Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa u povodu Dana Oružanih snaga RH i Hrvatske kopnene vojske

Srijeda, 28. 05. 2014.

tekst: M. Nikolić; foto: M. Čobanović

U povodu Dana Oružanih snaga RH i Hrvatske kopnene vojske vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je euharistijsko slavlje u srijedu, 28. svibnja u svetištu Sveta mati slobode u Zagrebu. U koncelebraciji su bili generalni vikar Vojnoga ordinarijata dr. o. Jakov Mamić, OCD, vikar za pastoral don Josip Stanić, SDB, župnik Svete Mati Slobode o. Ante Vasilj, SDB, te vojni i policijski kapelani. Na misi su bili predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, izaslanik predsjednika RH Zlatko Gareljić, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić, načelnik PUZ-a Goran Burušić, drugi saborski zastupnici, generali, visoki časnici i branitelji.
 

Pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja, biskup Jezerinac pozvao je na molitvu za hrvatske branitelje koji su dali život u obrani Domovine.

"Ovdje smo danas da kao Hrvatske oružane snage, muževi i žene vojnog poziva, učimo kako snagu oružja još intenzivnije usmjeriti prema vrijednosti mira, rekao je u homiliji generalni vikar Mamić, istaknuvši da je obrana zemlje bila i ostaje imperativ života. Hrvatski branitelji su ga savršeno ostvarili i sačuvali su dostojanstvo, čistu i zlom neopterećenu savjest, spremnost oprosta. Ljubav prema Domovini, građena i hranjena snagom vjere i pobožnosti, nije OSRH-a dopuštala da se pretvore u osvetnike i ubojice života. Zato su oni preživjeli i danas puni mira i nutarnje slobode, a poginuli postaju znakom snage ljubavi, rekao je Mamić.

„Danas, kada slavimo Dan oružanih snaga i Kopnene vojske RH, ne trebamo se ni sramiti niti zaboravljati snagu Križa kojega je svaki naš vojnik na svojoj krunici nosio u svojim najtežim danima obrane. Neka i nama taj znak bude znakom nesebične ljubavi i čiste savjesti u obrani i izgradnji svoje zemlje. Neka nam taj znak postane mjestom koje će nas uvoditi u razumijevanje stravične snage zla, ali i ispravnog opiranja zlu; neka nas osposobi za plemenitu uzajamnost i solidarnost koja se pod križem stvara. Tko su "Oružane snage Republike Hrvatske" pokazuju osobito križevi novije povijesti Domovine: križ prepoznatljiv u nasrtaju agresije i obrani zemlje; i aktualni križ nasrtaja sile poplavnih voda koje su pogodile Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Kao što se u događaju agresije na Domovinu hrvatski branitelj pokazao kao biće ljubavlju sraslo sa zemljom i svime što ona predstavlja, tako je sada hrvatski vojnik, bez ikakve upitnosti, sebe izložio smrti da spasi izložene smrti. Blago ovoj zemlji čiji su sinovi i kćeri, pripadnici OSRH-a takvi. To je evanđelje. Oni su ponos i nada da nikada neće nestati čovječnosti u hrvatskog čovjeka", ustvrdio je Mamić, zaključivši: "U ovom času nam je potrebno zajedništvo mira, nacionalna solidarnost, vjernička i ljudska povezanost, velika odgovornost za zemlju koju ubija nezaposlenost i ekonomska nemoć. Zato stvarajmo vrednote koje će biti oslonac nadolazećim naraštajima. Ti naraštaji neće imati povijesno iskustvo koje su hrvatski branitelji prošli, ali ne uskratimo im spoznaju o snazi i ulozi "križa" u oslobađanju i spašavanju Domovine. Učimo ih da se nadahnu na njem u izgradnji novog svijeta i "nove zemlje". Ne lišimo ih poruke koju će im križ u vremenima zla pokazati kao lijek života. Ostavimo im solidarnost, ljubav prema slobodi zemlje i nesebičnost vlastitog uloga, odlučnost i žrtvu u izgradnji zemlje i odnosa koji ne uvjetuju; nemojmo ih lišavati duboke poveznice s Bogom".

Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirala Klapa HRM "Sveti Juraj".

Homilija o. Jakova Mamića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata

Čitanja: Ef 6,10-11. 13-20; Mt 8, 5-13

Poštovana braćo i sestre, dva su razloga našeg današnjeg misnog slavlja: Dan OSRH-a i Dan HKOV-a. Iskrene čestitke! Molit ćemo i prikazat ćemo svetu žrtvu za sve pripadnice i pripadnike OSRH-a, osobito za sve branitelje i civile stradale u Domovinskom ratu.

Božja riječ koju smo slušali šalje nam spasonosnu poruku o potrebi susreta koji ne postavljaju uvjete, o potrebi zrelih i odgovornih odnosa solidarnosti među ljudima. To pokazuje susret Isusa i rimskog satnika opisan u današnjem evanđelju. Valja se prisjetiti kako je riječ o satniku okupatorske vojske koja je lišila Isusovu zemlju (Izrael) političke, ekonomske i kulturne autonomije kao i svake nade samostalnosti. Unatoč tome ova dva čovjeka (Isus i satnik) idu jedan prema drugom kao da zaboravljaju svu tu povijest. Oni u svom susretu nadilaze nesreću ranjene povijesti, ne spominju kategoriju nacije, zanimanja i položaja. Snaga koja ih zbližava je čovječna vjera satnika koji Isusu govori: "samo (ti) reci riječ i izliječen će biti sluga moj", ali i Isusova odlučnost da uvaži odnos povjerenja: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!.. I ozdravi sluga u taj čas". Zbližava ih ljudska potreba i veliko međusobno povjerenje.

Fenomenalna je novost ovakvog odnosa: u njemu prepoznajemo potrebu nastanka "novog svijeta" u čijem se temelju nalazi odnos zdravoga prema bolesnom (čovjeku potrebniku), moćnoga prema nemoćnom, iskrenost i međusobno povjerenje u odnosu na predrasude i nepovjerenje, prihvaćanje uloge dobra koju onaj "drugačiji" može imati u odnosu na nevolju i nemoć drugoga.

Dok nas Evanđelje odgaja za "susret koji ne uvjetuje", Poslanica Efežanima nas suočava s procesom izgradnje novog svijeta te nam otvara oči za razumijevanje života kao poprišta svojevrsnog događanja "duhovnog boja" bez kojeg se taj drugačiji i novi svijet ne može graditi. U toj perspektivi naš ljudski život postaje pravo mjesto odupiranja zlu. Riječ je, dakle, o snagama zla koje ne možemo prepoznati bez dioptrije "opreme Božje": siju "laž", šire nepravdu, stvaraju sukobe, sijati smrt, uništavaju ljudski um i duh. "Oprema Božja" koju sveti Pavao nudi kao učinkovito sredstvo obrane u boju protiv zla upravo je: istina, pravda, mir, razum, duh i vjera. Borit nam se dakle protiv sijanja laži, sijanjem istine; protiv širenja nepravde, pravdom; protiv stvaranja sukoba, afirmacijom evanđelja mira; protiv sijača smrti, afirmiranjem životvorne snage vjere; protiv uništenja ljudskog uma i duha, korištenjem "mača Duha - Riječi Božje" koja čuva ljudski duh i razum te ga otvara vlastitom nadilaženju.

Govoreći o životu kao o "duhovnoj borbi", progovorit nam je i o onima koje, nažalost, razne situacije rata, konflikata i nasilja mogu dovesti do stvarne upotrebe i fizičkog (materijalnog) "oružja". Progovorit nam je o ljudima koji tvore OSRH, o ljudima koje "oružje" dijelom definira kako u njihovom identitetu "profesionalnih" vojnika tako i u poslanju da njegovom upotrebom ostvare zadaću mira.

Braćo i sestre, ne treba nas čuditi ako netko smatra neprihvatljivim da se u svetoj misi slavi stvarnost koja u svom identitetu ima riječi "oružane snage" i "vojsku". Današnje nas slavlje izaziva da snagom nauka Crkve te općeprihvaćenih načela etike i moralnog ponašanja ljudi, bolje razumijemo narav i značenje odnosa "oružja" i vjere, oružja i "mira".

Oružane snage Republike Hrvatske jesu, a to i sam naziv govori, snage dijelom definirane prisutnošću i korištenjem oružja. No, recimo odmah da ta "oružanost" ne služi, (kako nas uči GS 82) "stravičnom miru smrti", nego očuvanju "sigurnosti, obdržavanju pravednosti i poštovanju prava" (usp. GS82). Upravo ta etičnost i moralnost cilja opravdava postojanje jedne takve stvarnosti, od koje se kao vjernici ne smijemo distancirati. Razložnost slavlja "Dana OSRH-a" i "Dana HKOV-a" dobiva na težini osobito ako ju potkrijepimo poviješću OSRH-a: u njoj, naime, nikada OSRH-a nisu posegnule za tuđom zemljom, za uništenjem drugačije kulture, za zatiranjem drugačijeg identiteta (nacionalnog ili vjerskoga). Tražeći kroz relativno kratku povijest temeljni smisao postojanja OSRH-a, uočavamo da su one svojim postojanjem tvorac i oslonac suvereniteta, sigurnosti, demokracije, integriteta zemlje i vrijednosti njezinih građana, postojanosti mira i zaštite osobito onih koji su izloženi nepravdi i diskriminaciji.

Ovdje smo danas da kao "Hrvatske oružane snage", muževi i žene vojnog poziva, učimo kako snagu oružja još intenzivnije usmjeriti prema vrijednosti mira. Vođeni etičkim i moralnim načelima čovječnosti, činimo sve da se razorna moć oružja nikada ne okrene protiv čovjeka i njegovog prava na slobodu i samostalnost. Uvjeren sam da su ovo načela i onih koji s nama ne dijele zajedništvo vjere, ali s nama dijele dostojanstvo čovjeka i etičnost ponašanja; s nama su sve one tisuće ljudi koji profesionalno služe vrijednosti mira u OSRH-a. U razumijevanju značenja oružja moramo ići za tim da shvatimo i promičemo stav kako ono nije način rješavanja konflikata. Vratit nam se je vrijednosti čovjeka i njegovom pravu da bude osoba i narod. Mir je put nastanka novog svijeta i u takvom svijetu čovjek i narodi imat će opravdanje svoje radosti.

Svi znademo da stanje mira nažalost nije takvo da bi oružje postalo zanemariv problem. Poznato nam je da među redovite vijesti naših dana spadaju: konflikti, agresije, neredi i pučevi, ratovi i opasnosti od njihovog proširenja. I to je pokazatelj da u svijetu postoje i djeluju suptilne sile zla – snage koje razaraju sklad i mir. Pridružimo se svijetu ljudi koji snagom mira, povjerenja, pravednosti, poštovanjem različitosti gradi svijet dostojan čovjeka.

U izgradnji takvog svijeta Crkva oduvijek djeluje snagom evanđelja te je njezina uloga i danas nezaobilazna, a u našim mjesnim prilikama Crkva tu svoju ulogu osobito vrši kroz prisutnost i djelovanje Vojnog ordinarijata unutar OSRH-a i redarstvenih službi. Upravo stoga kapelani Vojnog ordinarijata moraju pomoć otkrivati, izgrađivati i aktivirati duhovne, moralne i etičke vrijednosti koje postoje u pripadnicima OSRH-a i redarstvenih službi i time se osposobljavati za promidžbu kulture mira i života. Svi moramo učit graditi svijet u kojem će "oružje" zanijemiti, u kojem će se ljudi međusobno poštovati i podupirati, a narodi postajati jedinstvena ljudska i Božja obitelj u kojoj će se svi prepoznati kao bića jednakog dostojanstva i jednakog prava na sreću i slobodu.

Želja nam je da se ta škola novosti događa ne samo u slavlju svete mise, nego i u susretima naših vojnika i njihovih kapelana, u raznim programima dušobrižničkog djelovanja kroz koje nam valja cjelovito izrastati.

Braćo i sestre, u našem daljnjem hodu smijemo se nadahnjivati na onim vremenima u kojima su hrvatski branitelji onemogućili razornu moć oružja koju su zli ljudi uperili na našu zemlju s namjerom da ju unište. Obrana zemlje bio je i ostaje imperativ života. Hrvatski branitelji su ga savršeno ostvarili i sačuvali su dostojanstvo, čistu i zlom neopterećenu savjest, spremnost oprosta. Ljubav prema Domovini, građena i hranjena snagom vjere i pobožnosti, nije OSRH-a dopuštala da se pretvore u osvetnike i ubojice života. Zato su oni preživjeli i danas puni mira i nutarnje slobode, a poginuli postaju znakom snage ljubavi.

Danas, kada slavimo Dan oružanih snaga i Kopnene vojske RH, ne trebamo se ni stidjeti niti zaboravljati snagu Križa kojega je svaki naš vojnik na svojoj krunici nosio u svojim najtežim danima obrane. Neka i nama taj znak bude znakom nesebične ljubavi i čiste savjesti u obrani i izgradnji svoje zemlje. Neka nam taj znak postane mjestom koje će nas uvoditi u razumijevanje stravične snage zla, ali i ispravnog opiranja zlu; neka nas osposobi za plemenitu uzajamnost i solidarnost koja se pod križem stvara.

Tko su "Oružane snage Republike Hrvatske" pokazuju osobito križevi novije povijesti Domovine: križ prepoznatljiv u nasrtaju agresije i obrani zemlje; i aktualni križ nasrtaja sile poplavnih voda koje su pogodile Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Kao što se u događaju agresije na Domovinu hrvatski branitelj pokazao kao biće ljubavlju sraslo sa zemljom i svime što ona predstavlja, tako je sada hrvatski vojnik, bez ikakve upitnosti, sebe izložio smrti da spasi izložene smrti. Blago ovoj zemlji čiji su sinovi i kćeri, pripadnici OSRH-a takvi. To je evanđelje. Oni su ponos i nada da nikada neće nestati čovječnosti u hrvatskog čovjeka.

U ovom času nam je potrebno zajedništvo mira, nacionalna solidarnost, vjernička i ljudska povezanost, velika odgovornost za zemlju koju ubija nezaposlenost i ekonomska nemoć. Zato stvarajmo vrednote koje će biti oslonac nadolazećim naraštajima. Ti naraštaji neće imati povijesno iskustvo koje su hrvatski branitelji prošli, ali ne uskratimo im spoznaju o snazi i ulozi "križa" u oslobađanju i spašavanju Domovine. Učimo ih da se nadahnu na njem u izgradnji novog svijeta i "nove zemlje". Ne lišimo ih poruke koju će im križ u vremenima zla pokazati kao lijek života. Ostavimo im solidarnost, ljubav prema slobodi zemlje i nesebičnost vlastitog uloga, odlučnost i žrtvu u izgradnji zemlje i odnosa koji ne uvjetuju; nemojmo ih lišavati duboke poveznice s Bogom. Amen.