Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa posvete ulja u Vojnom ordinarijatu

Četvrtak, 28. 03. 2013.

tekst: M. Nikolić; foto: M. Čobanović

Na Veliki četvrtak, 28. ožujka, u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je Misu posvete ulja u kojoj su, uz generalnog vikara o. Jakova Mamića, OCD, sudjelovali preč. Josip Stanić, vojni pastoralni vikar, vojni i policijski kapelani iz cijele Hrvatske, pomoćnici vojnih i policijskih kapelana te djelatnici odjela MORH-a i MUP-a za potporu i suradnju s Vojnim ordinarijatom, kao i djelatnici Ordinarijata.

Prije svete mise biskup je poručio svećenicima da je Veliki četvrtak spomendan Isusove Posljednje večere, ujedno i zadnji dan Korizme, nazvan svećeničkim danom. To je dan koji izaziva zahvalnost na daru svećeništva i zahvalu vjernicima koji se mole za svećenike da ostanu vjerni Isusu Kristu i svome pozivu. Ovom Misom posvete ulja, koja se može shvatiti kao Uvod u vazmeno trodnevlje, okupili smo se kao pripadnici Vojne biskupije kako bismo obnovili i svoja obećanja, što smo ih dali na svećeničkom ređenju. Riječ je o potvrdi našeg sakramentalnog zajedništva što ga je Isus ustanovio uoči svoje smrti na križu, rekao je biskup poručivši svećenicima: "Preporučimo u molitve i našeg fra Medu Marka, koji se nalazi u Afganistanu, a vlč. Anti Mihaljeviću želim iskrenu dobrodošlicu. U ovoj sv. misi rado se sjećamo svih svećenika: mons. Šantića, kao i drugih svećenika koji su djelovali u Vojnoj biskupiji. Sve njih preporučam u vaše molitve. Danas bismo mogli ponovit riječi Psalmiste: 'Ovo je dan što ga učini Gospodin, radujmo i veselimo se u njemu'", rekao je biskup.

Homilija vojnog ordinarija

Draga braćo svećenici, braćo i sestre!

Današnja liturgijska čitanja uvode nas u ovo misno slavlje.

Evanđelist Luka piše kako je Isus došao jedne subote u Nazaret, u sinagogu i nastavlja: "Isus razvije knjigu i nađe mjesto na kojem stoji zapisano: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje" (Lk 4,17-19). Vrativši knjigu poslužitelju reče: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima"(Lk 4, 21).

Dojam je bio snažan. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega. Isus je ovim riječima predstavio samoga sebe tko je on i zašto se pojavio na zemlji. On je došao da ostvari proroštvo Izaijino, koje smo slušali u 1. čitanju. Isus je došao da nas oslobodi od grijeha i vječne smrti, od bolesti, od društvenih, političkih i ratnih nepravdi, da nam podjeli zdravlje duše i tijela. To je radosna vijest koja se uvijek događa u onima, koji mu se povjeravaju.

Jedna naša psihologinja, koju često pokazuju na TV, kaže da religija ne uči da budemo sretni. Religija smatra grijehom, ako je netko previše radostan, veli ona (Večernji: Obzor, 16 veljače 2012.). Mi vjernici znamo da je naša vjera, vjera radosti. Evanđelje je radosna vijest koju nam je donio Isus Krist. Da bi Isus mogao nastaviti svoje djelo u svijetu, ustanovljuje Crkvu i poziva ljude da se uključe u život Crkve. Neke poziva u posebnu službu svećeništva.

O tome piše apostol Pavao, ocrtavajući lik starozavjetnog Velikog svećenika: "Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi je uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan ako Aron." (Heb 5, 1-4).

Svaki, dakle, svećenik sudjeluje na jedinstvenom svećeništvu Krista kao Glave.

Draga braćo svećenici!

Gospodin je bacio svoj pogled na nas. To je razlog naše radosti. Povjereni su nam ljudi da im služimo, posebno među vojno-redarstvenim snagama. Mi kao vjesnici Radosne vijesti imamo posebno poslanje u svijetu. Mi smo ljudi koji liječimo rane ljudskih srdaca, naviještamo oslobođenje usred mnogobrojnih nevolja i zala koja čovjeka čine sužnjem na mnoštvo načina, moramo tješiti nevoljne. Nitko nas ne može u tome nadomjestiti. Mora nas uvijek obuzimati strahopoštovanje kad pomislimo što znači otpuštati grijehe i pomirivati ljudske savjesti s neizmjerno svetim Bogom u Isusovo ime. Mora nas uvijek obuzimati strahopoštovanje da bi bolje shvatili što znači djelovati "in persona Chrsti", "u ime Kristovo"; djelovati njegovom moću koja je ukorijenjena u Isusovom otkupljenju.

Vojno- redarstvene snage zahtijevaju specifični pastoral, rekao je blaženi papa Ivan Pavao II na primanju sudionika trećeg međunarodnog kongresa: "Evangelizirati svijet vojnih snaga (a to znači i policijskih) znači pomoći da razumiju, shvate novi način njihove uloge. Kršćani koji djeluju u takvim ambijentima, kao pojedinci i kao članovi crkvenih zajednica mogu dati novi poticaj shvaćanju vojnih funkcija preko formiranja savjesti ili preko efikasnije raširenosti vrednota: pravednosti, solidarnosti i mira. Postoji danas jaki izazov za Vojne ordinarijate: evangelizirati vojni svijet učinivši mogućim susret s Kristom i sa svetošću, na što su pozvani svi ljudi, bez da napusti vojna područja, čineći da vojna profesija postane djelotvorna služba društvima svijeta". Tu službu mogu ostvariti samo vojnici koji će iznutra poput kvasca prenositi duh evanđelja u život postrojbi.

Koncil naglašava: "Duhovni dar koji su primili prezbiteri na ređenju ne pripravlja ih za neko ograničeno usko poslanje, nego za najšire i sveopće poslanje spasenja sve do na kraj zemlje. Svaka naime svećenička služba ima udio u sveopćoj širini poslanja koje je Krist povjerio apostolima " (PO 10).

Pobudnica "Christi fideles laici" predstavlja Crkvu kao otajstvo, zajedništvo i poslanje: Crkva jest otajstvo, jer su ljubav i život Oca, Sina i Duha Svetoga posvemašnje nezasluženi dar svima koji su rođeni iz vode i Duha Svetoga (Iv 3, 5) pozvani živjeti Božje zajedništvo i očitovati ga u povijesti." Svaki kršćanin svetim krštenjem postaje svjetlo zapaljeno na Kristovom svjetlu. Takav Isusov učenik čini Krista prisutnim u svijetu.

Mi svećenici smo sakramentalno uronjeni s biskupom u dubinu Sv. Reda da bi služili Božjem narodu, koji je Crkva i tako sve priveli Kristu po Gospodinovoj molitvi: "Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu koje si mi dao; da budu jedno kao i mi… kao što si ti Oče, u meni i ja u tebi: neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me poslao" (Iv 17, 11-12)

Da bismo uopće shvatili svećenički poziv, ne možemo ga razumjeti bez njegova odnosa s Kristom. Kao što je Krist posrednik između Oca nebeskoga, tako je i svećenik u Kristu posrednik između Boga i čovjeka. Apostol Petar piše da je čitav narod Novoga saveza ustanovljen kao "duhovni dom", sveto svećeništvo da prinosi duhovne žrtve, ugodne Bogu po Isusu Kristu (1 Pt 2, 5). Isus poziva k sebi učenike na služenje općem duhovnom svećeništvu Novoga Zavjeta (usp. Iv 10,1-2). Ustanovljuje Dvanaestoricu da budu s njime. Daje im posebne ovlasti u vezi s budućom zajednicom i za evangelizaciju svih naroda. "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime" (Iv 15,16). Prema tome svećeničko poslanje ne dolazi od nas, nego od Krista. "Bez mene ne možete ništa" (Iv 15, 5). Ono ne dolazi od ljudske snage nego je dar Krista i njegova Duha po sakramentu kojeg smo primili: Stoga i kaže: "Primite Duha Svetoga, Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se: kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20, 22-23).

Zaštitnik župnika sv. Ivan Arški bio je svjestan svoga svećeničkog poziva, da je njegov poziv neizmjerni dar za Božji narod: "Dobri pastir, pastir po Božjem srcu je najveće blago koje dobri Bog može dati nekoj župi i jedan od najdragocjenijih darova božanskoga milosrđa. "O kako je velik?", pita se on i nastavlja: "Kad svećenik izgovara riječi pretvorbe, naš Gospodina silazi s neba na njegov glas i zatvara se u malu hostiju".

Tumačeći sakrament svećeničkog reda sveti arški župnik kaže: "Bez sakramenta Reda, ne bismo imali Gospodina. Tko ga je stavio tamo u svetohranište? Svećenik. Tko je dočekao vašu dušu kada je prvi puta ulazila u život? Svećenik. Tko je hrani i krijepi na njezinom zemaljskom putu? Svećenik. Tko će je pripraviti da se pojavi pred Božjim licem, perući je po posljednji put u krvi Isusa Krista? Svećenik. A ako bi ta duša umrla zbog grijeha tko će je podići na novi život, tko će joj vratiti mir i radost? Ponovno svećenik. Svećenik će sam sebe shvatiti tek u nebu", veli sveti arški župnik. Svećenik je dakle taj koji nastavlja djelo otkupljenja. Svećenik posjeduje ključ nebeskog blaga: on je ekonom dobroga Boga, upravitelj njegovih dobara.

Neka nam ovo slavlje spomena našega sakramentalnog svećeništva bude izvor na kojem ćemo zasititi svoju neutaživu žeđ za srećom, mirom i potrebom ostvarenosti. Ne dajte da vas problemi morala, vjere, određenih nedostataka u poslu i poslanju slome. Ostanite u dubokoj povezanosti s našim Gospodinom i ne bojte se. Isus je i naš lijek. Učinimo sve da što češće i sami iskusimo njegovo milosrđe u sakramentu svete ispovjedi. Ne odvajamo se od molitvenog susreta s njime. Učinimo sve da ga doživimo jako blizu u njegovoj riječi i u kršćanskoj zajednici. Oboružajmo se strpljivošću i zrelošću koju vrijeme i poziv traže. Razvijajmo zajedništvo koje nas povezuje sakramentom svetoga reda ali i poslanja u ovoj Vojnoj biskupiji. Neka naši vjernici primijete i osjete da ih volimo i da smo zaređeni zbog njih. Hvala vam za spremnost da još snažnije svjedočimo da je Isus danas živ, dostupan i spreman sve podnijeti da spasi čovjeka.

Slaveći danas i svećenički dan, čestitam vam braćo svećenici i zahvaljujem dragom Bogu za vas, za sve što činite među vojno-redarstvenim snagama. Želim i Gospodina molim da se ne umorite činiti dobro.

Vjernicima također zahvaljujem, prije svega na molitvi za svoje svećenike da nam budu i ostanu sveti, jer samo sveti svećenik kadar je donijeti Isusa Krista ljudima.

Marija majka velikog Svećenika Isusa Krista i našega Spasitelja bila nam svima na pomoć! Amen.