Vijesti

Misnim slavljem obilježen Dan OS RH i Dan HKoV-a

Četvrtak, 28. 05. 2015.

Danas je u jarunskoj crkvi Svete Mati Slobode slavljena sveta misa u povodu Dana OS RH i Dana HKoV-a. Misu je predslavio vojni biskup Juraj Jezerinac u koncelebraciji s generalnim vikarom biskupije, dekanima i kapelanima Vojne biskupije te župnikom don Antom Vasiljom. Na misi su sudjelovali predsjednik Sabora Josip Leko, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, zamjenica ministra branitelja Vesna Nađ, Vladimir Šeks kao izaslanik Predsjednice RH, zamjenik načelnika glavnog stožera komodor Robert Hranj, zapovjednik HKoV-a general pukovnik Mato Ostović, zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, drugi generali, visoki časnici, djelatnici MORH-a i OS RH.

"Svim pripadnicima oružanih snaga RH, kao i pripadnicima Hrvatske kopnene vojske čestitam ovaj Dan, moleći se Bogu za njih osobno i njihove obitelji te za žive, poginule i preminule hrvatske branitelje. Uistinu, ovo je Vaš Dan, dragi branitelji, jer vi ste iskusili što je značilo u onako teškim uvjetima formirati Oružane Snage Republike Hrvatske, klicu današnje Hrvatske vojske" poručio je biskup Jezerinac prije mise pozdravljajući sve uzvanike i vjerinke.

Homilija vojnog ordinarija

U povijesti jednoga naroda postoje važni događaji koji su ga ne samo obilježili, nego su postali i njegova glavna prekretnica. To također vrijedi i za godinu l990. Bilo je to vrijeme raspada komunističkog sistema u Istočnoj Europi.

Devedesetih godina uspostavom demokracije, narod je dobio priliku da progovori o onome što je godinama sanjao: samostalnost i sloboda, vlastita zemlja, vlastita Vlada, vlastita vojska i policija. Tih se, naime, godina dogodio u Europi veliki prijelaz iz totalitarnog u demokratski sustav, iz jednostranačkog jednoumlja u višestranačku parlamentarnost. Takav val je zahvatio i našu zemlju. Taj prijelaz je izazvao veliko oduševljenje u hrvatskom narodu i rodio je nadu u svim pripadnicima hrvatskog naroda po svijetu da ćemo imati konačno slobodnu i lijepu zemlju Hrvatsku. Svugdje je odjekivala poznata „oda slobode“ našeg hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo.. „ sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu biti plata tvoj čistoj lipoti".

No, nakon uspostave demokratskih promjena, trebao nam je pristanak europskih i drugih zemalja da smijemo svoje zvati svojim i zemlju Domovinom, tražio se nezaobilazni prihvat takve volje hrvatskoga naroda sa strane svijeta, priznanje . Svima nam je poznato kako je težak proces morala proći ova naša duboka potreba.

U međuvremenu sile zla nisu mirovale. Propadaju pokušaji mirnog i kulturnog razlaza i definitivnog rješenja. Zemlja koja je zadržala oružanu silu, ostatak Jugoslavije, izabrala je govor oružja umjesto govora pameti, agresiju umjesto poštovanja suverenosti, smrt umjesto života. Hrvatska je trebala postati, kao što svi znadete, "spaljena zemlja".

Da bi agresor opravdao svoj izbor sile, pokušao je tumačiti da je riječ o građanskom i vjerskom ratu. No, svima je poznato, da kako katolici, tako i pravoslavni i muslimani nisu imali nikakvih problema zbog vjere, štoviše, međusobno su se poštivali i održavali odnose primjerene onom što ispovijedaju .

Idejni korijen ove agresije, nemojte se čuditi ako to kažem, nalazimo u sustavnoj političkoj ateizaciji koju je totalitarni režim provodio. I sa stajališta patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve, pokojnog Pavla, agresija je tako protumačena. Ima tu logike, jer kad nema moralno-etičkih korektiva, onda sve odluke stoje u sili jačega.

Ovo neka bude opomena svima nama danas, da ne koristimo sustave kako bi ljudske duše pretvorili u bezosjećajnu silu prezira i uništenja drugoga. Njegujmo etičko-moralne principe u svima i učinimo sve da naša vojska ne bude ispražnjena od Boga i poštivanja čovjeka.

Ako se isključi Boga iz života, ako ga se proglasi mrtvim, da On ne postoji, onda se ne može održati niti dostojanstvo čovjeka kao smisla svega što postoji, kako Bog reče u Knjizi Postanka: da sve stavlja u čovjekove ruke i da svime upravlja, a da je čovjek njemu odgovoran za svoja djela. Stanje čovjeka bez Boga, papa, sveti Ivan Pavao II. na hipodromu u Zagrebu 11. runa l994. Godine, objašnjava:

„Kada čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, skoro se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idole nacije, jedne rase, jedne strane, da bi potom u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu“.

Braćo i sestre!

U takvoj situaciji oružanog nasrtaja, znadete dobro, nije preostalo drugo nego pribjeći legitimnoj obrani čovjeka, života, zemlje, slobode i suvereniteta. U obrani je bila sva budućnost zemlje. Jedinstvo naroda i ideala bila je pretpostavka uspjeha, a moralno-etički pristup bio je jamstvo prava na taj čin. Svi vi znadete kako je počelo, gdje su se formirale prve postrojbe i kako je tekao proces oslobađanja zemlje. Ne mogu a da ne spomenem prevažnu želju prvog Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana na čiji poticaj hrvatski biskupi i redovnički poglavari šalju svoje svećenike da s križem i mirom u ruci idu na ratišta kako bi krijepili umorne, hrabrili klonule, liječili malaksale i s Bogom mirili umiruće. Svećenici su slavili svete Mise na bojišnicama, sudjelovali u patnjama vojnika, puzili i gazili blato, boravili u rovovima kako bi dali okrepu vjere potrebnima. Tu bi tumačili Riječ Božju i dijelili sakramente.

Ova duhovna pomoć, a to će vam posvjedočiti svi sudionici Domovinskog rata, značila je našim braniteljima isto što i materijalna opremljenost, pa i više, jer su osjećali da je Crkva s njima i da joj je stalo do njih. Pokušat danas umanjiti ili ignorirati ovu ulogu Crkve u stjecanju slobode ove zemlje, a to ponekad čujemo i pročitamo kao procjenu neozbiljnih ljudi u ozbiljnim glasilima, bila bi to doista druga agresija, ali ovaj put nas samih na nas same, ideologije na stvarnost, laži na istinu. Niti Crkva, niti Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj, ne traže da budu nagrađeni za ova svoja djela, ali traže da istina bude živa i da se njome ne može manipulirati u dnevno-političke svrhe. Smisao prisutnosti Vojnog ordinarijata u Oružanim i redarstvenim snagama u Republici Hrvatskoj ne temelji se na zaslugama iz Domovinskog rata, jer to je jedna od faza brige Crkve za narod. Prisutnost se temelji na pravu čovjeka-vojnika i policajca da u svim svoji životnim prilikama i situacijama vjeruje i da od vjere živi. Društvo koje priznaje osobnu slobodu i cijeni izbor čovjeka, ponosit će se time da omogući svojim građanima da mogu bez vrijeđanja i bez zapostavljanja ispovijedati vjeru koja im život daje.

Braćo i sestre,

Danas slavimo Dan Oružanih snaga RH i Kopnene vojske RH-a. Stalo nam je svima da pripadnici Oružanih Snaga RH budu ljudi postojanosti, odanosti, velikodušnosti, spremnosti, osposobljenosti. Neka u njima domoljublje dosegne razinu kreposti, a ne samo vrline. Vrlina je svojstvo muževnosti, a krepost je svojstvo izgrađenosti. Izgrađenost naših vojnika očituje se osobito po odgovornom odnosu prema čovjeku i vrijednostima koje ga tvore, prema Domovini i njezinoj povijesti, prema slobodi, prema miru, prema pravu ljudi i naroda na svoje opredjeljenje i samobitnost. Naši vojnici baštinici su plemenitosti i strahopoštovanja Boga u čovjeku, oni baštine „znak“ , krunicu kao spomen na teška vremena i kao poveznicu s Majkom naše povijesti. Neka vrlina, krepost i znak krunice budu znak prepoznavanja hrvatskog vojnika danas.

Draga braćo i sestre,

Sve ovo služi tome da vas podsjetim, kako kaže mudri Sirah u Božjoj riječi koju smo danas čitali , „na djela Božja“ i na ono „što sam vidio“ napominje Mudrac. Božja riječ nas uči da sve što je Božje, puno je Boga: svemir i bezdan, vrijeme i vječnost, prošlost i budućnost, misao i riječ… Sve je kaže starozavjetni Mudrac „kao sjajna iskra…“ koja govori tko je Bog i kakav je Bog. Početak svega, Tvorac svega, održavatelj svega i budućnost svega. On je tu i takav je kako bismo se mi nasitili „krasote njegove“ te imali u sebi tragove njegove veličine. Smisao štovanja Boga nije u tome da nas pretvori u nemoć stvorova, nego da nas nastani njegova Slava i da u svojoj duši i tijelu pronosimo njegovu silu i njegovu snagu ljubavi.

U tom kontekstu Božje riječi trebamo promatrati i našu nedavnu povijest: muku rađanja slobode i radost zbog ostvarenog cilja. Ako već ne ćemo reći da je sve to „djelo Božje“, jer ne želimo Boga unositi u bilo čije „ratne operacije“, jer Bog Isusa Krista nije ratnik, nego patnik koji krijepi ispaćene, nije osvajač nego branitelj koji otkriva snagu pravde u strpljivoj ljubavi, možemo sa sigurnošću reći da je Bog uvijek na strani ugroženih i obespravljenih i tom svojom prisutnošću podupire i krijepi sve vapaje koji odaju stanja obespravljenosti.

Upravo o takvom odnosu Boga govori nam i današnje Evanđelje koje opisuje prosjaka Bartimeja, sina Timejeva, slijepca od rođenja. Taj čovjek nije smio ni vapiti da mu Isus pomogne, jer su ga oni koji „vide“ ušutkivali svaki puta kad bi slučajno počeo vikati „Isuse“. Na svu sreću, Isus poznaje putove do čovjeka i mimo „dopuštenja“, pa ga pita: „Što hoćeš da ti učinim“, a slijepac odgovara: „Učitelju moj, da progledam“. Snaga koja čini da prosjak pogleda je vjera, a Isus će to potvrditi: „Idi, vjera te tvoja spasila“. Da! Vjera je lijek slijepila. Ona je Božja dioptrija za bistro i duboko sagledavanje svega. Blago onom tko ju ima: on vidi i kad „ne vidi“, on gradi i kad drugi ruše, on svjedoči i kad mu se drugi rugaju. On je pun nutarnje slobode i čuva ju kao najveće blago otkriveno čija je cijena neprocjenjiva.

Stoga nas začuđuju sve učestaliji glasovi kako je vjera stvar prošlosti, kako pripada jednoj prošloj Europi, kako zastupa stavove koji nisu u skladu sa suvremenim dosezima spoznaja i kulture. Braćo i sestre, ovdje nema kompromisa: vidi, tko vjeruje; progledat će, tko vjeruje; bit će spašen, tko vjeruje; bit će nov tko vjeruje. Sva protivljenja vjeri i etiketiranja vjernika danas, dolaze uglavnom iz onih srdaca i glava koje režu svaku vezu čovjeka s transcendencijom i zatvaraju ga u njegovu nemoć i grade čovjeka po svojim „kalupima“ te oni postaju „mjerom“ naše „mjere“ zatvarajući nas u svoju ograničenost koju nam nude kao doseg ostvarenja. To čine, jer to je lakše nego li otkrivati misterij i tajnu čovjeka, stajati pred njom i duboko je poštovati.

Neka nam ovaj važni Dan naše povijesti pomogne da budemo ljudi koji će s ponosom stajati pred svojom poviješću i njezinim vrijednostima.

Neka Dan Oružanih Snaga RH i Hrvatske Kopnene vojske bude okolnost ponosa čovječnosti, etičnosti i moralnosti svih naših postupaka i planova.

Ostanimo uspravni pred Bogom i ljudima u dubokoj poniznosti i zahvalni svima koji su nam pomogli da opstanemo i da danas smijemo biti slobodni ljudi u slobodnoj zemlji.

Neka nas Majka naše povijesti, Marija presveta, uči kako razumjeti vrijeme i kako u ovom vremenu čistoćom vjere biti i govoriti svijetu. Sretan vam Dan OSRH-a i HKOV-a. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi