer im nismo bili po mjeri. Umjesto da se pokaju, stvoriše sud da bi se poput Poncija Pilata mogli opravdati.

Nažalost, oni koji su branili ovu zemlju nalaze se na sudu, poput generala Gotovine i ostalih. Molimo za njih da podnesu i ovaj dio križnog puta za svoju Hrvatsku, da se vrate svojim obiteljima i u svoju dragu Domovinu.

Blaženi kardinal Stepinac je rekao da je križni put nezamisliv bez Marije. Stoga naša hrvatska katolička duša rado pjeva pjesmu Majci Božjoj: „Stala majka pod raspelom“. Da bismo mogli lakše nositi vlastiti križ Isus Krist nam je dao svoju majku u svojoj oporuci kad je umirao. Ako je itko od ljudskih stvorova najviše trpio, onda je to bila Isusova Majka Marija.

Govoreći o Marijinim patnjama blaženi kardinal Stepinac je rekao: „Kad promatramo strahovite patnje Majke Božje, nisu li baš one povod da u nama poraste pouzdanje u njezinu dobrotu i moć njezinog zagovora pred prijestoljem Božjim?“

Završavajući ovaj križni put Hrvatske vojske i policije, zajedno s vjernicima Grada Zagreba, stavimo se pod zaštitu i zagovor Majke Božje.