Vijesti

Obilježena 24. obljetnica pogibije četvorice policajca u Žutoj Lokvi

Ponedjeljak, 24. 08. 2015.

mup.hr

mup.hr

U mjestu Žuta Lokva, danas je s početkom u 9 sati, u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske i Općine Brinje, svečano obilježena 24. godišnjica pogibije četvorice policijskih službenika Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, Policijske ispostave Brinje. Svetu misu zadušnicu za poginule policijske službenike predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata, o. Jakov Mamić u zajedništvu s policijskim kapelanom Ivanom Blaževcem te župnicima iz Brinja i Krasnoga - Kutareva.

Uz preživjelog kolegu Darka Murata, obitelji poginulih policajaca, obilježavanju ove obljetnice prisustvovao je i načelnik Ureda glavnog ravnatelja policijeZlatko Koštić i načelnik Policijske uprave ličko-senjske Ante Podnar sa suradnicima, župan Ličko-senjske županije Milan Kolić i zamjenica župana Ivana Tomaš, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić,predstavnici općinskih i gradskih vlasti, predstavnici Njemačko-hrvatske zajednice, Grada Zagreba, predstavnici udruga, te mještani, koji su na spomen obilježje položili vijence i zapalili svijeće.

Bila je ovo prigoda da se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obnove sjećanja na tragični događaj koji se dogodio na tome mjestu prije dvadeset i četiri godine kada su svojom odanošću časnom policijskom poslu u očuvanju suvereniteta Republike Hrvatske svoj život dali Dragutin Toljan (policijski službenik), Zdravko Vuković (policijski službenik), Vinko Krznarić (pripadnik pričuvnog sastava) i Milan Vranić (pripadnik pričuvnog sastava).

„Nitko nema pravo na zaborav, jer njihova žrtva obvezuje sve nas na trajno sjećanje, da se nikada ne zaboravi to teško, ali herojsko razdoblje naše povijesti kada je stvarana suverena, neovisna, moderna hrvatska država. U svijesti hrvatskog naroda kolovoz 1991. godine pamti se po mučkim i zločinačkim napadima srpskih pobunjenika udruženima s agresorskom JNA na tek stvorenu neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja „Velike Srbije“.

Policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat, te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić, to kobno maglovito jutro, 24. kolovoza 1991. godine upućeni su službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj, upravo na ovo mjesto gdje se nalazimo.

U 9 sati i 40 minuta, nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, dežurni službenik Policijske ispostave Brinje uputio im je poziv da se vrate u Ispostavu. Neposredno nakon što je svih 5 policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz ovoga ovdje grmlja (s desne strane kolnika) otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“. Već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat su se pod jakom rafalnom pucnjavom uspjeli izvući iz automobila i zakloniti iza njega, te je preživjeli Darko Murat pokušao uzvratiti vatrom, no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva uslijed oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške, pa je pod terorističkim rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.“ kazala je danas glasnogovornica Policijske uprave ličko-senjske Maja Brozičević.

Svi zajedno prisjetili su se i ostalih u to vrijeme podlo i mučki ubijenih policijskih službenika Policijske uprave ličko-senjske, njih trideset i dvojice, a na kraju je upućena i zahvalasvim majkama, suprugama, sestrama i obiteljima koje su nesebično dale svoje najdraže za hrvatsku slobodu.


Homilija generalnog vikara o. Jakova Mamića

Danas na blagdan svetog Bartola apostola spominjemo se tužnog događaja pogibije četvorice hrvatskih policajaca koji su vršeći svoju službu položili svoj život i tako ga ugradili u krvavu povijest ove zemlje, koja je svojim velikim dijelom i građena na krvi svoje djece, jer ona nije nastala osvajajući tuđe, nego braneći svoje. I u takvoj povijesti samo se vlastitom krvlju natapala ova zemlja.

Oni su ubijeni ne od ruke „džihadista“ koji danas po mnogim zemljama prolijevaju toliku nevinu krv braće ljudi. Naše redarstvenike ubila ja ruka ljudi koji kažu da su „kršćani“, da ispovijedaju da im je Bog otac, a Isus Spasitelj, i Marija majka, ljudi koji mole „Oče naš“ kao i mi te vjeruju u istine vjere kao i mi.

Jadne vjere! Kakav je to morao biti naboj mržnje, neznanja i bezobzirnosti da ih nije mogao zaustaviti nikakav osjećaj kršćanskog zajedništva ili kršćanske savjesti pred izvedbom ove stravične smrti. Strašno je, braćo i sestre, kada vjera postane ideologija, ili kada ideologija zamjeni vjeru, tada Bog u tim ljudima i za te ljude nije više Bog, nego njegovo mjesto zauzima ona misao i zamisao koja obuzima čovjeka, vodi ga i gospodari njime najčešće mimo Boga i protiv Boga. Tada je pristup drugom i drugačijem određen time „s kim si“, „kojemu klanu pripadaš“, „misliš li isto“, „jesi li se svrstao“, itd. Ovakvih putova nije lišena ni društvena ni politička stvarnost i javnost danas. Istina je, danas se ne koriste ubojna sredstva vatrenog oružja da bi se drugoga likvidiralo. Danas je mnogo popularnije korištenje „blata“ što ga prljava duša zamijesi, a političke stranke i mediji šire kako bi onemogućili da se čuje istina drugoga: to je suvremeno ubojstvo sposobnih, ali ne istomišljenika; to su suvremena ubojstva zajedništva, ali ne „klanova“; to su današnji podmukli načini likvidacije mnogih kako ne bi smetali provedbi ideoloških zaključaka odgovornih.

Danas se spominjemo naših hrvatskih redarstvenika : Vinka, Drage, Milana i Zdravka. Njima sličnu i okrutni smrt doživio je i današnji svetac, sveti Bartol. Ubijen je nakon što su mu ogulili kožu, komad po komad i onda mu je stavili preko ruke da visi. Ubijen je, prema usmenim svjedočenjima, u Siriji. Razlog ove Bartolove smrti je njegovo poznavanje i pripadnost Isusu Kristu. Ispovijedao je Bartol da je samo jedan Bog i da taj Bog ljubi ljude i svijet u svome Sinu Isusu. On je govorio svoje iskustvo koje je stekao drugujući s Isusom i Apostolima. Glavna mu je oznaka : bio je istinski sin svoga naroda (Izraelac) i život bez laži. Za njega je Isus rekao, a čuli smo to u Evanđelju: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare“.

Draga braćo i sestre, ove dvije kvalitete: istinski sin svoga naroda i život bez laži, možemo otkriti i na našoj braći ubijenoj 24. kolovoza 1991. godine ovdje. Bili su istinski sinovi svoga naroda: ljubili su ga i poštivali njegovo pravo na slobodu. Sebe su stavili u službi ostvarenja te višestoljetne potrebe i žudnje hrvatskog čovjeka da ima svoju zemlju, svoju državu, svoju kulturu, svoju vjeru i svoju slobodu u svojoj zemlji. Nikome oni nisu branili da ima iste te i druge vrijednosti u svojoj zemlji. Branili su vrijednosti, odnosno branili su ljude ove zemlje ne nanoseći pri tom nepravdu nikome. Oni su bili u službi te velike istine zbog koje je čovjek stvoren (da bude slobodan) i zato im je život bio slobodan od laži i mržnje: nisu se obmanjivali idejom da tuđe otmu, da druge ubiju, da pogaze sve što je različito od njihovoga. Njihova sudbonosna „ophodnja“ bila je pokazatelj da su oni tu radi naše sigurnosti i radi našeg mira.

Ovakve smrti, draga braćo i sestre, mnogo su govorljivije od drugih oblika smrti. Njihova smrt vapi da bude shvaćena u svojoj dubini: ona je puna čovječnosti, puna je požrtvovnosti, puna je hrabrosti, puna je nesebičnosti, puna je povjerenja u ljude i sugrađane, puna je odgovornosti, puna je ljubavi. Njihova smrt je različita od smrti ubojica, kradljivaca i lopova. Ona je sveta smrt i ona vapije da bude vrednovana mnogo više od komemoracija koje mi činimo. Ona ima djelić snage Isusove smrti, jer je riječ o životima koji su položeni za ljude jer su ljudi, onako kako Isus svoj život položi za svijet. Možda jednog dana postanemo svjesni da su sva stratišta Domovinskog rata na kojima je prolivena krv nedužnih branitelja, bilo vojnih ili policijskih, (da su ta stratišta) oltari Domovine koje resi svijeća, cvijeće, molitva i vjera da stojimo pred svetim ljudima, mučenicima ljubavi i čovjekoljublja. Naša zemlja puna je tih „oltara“: od nedaleke Udbine i Krbavskog polja, Maslenice, Škabrnje i Vukovara (Žute Lokve, Banove Struge, Zrina, Gline, Petrinje, Okučana, Erduta, itd.). Volio bih, draga braćo i sestre, da svoj pristup ovakvim ljudima mijenjamo: oni nisu pali radi neke „financijske naknade“ onima koji su ostali; oni nisu pali da bi bili na popisu „poginulih branitelja“; oni nisu pali da bismo ih oplakivali. Oni su pali da bismo mi živjeli; oni su pali da bi naša zemlja bila slobodna i da bi se u njoj moglo radosno boraviti, raditi i stvarati budućnost; oni su pali da bismo slušali i čuli govor njihove smrti: ona je sveta smrt, jer je puna ljubavi.

Dragi roditelji, supruge i djeco naših poginulih policajaca, dragi vjernici, sve ovo dobiva još jaču težinu ako znademo da su Vaša djeca prije 24 godine, na dan svoje smrti imali ovu dob: Vinko 33 godine (danas bi imao 57 godina), Drago 28 godina (danas bi imao 52 godine), Milan 23 godine (danas bi imao 47 godina) i Zdravko 33 godine (danas bi imao 57 godina). Prosječna njihova dob je bila 29 godina (a danas bi bila 53 godine). Bili su to ljudi puni života i ljudi pred životom. Nisu samo brojevi u pitanju, nego mladi životi čiji je odlazak još jedan udarac u budućnost ove zemlje. Danas bi to bili ljudi koji bi se radovali svojoj unučadi i molili za njihovu budućnost, gradili bi zemlju i ugrađivali sebe u nju.

Ostanimo u čvrstom uvjerenju da je prolivena krv ovih ljudi „sjeme kršćana“ i sjeme ljudske budućnosti ove zemlje. Molimo ih neka mole za nas da naši putovi ne budu protiv njihovih putova, da naša ljubav ne postane sebičnost, da naša vjera ne postane ideologija i da ideologija ne postane našom vjero. Molimo ih da nas nauče biti istiniti sinovi svoga naroda i živjeti život bez laži. Naša molitva neka im bude znak našeg zajedništva i duboke zahvalnosti. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi