Vijesti

Križni put Hrvatske vojske i policije

Nedjelja, 15. 03. 2015.

Križni put Hrvatske vojske i policije na IV. korizmenu nedjelju 15. ožujka na Ksaverskom perivoju u Zagrebu predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH o. Jakov Mamić. Generalni vikar, vojni i policijski kapelani, pripadnici Počasno-zaštitne bojne, vojnici, policajci, kadeti Hrvatske vojske i polaznici Policijske akademije u procesiji iza križa i zastava krenuli su od zgrade Vojnog ordinarijata do ksaverske kalvarije, gdje su im se na križnom putu pridružili zagrebački vjernici i ksaverski župnik fra Vice Blekić, TOR.

Nagovor generalnog vikara o. Jakova Mamića

Braćo i sestre, nakon što smo moleći i razmišljajući prolazili Isusov križni put, nastojali smo biti sa sobom, sa svojom Crkvom i svojim narodom, kao i sa svim ljudima koje teški „križ“ života nije zaobišao. Tu smo da snagom svoje vjere i ljubavi idemo korakom patnika te budemo uz osuđenog i raspetog Boga i čovjeka Isusa Krista. Tu smo, jer vjerujemo da je upravo taj i takav Isus Krist naš jedini Spasitelj. Križni put nam pomaže da postanemo svjesni kako vjerujemo u Isusa ljudske slabosti: Isusa koji pada pod teretom križa, Isusa koji plače u tjeskobi života, Isusa izloženog smrti kriminalca zbog svih nas. Ovdje vidimo da pravi Bog u liku pravog čovjeka: pada i plače, znoji se krvavim znojem i osjeća napuštenost i izdaju, ali ne odustaje od križa.

Braćo i sestre, Križni put nam pomaže da dođemo do svoje velike istine koja nas ispunja smislom, tješi i daje nam snagu da ne klonemo na svom putu vjere, kušnje i križa. Ovdje se svrstavamo s onima koji slijede Boga koji pada pod teretom križa; koji ga traže, prihvaćaju i ljube jer smo i sami imali iskustvo vlastitog loma i pada, iskustvo ljudi prepuštenih svojoj nemoći.

Postupak žene Veronike pomaže nam kako Isusa prepoznati i kako mu pristupiti. Ona za sebe ništa nije ni tražila ni učinila. Ona je pružila svoj rubac umornom, krvlju i znojem oblivenom patniku Isusu Kristu. Isto tako i Šimun Cirenac, umorni povratnik iz polja, uzima križ osuđenog Isusa, a da ne pita ni tko je ni zašto ga nosi. Vjerojatno je i sam bio svjestan važnosti ljudske pomoći u tako gorkoj potrebi. Blago nama ako pripadamo takvim ljudima.

Braćo i sestre, Isusovi se ljudi uvijek nalaze ili pod križem ili u neposrednoj blizini križa onih ljudi koji ostaju bez nade. Naći se na tim mjestima, pomoći umornom čovjeku i narodu te htjeti ponijeti breme svojeg i njegovog života, to je put naše svetosti. Naći se pod tim križem onda kad čovjek i narod izgube sigurnost, kad strah obuzme ljude, kad smo ispražnjeni od nade, to je znak kršćanske solidarnosti. Biti pod križem čovjekove i narodne agonije, beznađa, grozne i stvarne istine da možda neće opstati niti kao narod i pomoći mu da nosi svoj križ, to je znak da vjerujemo da ipak sve može biti drugačije snagom križa i vjere. Ovo razumiju jednostavni i siromašni ljudi, ljudi svjesni svoje nemoći i dobrote Božje. Samo oni znaju i vjeruju da je svetost i spasenje plod žrtve pravednika Isusa. On razumije koliko je snažna ljubav i koliko je pogubna sebičnost. I tome nas uči.

Ovdje, na zagrebačkoj ksaverskoj Kalvariji, danas na Križnom putu Hrvatske vojske i policije, spoznajemo kako je današnja pakost svih nas posve jednaka onoj pakosti ljudi koja je Krista pribila na križ. Ovdje nam se otvaraju oči da vidimo mnoštvo osobnih i kolektivnih kalvarija: vidimo neminovnu kalvariju pustoši ove zemlje, kalvariju identiteta osobe, braka i obitelji, kalvariju egzodusa mladih i stručnih ljudi, kalvariju besposlenosti i besperspektivnosti, kalvariju ideologizacije društva i povratka na marginaliziranje kršćanstva, kalvariju neslućenih podjela u zemlji, kalvariju beznađa začetih da će se ikada roditi, kalvariju starih i bolesnih kao viška, izgubljenosti vrednota od kojih je nacija živjela, kalvariju budućnosti u kojoj se obiteljski ljudi, radnici, mladi ljudi etičko-moralnih vrednota ne prepoznaju, ali zato nam ogroman dio medija, izobrazbe i kadrovskih baza jamči da je budućnost koju nam oni nude, prava budućnost. Unatoč činjenici što mrtvi i živi, koji su stvarali ovu zemlju i branili njezin cjeloviti teritorijalno-duhovni integritet upozoravaju da ovo nije zemlja njihove nade, uporno se ustrajava na ponudi zemlje u kojoj se oni ne prepoznaju, a niti nju prepoznaju kao svoju budućnost. To su neke kalvarije naroda.

Naša najtužnija kalvarija danas je „kalvarija mladih“. Jedino što imaju jest nada da će se ostvariti i da im ova zemlja to treba ponuditi. Ali, oni su razapeti u svojoj nadi. Oni nas pozivaju da se uložimo kako ne bi ostali bez nade. Pozivaju nas da im pomognemo kako svoja prava i potrebe ne bi osjetili kao prokletstvo rađanja u ovoj zemlji. Njihova situacija proziva sve od roditelja, odgojnih institucija i ljudi odgovornih u politici. I doista, s obzirom na mlade u ovoj zemlji nema „nevinih“: nisu nevini roditelji zato što nepovjerenjem i relativiziranjem odgoja uskraćuju zdravo ozračje izrastanja mladih; nije nevina Crkva zbog svojeg načelnog govora, ponuda i utjeha što ne pružaju mladima stvarne oslonce snage vjere i evanđelja; nije nevino društvo koje svojim neznanjem i nestručnošću te neuvažavanjem mladih i zaobilaženjem tog prioritetnog pitanja zemlje, ne jamči mladima da će se ovdje ostvarili i da će ovu zemlju kvalitetno graditi.

Braćo i sestre, dragi vjernici, vojnici i policajci, dragi mladi, pogledom svoje vjere premostite provalije koje smo zapazili s ove kalvarije. Neka vam pogled otpočine na onoj drugoj strani ove gorke praznine. Vjerom tražimo Gospodina Boga, svoju budućnost i budućnost svoje zemlje s onu stranu našega straha, s onu stranu svoje pustinje, s onu stranu ponora našeg beznađa. Učimo se aktivno i vjernički čekati i ne posustati u vjeri i nadi u Sina Božjega. Založimo se svi da nam Crkva bude čistija, da nam država bude odgovornija, da nam zemlja bude plodnija, da nam obitelji budu ognjišta ljubavi i života, da nam ljudski život bude svetiji, da nam kultura bude zrelija, da nam duša bude čovječnija. Dragi vojnici i policajci, ostanite Isusovi u turbulentnim situacijama našeg vremena! Svanut će dan Uskrsa, kad će se vidjeti da je Isusov grob prazan. Vjerujte, i naš će takav biti. Amen

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi