Vijesti

Kršćani pred fenomenom imigracije

Četvrtak, 17. 09. 2015.

foto: PIXEL

foto: PIXEL

Svjedoci smo velikih i za budućnost nedorečenih kretanja milijuna ljudi iz svojih milenijskih postojbina u svijet posve drugačijeg svjetonazora i mentaliteta, udaljen ne samo geografski nego i duhovno od onoga što su milijuni tih ljudi do sada živjeli. Riječ je o vrlo zamršenom događanju na svim razinama: smrt i bijeda koje ih tjeraju iz svojih zemalja; potreba jedne dugoročnije ekonomske i svake druge sigurnosti; duhovna slabost svijeta za kojim čeznu i sigurnost da im takav svijet neće predstavljati problem u prilagodbi, jer će ih to, neki misle, najmanje zanimati; drugi drže da je posrijedi smišljena politika određenih moćnih krugova suvremenog svijeta kako bi na ovaj način poljuljali povijesnu građevinu Europe, građenu na temeljima židovsko-kršćanske objave, grčko-rimske kulture i tradicije čime bi se dogodila postupna ali s vremenom posve izmijenjena etnička slika Europe.

Poželjna je interakcija u pristupu Vlade

Naša zemlja posredstvom Vlade Republike Hrvatske deklarirala je svoju spremnost prihvatiti određenu kvotu imigranata, a humanitarne organizacije kao što su Crveni križ, Caritas i Crveni polumjesec izrazile su svoju odlučnost da budu u funkciji pomoći. Jasno je svima da ovu zemlju čini preko 90% stanovništva s kršćanskim predznakom, a jasno je također da se radi o imigrantima pretežito islamskog vjerskog identiteta. Stav Vlade i humanitarnih organizacija Republike Hrvatske, držim, načelno je u skladu s onim što stanovništvo misli. Ipak nam se čini da bi bilo pametnije izbjeći moguću opasnost koja redovito prati „deklarativne“ stavove: nedostaju pokazatelji, odnosno predradnje, po kojima bi stav Vlade bio stav dogovora svih relevantnih čimbenika odgovornih za duhovnu i kulturološku očuvanost naroda i svjetonazora, kao i za humanitarnu akciju velikih i dugoročnih zahtjeva. Nije mi poznato je li nešto na toj razini poduzeto, a bilo bi vrlo pozitivno i edukativno da Vlada, zajedno sa svim vjerskim relevantnim nositeljima duhovnog, pa i nacionalnog identiteta u ovoj zemlji, kao i s humanitarnim organizacijama donese razrađeni projekt prihvata, smještaja, zbrinjavanja i integracije imigrantskog stanovništva u novu domovinu, vodeći računa o svim aspektima složenosti ovog praktičnog pitanja, posebice pak o stručnim kriterijima po kojima se razlučuje je li netko „imigrant“ ili „izbjeglica“ pa u skladu s time zauzimati i stavove.

Neupitnost kršćanskog stava u odnosu na ovaj imigracijski fenomen

Isusova zapovijed izrečena u obliku „zlatnog pravila“ nedvosmislena je i nitko, tko se priznaje Isusovim učenikom, ne može drugačije razmišljati: „Kako želite da vama ljudi čine, tako činite i vi njima“ (Lk 6, 31). Isusov radikalizam za potrebom nutarnje slobode njegovih sljedbenika očituje se u istom poglavlju kojeg ću, radi cjelovitosti poruke, opširnije navesti: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu nagradu zaslužujete? ...I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva će vam biti nagrada? I grešnici čine to isto. …Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš… Dajite pa će vam se dati…“ (Lk 6, 32-38). Na drugom mjestu, Isus je još zahtjevniji u odnosu na identitet onih koji se prepoznaju kao njegovi: na Isusov upit, upućen učitelju Zakona o tome „koji se, po tvom mišljenju od te trojice (svećenika, levita i putnika Samarijanca) pokazao bližnjim onomu što je zapeo među razbojnike?“, učitelj Zakona odgovara: „Onaj koji mu iskaza milosrđe“, na što Isus reče: „Idi pa i ti čini tako“ (Lk 10, 25-37). Uostalom, posve je jasan kriterij zadnje Božje prosudbe nas i naših stavova: „Zaista kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće“, a riječ je o gladnima kojima smo dali jesti, o žednima koje smo napojili, o putnicima koje smo primili, o golima koje smo obukli, o bolesnima koje smo pohodili, o utamničenima kojima smo išli u posjet (usp. Mt 25, 34-46). Sa stajališta evanđeoske objave kršćanin, ako doista jest kršćanin, nema alternativu ovoj jasnoj Isusovoj poruci.

Ostaju li pitanja?

Iako je evanđeoska poruka posve jasna i ne dopušta alternativu u ponašanju kršćanina, ipak legitimno je pitati se: u kojoj je mjeri u sadašnjem stanju zemlje moguće ostvariti Isusovu riječ? Valja imati na umu činjenicu da je zemlja puna beznađa s obzirom na posao, zbrinutost, stambenu mogućnost, jer i sami smo suočeni s mnoštvom građana koji kao „prosjaci“ očekuju zalogaj od kojeg bi živjeli. Je li moguće na već postojeću ranu građana ove zemlje, dodavati novu ozljedu s nadom da će postojeća rana lakše zacijeliti? Koja su ekonomska uporišta Vlade, osim humanitarne pomoći od Europske zajednice i humanitarnih organizacija u zemlji, s kojima može dugoročnije računati ako bi bila riječ o relevantnom prilivu novih doseljenika u zemlju: poznato je da je najmanji problem dati obrok čovjeku, a stvar zbrinjavanja je mnogo složeniji i zahtjevniji postupak, osobito ako bi se provodio dosljedno dostojanstvu doseljenog čovjeka i naroda u koji doseljava?

Ova pitanja nisu postavljena da bi se izbjegla obveza primjene evanđeoskog načela koje formira naš odnos prema imigrantima, koje u cjelini nije ispravno nazivati „izbjeglicama“, jer dio njih sigurno nije pogođen ratnim opasnostima ili progonstvom, nego željom za boljom i obećavajućom zemljom. Unatoč ovim i drugim opravdanim pitanjima, u konačnici odgovor je samo jedan: biti kršćani do kraja i pružiti evanđeosku ruku potrebnima. Zato, kao vojni ordinarij, iskreno potičem braću i sestre vjernike, članove redarstvene službe i vojske, da u eventualnim događajima oko prijama i razvrstavanja imigranata, iskažu sav svoj kršćanski i ljudski humanizam. Isus reče i ovu: „Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći“ (Mt 24, 35).

Mons. Juraj Jezerinac,
vojni ordinarij u RH

U Zagrebu 15. rujna 2015.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi