Vijesti

Obilježena 22. obljetnica stradanja branitelja Dalja

Četvrtak, 01. 08. 2013.

foto: MUP

foto: MUP

Prošle su pune 22 godine od napada na Policijsku postaju Dalj i tragične pogibije 20 policajaca, 15 pripadnika zbora narodne garde i pet pripadnika Civilne zaštite. U znak sjećanja na taj krvavi četvrtak, 1. kolovoza 1991. godine, danas 1. kolovoza, u Dalju je održana svečanost obilježavanja obljetnice tog tragičnog događaja. Tom prigodom vojni biskup Juraj Jezerinac u koncelebraciji s daljskim župnikom vlč. Josipom Kolesarićem, vojnim kapelanima Antom Mihaljevićem i Alojzom Kovačekom te policijskim kapelanom Željkom Rakošecom predvodio je misu zadužnicu za daljske žrtve.

Obilježavanje obljetnice započelo je ove godine na poseban način. Naime, u prostorijama Policijske postaje Dalj otkrivena je Spomen ploča dvadesetorici poginulih policijskih službenika koju su zajedno otkrili ministar branitelja i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Predrag Matić, zamjenik ministra unutarnjih poslova i izaslanik potpredsjednika Vlade Republike i ministra unutarnjih poslova Evelin Tonković i kći Željka Svaline, poginulog pripadnika Policijske postaje Dalj Ana-Marija Svalina.

Majkama, očevima, suprugama i djeci dvadesetorice hrvatskih policajaca obratio se zamjenik ministra unutarnjih poslova i izaslanik potpredsjednika Vlade Evelin Tonković. On je podsjetio na veliki zločin i tragediju koja se zbila upravo u prostorijama u kojima je otkrivena Spomen ploča: „I danas smo opet ovdje kako bi se prisjetili njihove žrtve. Stojimo ovdje pred vama drage obitelji, kojima ne treba nikakav podsjetnik na tu krvavu strahotu, na nadoknadivi gubitak i teško zamislivu žrtvu. Vi svoja sjećanja živite i nosite svakodnevno, samozatajno i dostojanstveno. Stojimo danas ovdje pred vama, svjedocima jednog od najtragičnijih ali i najsvjetlijih trenutka hrvatske policije i čitavog Domovinskog rata i vašoj se uspomeni možemo samo pokloniti. Prisjećanje na te teške dane, na neupitnu požrtvovnost i beskompromisno odupiranje nadmoćnom neprijatelju, posebno nama, djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, daje pravo uvijek i ponovo naglasiti nemjerljivu ulogu hrvatske policije u Domovinskom ratu. Zato je iznimno važno da se na ovoj obljetnici otkriva Spomen ploča upravo hrvatskim policajcima, Spomen ploča na kojoj uz upisana imena napokon možemo vidjeti i lica heroja koji su za slobodu naše Domovine dali ono najvrednije što su imali - svoj život. Ovi ljudi, likom, imenom i prezimenom zaslužni su za europsku današnjicu u kojoj mi danas živimo. Neka Spomen ploča na kojoj su zauvijek upisana njihova imena stoji na ovom povijesnom mjestu kao znak zahvale hrvatskog naroda za žrtvu koju su dali ali i kao spomen na posljedice agresije, spomen na krvavi otpor koji su pružali, na ponos i čast državi koju su stvorili, a u kojoj nisu imali prilike živjeti“, rekao je zamjenik Tonković.

Uz obitelji ubijenih branitelja, ministra branitelja i izaslanika predsjednika Republike Hrvatske Predraga Matića, zamjenika ministra unutarnjih poslova i izaslanika potpredsjednika Vlade Evelina Tonkovića, svečanosti je nazočio i glavni ravnatelj policije Vlado Dominić, predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane i Ravnateljstva policije, predstavnici udruga iz Domovinskog rata, sindikata, općina, županije i gradova. Oni su položili vijence i zapalili svijeće ispred spomen obilježja kod ulaza u Policijsku postaju. Ministar obrane Predrag Matić obratio se prisutnima u ime predsjednika Republike Hrvatske: „Danas imamo Hrvatsku za koju znamo da su najzaslužniji hrvatski branitelji. Kada smo željeli slobodnu hrvatsku domovinu imali smo nekoliko ciljeva. Željeli smo biti članica NATO- saveza, članica Europske unije i to smo postigli. Preostao je onaj treći cilj, a to je da živimo u zemlji blagostanja u kojoj će se dobro, bogato i sigurno osjećati svi hrvatski građani. Na žalost kroz protekle godine, mnogi kojima smo dali povjerenje to su povjerenje iznevjerili i sada nam predstoji velika borba, ovoga puta puno lakša nego tih devedesetih, kako bi postigli i ovaj treći cilj. Kod ljudi koji to trebaju provesti nedostaje inspiracije, one inspiracije koju su imali hrvatski branitelji devedesetih godina. Svima koji vode ovu zemlju preporučam da u nedostatku svoje, inspiraciju pronađu u žrtvi koju su podnijeli daljski policajci '91. godine. Oni su pokazali profesionalnost, ljubav i ponos. Profesionalnost u očuvanju javnog reda i mira i mjesta koje im je povjereno. Ljubav bez ikakve kalkulacije uz bezuvjetnu žrtvu za svoj dom i službu za koju rade. I ponos zbog kojeg su prije prihvatili poginuti nego predati neprijatelju teroristu svoju policijsku postaju i mjesto koje im je povjereno na čuvanje.“

Upravo iz tih razloga, predsjednik Republike Hrvatske, na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatskedonio je odluku o dodjeli odlikovanja Red Nikole Šubića Zrinskog Policijskoj postaji Dalj za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu na temelju članka 98. Ustava Republike Hrvatske i članaka 2., 3. i 13. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske. Odlikovanje je uručio ministar branitelja i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Predrag Matić, a u ime Policijske postaje Dalj, prve policijske postaje u Republici Hrvatskoj koja je primila neko odlikovanje, preuzeo ga je načelnik Jozo Jurković koji je s ponosom prigodno zahvalio.

Povodom obilježavanja 22. obljetnice na malonogometnom igralištu Osnovne škole Dalj odigran je tradicionalni Memorijalni turnir Dalj 2013., koji je igralo 20 ekipa, pripadnika policije i vojske. Prvo mjesto osvojila je ekipa PU vukovarsko –srijemske. Drugo mjesto pripalo je ekipi Ravnateljstva policije, a treće ekipi PU brodsko-posavske. Najboljima je pehare uručio ministar branitelja i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Predrag Matić.

Uvodeći u misno slavljeza daljske mučenike vojni biskup je naglasio kako "iako dani od njihove smrti sve više odmiču, ljubav prema njima ne nestaje o čemu svjedoči i današnji skup njihovih prijatelja. Na njih se mogu primijeniti riječi jednog američkog seljaka koji je na grobu vojnika poginulog u ratu napisao On je umro umjesto mene."

Homilija vojnog biskupa

Braćo i sestre! Isus se često služio prispodobama kako bi mogao na što jednostavniji način prenijeti ljudima poruku Oca svoga nebeskoga koju je od njega primio. Stoga su prispodobe uvijek izazivale pažnju kod slušatelja i poticale na razmišljanje. To također vrijedi i za današnju prispodobu koja nam govori da je kraljevstvo nebesko kao mreža bačena u more, koja hvata svakovrsne ribe, dobre i loše. Ribari nakon ulova riba odijele dobre od loših. Dobre skupe a loše bace. Tako će biti na kraju svijeta, poručuje Isus, kad će anđeli odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zubi" (Mt 13, 49). Kraljevstvo Božje, o kojem govori Isus, je novi svijet, svijet novih međuljudskih odnosa, a temeljni zakon tih odnosa je ljubav prema Bogu i čovjeku. Isus u svojim usporedbama želi istaknuti istinu, koju često zaboravljamo, i želi je ugraditi u pamet i srce čovjeka da za vrijeme našega zemaljskoga života postoji samo jedna šansa: odlučiti se za Boga ili protiv njega, vršiti njegove zapovijedi li ih odbaciti, slušajući Božju Riječ ili je prezirati. Drugog puta nema.

Bog nam je dao ovo vrijeme i ove naše godine da ih proživimo onako kako On želi: u zajedništvu s njime. Drugog života na zemlji nemamo. Stoga je svaki trenutak veoma važan, gotovo sudbonosan. Živjeti, dakle, tako kako bi jednoga dana baštinili vječni život.

Nedavno me pitala jedna intelektualka, profesorica, da li doista postoji pakao? Ja sam joj odgovorio da je Isus upravo zato došao na zemlju da nas otkupi od grijeha i spasi da tako zaslužimo vječni život.

Crkvi je povjerio sredstva spasenja kako bismo postigli vječni život. Bog "nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4, 10). "Otac je poslao Sina svoga kao Spasitelja svijeta" (1Iv 4,14), poručuje Sv. Ivan evanđelist.

Braćo i sestre! Prezreti Boga i ustrajati u tome sve do smrti, znači ostati zauvijek odijeljen od njega. To stanje konačnog samo-isključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, označuje se riječju "pakao" (KKC 1033). Bog nikoga nije unaprijed predodredio za pakao. Zato je potrebno svojevoljno odvraćanje od grijeha i ustrajati sve do kraja (KKC br 1033). To je jedna vrst borbe i iziskuje puno napora i žrtve. Ljudi koji su se uspjeli visoko dignuti u tome nazivaju se svecima, od kojih je mnoge Crkva proglasila svetima. Među njima ima velik broj i onih koji nisu proglašeni svetima, a nalaze se u mnoštvu svetih i izabranih.

Kada Crkva danas uči da postoji pakao, pozivajući se na Sv. Pismo, onda nas poziva da ne zloupotrijebimo slobodu kojom nas je Bog obdario, nego koristimo tako da postignemo vječno blaženstvo.

Isusov poziv je hitan kada kaže: "Uđite na uska vrata! Jer široka vrata su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji idu njime" I nastavlja: O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze" (Mt 7, 13-14). Kad god slušam ove Isusove riječi potiču me na razmišljanje. Kako su uska vrata! Ne radi se o nikakvim fizičkim vratima nego je riječ o zahtjevnosti evanđelja, Riječi Božje, koja nas vodi prema punini života.

Budući da ne znamo ni dana ni časa u koji će nas Gospodin pozvati, Isus nas potiče na budnost, ustrajnost, da živimo s njime u milosti Božjoj, u prijateljstvu s njime, bez teškoga grijeha. Isusov upit u današnjem evanđelju "Jeste li razumjeli?" potiče nas da Isusovu riječ ozbiljno shvatimo, a ona nas vodi prema vječnom životu. Savjest je nutarnje Božje svjetlo u nama, koje govori mojemu srcu i pomaže mi shvatiti što je volja Božja. Isus nam je u tome posebni uzor. On je slušao svoga Oca i odluku je donio u poslušnosti Ocu svome. "Ne moja volja, nego tvoja neka bude", molio je Isus u Getsemanskom vrtu.

Isus nam ništa ne oduzima, nego nam sve daje, a tko mu se izruči uzvraća stostruko. On želi da dođemo k njemu preko ruku i srca njegove Majke. Nju nam je dao u svojoj Oporuci kad je rekao Ivanu: "Evo ti majke" i majci "Ženo, evo ti sina". Nije ništa neobično da ste i vi, dragi hrvatski branitelji, u vrijeme obrane Domovine, zazivali zaštitu i blagoslov Majke Božje. Kad je čovjeku teško, kad je u opasnosti, najprije zove majku. Mnogi su mi branitelji govorili da su zadnje riječi suboraca, koji su umirali, bile: "Majko moja".

Dragi hrvatski branitelji! Mnogi od vas su sa suzom u oku napuštali svoj dom. Možda su vas roditelji zaustavljali, supruga i djeca molili da ne idete u obranu Domovine, da ima drugih ljudi koji će ići umjesto vas. No vaša je ljubav bila veća od obiteljske. I krenuli ste s velikim srcem i ljubavlju, ne s mržnjom i osvetom, već oboružani prije svega vjerom i krunicom oko vrata. Neki se nažalost nisu vratili. Među njima, braneći ovu grudu hrvatske zemlje 39-ero: pripadnika policije, zbora narodne garde i civilne zaštite.

Spominjući se njihove 22. godišnjice pogibije, molimo za pokoj njihovih duša, za sve hrvatske  poginule i nestale branitelje.

Molimo danas i za naše sunarodnjake Hrvate koji se nalaze u Hagu. Jedan od naših najpoznatijih znalaca međunarodnog prava je rekao: "Ne postoji međunarodno  pravo". Nakon Isusove smrti nema više poštenog suđenja, posebno ne kada je riječ o malom čovjeku i malim narodima. Postoje samo sila, interesi i politika velikih kako im odgovara. Ne može se boriti protiv takvih. Naše poruke ne slušaju. Ali zato naše vapaje čuje Bog, pa nastavimo se moliti.

Drag hrvatski redarstvenici, dragi branitelji, braćo i sestre! Vjeru u Isusa Krista i ljubav prema Majci Božjoj treba još više živjeti. Čovjek koji je pronašao Boga, ima iskustvo da je On naš najdraži prijatelj. Možda će se vjernik nekima pomalo činiti čudnim, jer ne živi prema njihovim načelima i životu. Na treba se toga stidjeti, jer ono što pobjeđuje svijet, jest vjera naša, poručuje apostol Pavao.

Zato je ova godina proglašena od pape Benedikta XVI Godinom vjere koja je započela prošle godine i završava ove godine blagdanom Krista Kralja. Cilj je ove godine da produbimo svoju vjeru u Isusa Krista, da otkrijemo njega u svom njegovom sjaju čovještva i božanstva.

Dragi prijatelji! Od vremena kad se hrvatski narod zavjetovao da neće tuđe osvajati, a da će svoje braniti, on je odgajan u vjeri,  u poštenju i čestitosti. Bilo je to godine 879. kad su Hrvati sklopili sporazum s papom Agatonom. Toga smo se Ugovora držali sve do danas i držat ćemo se. Kad je početkom devedesetih godina neprijatelj s istoka zaprijetio Hrvatskoj i njezinoj slobodi, trebalo se pripremiti na obranu domovine. Kad je ubijen prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, još smo se nadali da zlo neće toliko eskalirati.

Najozbiljnija najava ratnih strahota bilo je ubojstvo 39 hrvatskih branitelja ovdje u Dalju. To je bio očiti  znak opasnih namjera i planova onih koji su Boga napustili. Čovjek se neminovno pita: zašto su ubijeni ovi nevini ljudi? Odgovor je jasan. U dnu ratnih zbivanja bila je odsutnost odgovorne savjesti, savjesti koja ne poznaje i ne priznaje Boga. Povijesna je činjenica da država Hrvatska nije htjela rat, da narod hrvatski nije želio rat i da su hrvatski čelnici na čelu s dr Franjom Tuđmanom, učinili sve da do rata ne dođe.  Kada u tome nismo uspjeli, bili smo prisiljeni uz najveće žrtve obraniti svoju slobodu i svoju domovinu. Među prvim su se žrtvama našli naši redarstvenici, naši „Daljski mučenici“.

Dragi prijatelji! Spominjući se danas njihove pogibije dolaze nam u pamet Isusove riječi: „Nema veće ljubavi od ove kad netko položi život svoj za prijatelje svoje“. Tu su nam ljubav ostavili i kao svjedočanstvo povijesti i kao zalog budućnosti. Čvrsto smo uvjereni da će ih dobri Bog na kraju povijesti dodijeliti pravednicima.

Neka njihova prolivena krv bude zalogom naše sretnije budućnosti! Vama pak, dragi roditelji poginulih redarstvenika i branitelja, vama drage supruge i djeco, želimo poručiti: Neka vas tješi misao da su vaši najmiliji poginuli braneći vas i sve nas, braneći svoja ognjišta i svoju Domovinu.

Vama pak dragi branitelji, koji nosite ožiljke rata, bilo na tijelu, bilo na duši, želimo i Boga molimo, da drugi prepoznaju vašu ljubav i žrtvu, kao one koji su stali na braniku svoje Domovine, da Hrvatska ne bude žrtvovana i predana u ruke onih koji su je htjeli ne samo okupirati nego i uništiti hrvatski narod koji živi ovdje od stoljeća sedmog.

Svima vama hvala na ovom misnom sudjelovanju. Amen

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi