Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježena 25. obljetnica ubojstva 12 hrvatskih policajaca u Borovom Selu

Ponedjeljak, 02. 05. 2016.

U Borovom Selu obilježena je 25. obljetnica pogibije i pokolja dvanaestorice hrvatskih policajaca, pripadnika Policijske postaje Vinkovci. Za njih je, nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća podno spomen-obilježja u središtu Borova članova obitelji ubijenih policajaca i državnih i drugih izaslanstva, predvodio molitvu, a u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima služio misu zadušnicu mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru. Na misi je propovijedao župnik mons. Tadija Pranjić.

Na početku mise biskup Jezerinac rekao je: „Spominjući se danas naše dvanaestorice hrvatskih redarstvenika koji su poginuli u Borovom Selu braneći domovinu od osvajača, jedina im je krivnja bila ta što su se usudili braniti slobodu. I zato, koliko god je to težak dan, posebno za rodbinu naših poginulih branitelja, rekao bih, to je i dan ponosa. Na njih se može primijeniti ona rečenica Zrinskih da navik on živi ki zgine pošteno i ona Isusova da nema veće ljubavi od one da tko svoj život dade za prijatelje“.

Mons. Pranjić počeo je homiliju s pjesmom „koja bi“, kako je rekao, „trebala biti usađena u srce svakoga čovjeka“, a koju je napisao August Šenoa "Tri riječi" (Bog, mati i Domovina). „U te tri riječi koje se tako dobro uključuju u današnje Evanđelje, može se danas uključiti i 25. obljetnica spomen žrtve naših hrvatski redarstvenika pripadnika Specijalne policije Vinkovci. Od ranoga djetinjstva odgajani smo kao narod u jednom duhu po čemu smo uvijek bili prepoznatljivi, u onom duhu o kojem nam govoru današnje Evanđelje da ljubimo i poštujemo jedni druge kao što je Otac ljubio nas i da ta ljubav u našim srcima ostane djelotvorna, da ne ostane samo mrtvo pisano slovo. Ta djelotvorna ljubav prema trima riječima koje je Šenoa snažno opjevao, pokazale su se u srcu i u duši naše dvanaestorice hrvatskih redarstvenika i ne samo njih, nego i stotine i tisuće onih koji su u svojoj duši i srcu nosili te tri velike ljubavi po čemu smo prepoznatljivi u svijetu, koje su nam najprije usadili naši roditelji, a onda se mora priznati jedna povijesna istina, a to je da nam je dalje te riječi usađivala Katolička Crkva koja nas je kroz stoljeća odgajala u duhu Isusove ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu, koja je bila uvijek nama najbliža u svim vremenima i onim lijepim i onim teškim, koja je bila s nama i 1991. godine nakon tragedije Borovoga Sela, kada su nam proricali zlu kob i zlu sudbinu, kada smo osjetili da se nešto sprema i kreće prema nama, da nešto stoji u zraku i kada se prvi puta u ovoj župnoj crkvi, prije 25 godina, čuo najveći plač tada u Hrvatskoj, plač ne samo roditelja, rodbine i djece mučki ubijenih hrvatskih redarstvenika, nego se ovdje čuo prvi jauk hrvatskoga naroda“.

Propovjednik je naglasio ono što se tada događalo: „Nismo mogli nestati zbog toga što smo u svom srcu nosili tri velike ljubavi: ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini i ljubav prema svojoj obitelji i odjednom se dogodilo nešto što bi trebalo proučavati do dana današnjega: ustala je jedna ponosna, nepokvarena mladost, ustala je u jednom trenutku na tisuće i tisuće kada je ugledala što nam se sprema, i krenula u obranu naše domovine“, rekao je mons. Pranjić. Istaknuo je kako su oni, ne samo dali život svoj za prijatelje svoje, nego su svoj život dali za cijeli svoj hrvatski narod, donijeli su slobodu i Katoličkoj Crkvi. "Mi svećenici to znamo, pogotovo mi stariji. Oni su donijeli i to da danas slobodno možemo reći tko smo i što smo, svoji na svome. Da nije bilo njih dvanaestorice, ni vas, ni mene danas ovdje ne bi bilo u ovoj župnoj crkvi. I zato je svaka obljetnica, a na poseban način obljetnica pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, dozivanje u pamćenje svakome od nas da ne smijemo zaboraviti ono što nosimo duboko u srcu, da ne smijemo zaboraviti ono po čemu smo uvijek bili prepoznatljivi u svijetu, da ne zaboravimo one koji su nam pomogli da budemo svoji na svome, a na poseban način da ne zaboravimo one koji su dali svoje živote. I konačno, postoji jedna povijesna istina koju nam nikada nitko ne može oduzeti, ovim su prostorima prolazile mnoge vojske, mijenjali su se mnogi režimi i padala i dolazila nova carstva i nove vlade, ali ostala je apsolutna konstanta koju nam nikada nitko ne može oduzeti, ostala je Katolička Crkva u svim lijepim i tragičnim trenutcima našega naroda i onda kada je bilo najmračnije sjalo je svjetlo vjere“.

„Čvrsto se nadam i vjerujem da će i generacije koje dolaze poslije nas znati cijeniti ono što su ovi mladići učinili za prijatelje svoje, za svoj hrvatski narod, za Katoličku Crkvu, da može slobodno raditi i živjeti u svom narodu. Nikada joj se nismo iznevjerili. I kada je bilo najtamnije, tko je prvi digao glas u obranu našega naroda? Apostol Petar. Papa je rekao kako Hrvati imaju pravo na svoju državu, na svoju samostojnost, samostalnost i bio je stalno uz nas“, rekao je mons. Pranjić. Poručio je sljedeće: „I još ne zaboravimo nikada Majku Božju koja je bila i ostala zaštitnica našega naroda.“

Četvorica pripadnika specijalne policije Vinkovci došli su, po službenoj dužnosti, 2. svibnja 1991. godine u Borovo Selo da jugoslavensku zastavu zamijene hrvatskom. Dvojicu su tada uhitili, a druga dvojica, premda ranjena, uspjela su pobjeći. Sutradan se krenulo u oslobađanje uhićenih policajaca. U toj akciji poginula su dvanaestorica, a 21 ih je bilo ranjeno. Dvanaestorica su: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marino Petrušić, Janko Ćorić, Željko Hrala i Mladen Čatić.

U ime predsjednice RH vijenac je položio general Mladen Markač, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora bio je potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš, a kao izaslanik premijera RH bio je ministar MUP-a Vlaho Orepić. Uz njih, u brojnim izaslanstvima bili su ministri: obrane Josip Buljević i branitelja Tomo Medved.