Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježena 19. obljetnice pogibije hrvatskih redarstvenika u Strugi Banskoj

Ponedjeljak, 26. 07. 2010.

U mjestu Struga Banska kraj Dvora na Uni u ponedjeljak 26. srpnja 2010. obilježena je 19. obljetnica oružanog otpora srpskom agresoru u hrvatskom Pounju na početku Domovinskog rata. Odana je počast i desetorici hrvatskih policajaca iz policijskih uprava Zagrebačke i Sisačko-moslavačke koji su 26. srpnja 1991. poginuli u obrani hrvatskog stanovništva u tom mjestu braneći tako i cijelo Pounje. 

Obilježavanju su nazočili ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić i vojni ordinarij biskup mons. Juraj Jezerinac, petrinjski vojni kapelan Miljenko Majić, obitelji, rodbina i prijatelji ubijenih hrvatskih policajaca te mnogobrojni predstavnici policije, gradonačelnici i načelnici obližnjih gradova i općina i stanovnici Pounja.

Ministar Karamarko odao je počast hrvatskim policajcima napomenuvši da su oni tog dana branili hrvatsko stanovništvo u tom mjestu i na tom području i da je to dokaz da je hrvatska policija prva pružila otpor srpskom agresoru u Domovinskom ratu i na početku Domovinskog rata pretrpjela najveće žrtve. “Oni su svojim domoljubljem i hrabrošću branili ovaj dio Hrvatske, pokazali i dokazali da je san o tzv. velikoj Srbiji u Hrvatskoj neostvariv”, istaknuo je ministar. Podsjetio je da je u tom napadu na Strugu Bansku i hrvatsko Pounje prije 19 godine pokazana sva okrutnost neprijatelja. “Bilo je to vrijeme zla, razaranja, mučenja i smrti, ali i vrijeme hrvatske ljubavi, domoljublja, sloge i žrtve”, rekao je ministar Karamarko, koji je napomenuo da nas njihove nesebične žrtve obavezuju da ih nikada ne zaboravimo, da nikada ne zaboravimo to herojsko vrijeme borbe za hrvatsku državu, jer samo zahvaljujući njihovoj žrtvi danas živimo u slobodnoj, neovisnoj i europskoj hrvatskoj državi.

Kronologiju napada neprijatelja na Strugu Bansku prije 19 godina prvi put je, citirajući razne izvore, među njima i izvore srpske paravojske iznio pukovnik u mirovini Ivica Pandža Orkan. Podsjetio je da su 26. srpnja 1991. godine u 10 sati oko 800 pripadnika srpske paravojske i “milicije” iz više smjerova napali hrvatska sela i stanovništvo u hrvatskom Pounju na prostoru između Dvora na Uni i Hrvatske Kostajnice, da su u Zamlači kod Dvora na Uni zarobili veću skupinu hrvatskih civila i tjerali ih ispred sebe kao živi štit prema Strugi Banskoj, zarobivši pri tom trojicu hrvatskih policajaca, koje su stravično masakrirali. U bitci je poginulo još sedam hrvatskih policajaca, dok je više civila i hrvatskih branitelja iz tog mjesta ranjeno. Napad na Strugu Bansku svojom herojskom smrću zaustavio je hrvatski policajac Mile Blažević Čađo, koji je opasan eksplozivom, skočio na neprijateljski vojni transporter, aktivirao eksploziv, ubivši sebe, uništivši neprijateljsku posadu u transporteru i tako zaustavio srpski napad. Nakon toga se pojavila tenkovska jedinica JNA , koja je tvrdila da uspostavlja tzv. tampon zonu između zaraćenih snaga, a u stvari je zaštitila osvojene položaje srpske paravojske, spriječila daljnje djelovanje hrvatskih snaga, te pod izgovorom da Hrvate tog kraja ne može štititi od srpske paravojske, prisilila ih na zbjeg prema Hrvatskoj Kostajnici, Kutini, Sisku i Zagrebu. Napadom neprijatelja na Strugu Bansku i hrvatsko Pounje na današnji dan prije 19 godina zapovijedao je Kapetan Dragan Vasiljević, koji u Australiji čeka izručenje Hrvatskoj za počinjene ratne zločine nad Hrvatima u Domovinskom ratu.

Brojna državna, županijska i lokalna izaslanstva položila su vijence na spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu kod Zida pobjede u Strugi Banskoj, dok je molitvu za poginule hrvatske branitelje predvodio je vojni ordinarij biskup mons. Juraj Jezerinac uz vojnog kapelana don Milenka Majića.
(Hina) (Foto: Miroslav Kiš)

Govor vojnog ordinarija

Kad god se spominjemo obljetnica poginulih hrvatskih branitelja uvijek nas one ispunjaju tugom ali i ponosom. Danas se spominjemo 19. obljetnice pogibije desetorice hrvatskih redarstvenika koji su stali na put agresoru, koji je poduzeo oružani napad u cilju stvaranja Velike Srbije.

Svi mi znamo tko je izvršio agresiju i tko je odgovoran pred Bogom, ljudima i poviješću. Valjda nitko u svijetu više ni u zemlji, osim neprijatelja naše države, neće tvrditi da je za to bila kriva hrvatska Vlada i hrvatski narod, koji su sve pokušali da ne dođe do rata.

Bili smo svjesni tih dana nacionalne opasnosti. Nama se tada postavljalo životno pitanje - biti ili ne biti? Hrvatski narod, kao i građani ove zemlje, nije imao izbora. Nakon svih pokušaja da ne dođe do ratnih sukoba, morao se oduprijeti ili nestati. Slobodu je trebalo izboriti i skupo je platiti.

Mnogi mladići i očevi, čuvši vapaj domovine, krenuli su ususret napadaču s velikim srcem i ljubavlju bez ikakve mržnje u želji da zaustave zlo. Pripadali su ljudima koji žive svoju vjeru, koji vole svoj narod, koji vole svoju Hrvatsku, spremni dati i svoj život za nju. Na njih se mogu primijeniti riječi današnjeg evanđelja: “Nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15, 13).

Ti jednostavni dragi očevi i mladići simbol su istinskog rodoljublja. Domovinska ljubav bila je veća od obiteljske. Moral im je bio jači od neprijateljske sile. Hrabro su se branili, bez osvete i mržnje, a to je najuzvišenija pobjeda. Stoga će ih pokoljenja trajno slaviti, a njihova će Hrvatska živjeti s vječnom uspomenom na njih, o čemu svjedoči i današnji skup prijatelja i rodbine koji se okupio ovdje da im oda počast, da im zahvali na nesebičnoj ljubavi, da se pomoli za pokoj njihovih duša, da se nađu u društvu velike obitelji svetaca i blaženika u zajedništvu s Trojedinim Bogom, u zajedništvu Isusove i naše majke Marije.