Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježena 22. obljetnica osnutka Specijalne jedinice policije BATT

Četvrtak, 14. 03. 2013.

Udruga specijalne policije BATT Split zajedno sa Specijalnom jedinicom policije Split, 14. ožujka, Svečanom akademijom obilježila je 22. obljetnicu osnutka postrojbe i dana Udruge otkrivanjem spomenika. Obilježavanje obljetnice započelo je svetom misom u crkvi Gospe od zdravlja u Mravincima i polaganjem vijenaca na centralnom spomeniku poginulim pripadnicima Specijalne jedinice policije BATT nakon čega je otkriveno spomen obilježje "Velebitska stina". Sveto misno slavlje predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac.

U sklopu obilježavanja obljetnice na kraju programa pripadnici SJP Split izveli su dvije pokazne vježbe u kojima su demonstrirali spremnost i obučenost u izvršavanju i najzahtjevnijih zadaća. Nakon minute šutnje kojom je odana počast poginulim specijalcima i svim onima koji su dali svoje živote u obrani Domovine, nazočnima su se prigodnim govorom obratili zapovjednik SJP BATT Anton Dražina, predsjednik Udruge SJP BATT Ivica Glavota, predsjednik Udruge Specijalne policije Josip Klemm, župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader i izaslanik ministra unutarnjih poslova – načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske Zoran Petričević. Pripadnicima SJP BATT čestitali su još jednu obljetnicu, te im zahvalili na dosadašnjoj nesebičnosti, na hrabrosti i požrtvovnosti, koju su iskazali kako u Domovinskom ratu, tako i u obavljanju svojih redovnih zadaća.

Homilija vojnog ordinarija

Braćo i sestre!

Ova je godina, kao što vam je poznato, proglašena Godinom vjere, "upravo zato da Crkva obnovi zanos vjere u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da ponovno u njoj oživi radost, što kroči putem koji joj je pokazao i svjedoči na konkretan način preobražavajući snagu vjere" (Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 17. listopada 2013.), poručuje Papa i nastavlja s pitanjem: "Je li vjera uistinu snaga koja preobražava naš život?"

Papa govori da je u srcima mnogih suvremenika sve više prisutan relativizam i individualizam, i ne može se reći da to ne djeluje na vjernike. Ovome valja dodati i činjenicu da mnogi kršćani ne poznaju najosnovnije istine vjere. Sve to otvara vrata relativizmu i individualizmu. Stoga Papa poručuje: "Moramo se vratiti Bogu Isusa Krista, moramo otkriti poruke evanđelja, pustiti da ono duboko uđe u naše savjesti i svakodnevni život (Papa Benedikt XVI. 17. X. 2012.).

Središte i srž vjere je Isus Krist. Kad govorimo o vjeri onda možemo reći da postoji: tradicionalna, obiteljski njegovana i osobna vjera.

Tradicionalna vjera je ona koju smo naslijedili od naših očeva i majki i naših pradjedova. Tradicionalni vjernik manje-više ide na sv. misu, kao i drugi župljani. Inače bi se mogao dobiti dojam da ne pripada toj sredini. I kada takav čovjek dođe u drugu sredinu, redovito se događa da ga se više ne prepoznaje kao vjernika. On se jednostavno izgubi.

Vjera kod takvih ljudi nije ukorijenjena. U opasnosti su da vjeru obezvrijede, jer ne stoje na čvrstom uporištu.

Obiteljski njegovana vjera jest ona koju smo primili u krugu obitelji. Ona je toliko prisutna u nama, koliko se svjedoči i prenosi u obitelji.

Tradicionalna i obiteljska vjera nije dovoljna da bi se nekoga moglo nazvati istinskim vjernikom. Jedna i druga su manje-više površne i u nekom smislu tradicionalne i folklorne.

Osobna vjera, za razliku od tradicionalne i obiteljske, ima svoje duboke korijene i sidrište u Bogu Isusu Kristu. Nju je lako prepoznati u svakidašnjem životu ljudi. Papa Benedikt kaže da takve ljude nalazimo među nama, posebno među jednostavnim "malim" ljudima, koji žive svoju vjeru i zrače svojom pojavom. Vjerujem da mnogi od vas imaju jedno takvo iskustvo posebno kod svojih roditelja, djedova i baka.

Tko je onda pravi vjernik?

To je vjernik koji iskreno prihvaća Isusa Krista i kojemu se povjerava kao prijatelju, koji prihvaća Crkvu i vjerske istine i želi živjeti po njima uz cijenu života. Kada se takvi ljudi nađu u poziciji da posvjedoče svoju vjeru, kadri su je obraniti uz cijenu žrtve.

Tijekom povijesti imali smo bezbroj takvih velikana, posebno među vojno-redarstvenim snagama, mučenika koji su svojom krvlju posvjedočili vjeru u Boga Isusa Krista.

Bogu hvala imamo i danas takvih ljudi u našem narodu, nama poznatih ali najviše nepoznatih.

Papi Benediktu XVI. bilo je posebno na srcu da pokrene Crkvu, odnosno vjernike iz vjerskog mrtvila i površnosti, da se ljudi kao vjernici suoče sa sobom, kako bi došlo do procvata vjere. Naime, kriza vjere, čiji smo danas svjedoci, nije nešto što je samo izvana došlo, nego je to posljedica nutarnje krize vjere kod čovjeka.

U apostolskom pismu "Porta fidei"- "Vrata vjere", papa piše: "Nerijetko se događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zanimanja, dok na vjeru gledaju kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Stoga je papa pozvao cijelu Crkvu, uključujući biskupe, svećenike i sav vjernički katolički puk na obnovu vjere, da promišljaju što bi sve trebalo učiniti da bi vjera bila živa i djelotvorna. Papa duboko osjeća taj problem. To je vidljivo i iz njegovog prvog obraćanja, nakon što objavio 12. veljače da se odriče papinske službe, kad je rekao idućeg dana u srijedu 13.II. da "mole za njega, za Crkvu i budućeg papu (srijeda 13. II. 2013.).

Čitanja koja smo slušali žele nas učvrstiti u našoj vjeri. Središnja osoba naše vjere je Isus Krist, koji je naš Bog i spasitelj, koji je postao čovjekom, podnio muku i smrt na križu radi nas i našega spasenja.

Na osobi Isusa Krista lome se koplja i dijele svjetovi. Vjerujem li Isusu Kristu? Na to i slična pitanja mogu samo ja odgovoriti i o tome razmišljati.

Današnje evanđelje govori o Isusovim prvim počecima djelovanja.

Židovski Zakon nije priznao svjedočanstva ljudi, koja je netko davao o sebi, nego su važila svjedočanstva drugih. Stoga i započinje Isus svoj govor riječima: "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito". Međutim, "drugi- Otac svjedoči za mene, i zna, istinito je njegovo svjedočanstvo kojim On svjedoči za mene (Iv 5, 32).

Tim je riječima Isus želio potaknuti ljude da povjeruju u njega kao Sina Božjega i obećanog Mesiju. Njihovo priznanje nije mu potrebno nego mu je bilo na srcu da povjeruju u njega i da se tako spase.

Isus iznosi pred svoje slušatelje još veće svjedočanstvo od Ivanova: "Djela koja mi je dao izvršiti Otac upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene- da me postalo Otac" (Iv 5, 36). Sv. Ivan završava svoje evanđelje: "Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana da vjerujete: Isus Krist,Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu" (Iv 20,30)

Ivan se ponovno vraća na svjedočanstvo Oca kojim ga je potvrdio na rijeci Jordanu kad se prigodom krštenja čula njegova riječ: "Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi je sva milina, slušajte ga!" Kao i sličan glas nebeskog Oca prigodom Isusovog preobraženja na gori Taboru.

I na kraju Isus prelazi na tumačenje Sv. Pisma kad kaže da upravo Sv. Pismo govori o njemu kao sinu Božjemu.

Na kraju, Isus ide u jednu vrstu ofenzive, kad govori o razlozima njihovog opiranja da ga priznaju Sinom Božjim: On im otvoreno govori da u njima nema Božje ljubavi, jer nisu prihvatili Onoga koji je došao "u ime Oca svoga". I stavlja im pred oči Mojsija. Oni su se pozivali na Mojsija. Međutim, Isus im kaže: "Kad biste vjerovali Mojsiju i meni biste vjerovali jer je on o njemu pisao. "Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete" (Iv 5,47)

Što nam sve ovo govori? Čovjek je kadar u svojoj slobodi odlučiti se za Boga i protiv njega. Ako se odluči protiv Boga redovito sebi stvara nove bogove, poput Izraelaca u pustinji.

Prigodom svoje prve posjete Hrvatskoj papa Ivan Pavao II je rekao: "Sami ste neposredno iskusili u kakve zablude može pasti jedno društvo, koje u svoje temelje stavlja odbijanje Boga"… Prošlost i suvremena povijest uče nas da prava vjera u Krista daje najsigurniji oslonac za očuvanje i promicanje ljudskog dostojanstva" (Zagreb Zračna luka 14 rujna 1994)

Da je to istina, bili smo svjedoci krvavog i teškog agresorskog rata, koji je započeo agresijom na Hrvatsku l991. godine. Trebalo se brzo organizirati, ustrojiti vojsku. Tako je nastala među prvima Udruga specijalne jedinice policije u Domovinskom ratu BATT - Split, čiji ste vi sudionici i nasljednici.

Nastala je u vremenu kada se tražila spremnost položiti i vlastiti život, bude li potrebno. I vi ste kao vrli sinovi i kćeri hrvatskoga naroda na čelu s dr. Franjom Tuđmanom stali na prve linije obrane.

Našavši se u situaciji biblijskog Davida i Golijata obraćali, smo se poput Mojsija Bogu da nas spasi, da nam se smiluje.

I kad smo kao narod bili nazvani genocidnim, a naša zakonita obrana "udruženi zločinački pothvat", nastavili smo poput Mojsija uzdizati svoje srce i Bogu, da se konačno skine nepravedna osuda ne samo našim generalima Markaču i Gotovini nego cijelom hrvatskom narodu.

Kao odgovor neba došla je i presuda o nevinosti naših generala i zakonitoj obrani domovine.

Molimo ovih dana i za druge naše uznike u Hagu, sunarodnjake iz Bosne i Hercegovine da im presuda bude pravedna i oslobađajuća, da se i oni vrate u svoju domovinu, jer optužnica tereti ne samo njih nego i našu domovinu.

Slaveći danas 22. obljetnicu "Udruge Specijalne jedinice policije iz Domovinskog rata BATT - Split, zahvaljujemo dobrome Bogu na svemu što je odgovorio na vapaje našega naroda. Zahvaljujemo i hrvatskim braniteljima, vama dragi prijatelji, koji možete biti ponosni na svoju žrtvu, na ljubav koju ste nosili u srcu, na bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje zajedno.

Još jednom iskrene čestitke vama. Slavite i ubuduće obljetnice kako biste dali do znanja pokoljenjima kako se ljubi Bog, narod i domovina. Amen.