Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Biskup je nastavio: „Činjenica da još uvijek nisu pronađeni i dovedeni pred sud počinitelji voćinskih i nekih drugih zločina ispunja nas zabrinutošću, jer očituje nespremnost dijela odgovornih ljudi i ustanova u Hrvatskoj da niti nakon dvadeset godina ne nastoje oko uspostave pravde i zadovoljštine žrtvama etničkog čišćenja nad Hrvatima. Zločin nad bilo kojom osobom, pripadnikom bilo kojeg naroda ili vjere jednako je zločin, vrijedan jednakog postupanja. Teško se oteti dojmu da se netko u Hrvatskoj poigrava pravdom i čašću žrtava za neke osobne ili grupne ciljeve. Dok tražimo jednaku pravdu za sve žrtve, ne želimo danas na ovom hodočašću zbog dostojanstva samih žrtava i čistoće spomena na njih podržavati u svom srcu osjećaje mržnje ili osvete, nego moliti za slobodu u našim dušama od diktata zla. 

 

Zaustavili smo se pred ovim ranjenim križem da bismo zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom oplakali nedužne žrtve, iskazali im ljubav i molitvom ih položili u ruke Boga živoga, povjerili ih Isusovoj žrtvi na križu i pobjedi uskrsnuća. Neka Gospodin osposobi naše srce za milosrđe i praštanje, te s raspoloženjem kojim je Marija stajala pod križem uzmognemo iskazati svoje veliko poštovanje i zahvalnost prema žrtvama i braniteljima a za njihove najbliže moliti utjehu“. Nakon molitve krenula je procesija branitelja, vojske i policije te drugih hodočasnika prema svetištu Gospe Voćinske. Pred Memorijalom „U majčinu naručju“, podignutog pokraj Gospinog svetišta voćinskim žrtvama, održan je program spomena i molitve na njih. Biskup Škvorčević je u uvodu rekao da je Požeška biskupija izgradnjom Memorijala uz ponovno podignutu voćinsku crkvu željela posvjedočiti kako „o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica“. Protumačivši značenje lika žalosne Isusove Majke koja u svoje naručje prima njegovo mrtvo tijelo, spomenuo je kako je ona svojim suosjećajnim srcem u voćinskom svetištu tijekom stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge hrvatske rane. Nastavio je: „ Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Stoga je ovaj Memorijal izraz naše vjere, očitovanje naše nade i svjedočenje ljubavi prema onima koji su položili svoje živote za našu slobodu.“ Potom je biskup pozvao đakona Zdravka Ticla da svojim pjesnički sročenim tekstom zajedno s mladim recitatorima podsjeti nazočne na imena ubijenih voćinskih Hrvata. U stihu, pjesmi i molitvi nizana su imena pedeset i jedne osobe za koje je biskup rekao da su oni jednako toliko hrvatskih rana koje još bole, ali i snaga naše slobode u koju su ugrađeni, mučenici koji su podnijeli nasilje a drugima ga nisu nanosili. Izrekao je za njih molitvu, položio njima u počast vijenac podno Memorijala a voćinska madež i druge pobožne duše postavile upaljene lampione. Praćeni voćinskim zvonima, koja su se oglasila žrtvama na spomen, hodočasnici su krenuli u svetišnu crkvu. Nakon što su predstavnici braniteljskih udruga postavili tri velike svijeće u čast Gospe Voćinske, biskup Škvorčević je započeo euharistijsko slavlje. U homiliji je kazao kako je temperatura zraka od voćinskih jutarnjih minus dvadeset stupnjeva, pod toplinom sunca dosegla pozitivan predznak, ali da je značajnije što je ljubav Isusove Majke u ovom svetištu i hodočasnička toplina srca učinila da je naše zajedništvo s voćinskim žrtvama otopilo zebnju zbog njihova okrutnog ubojstva. Istaknuo je kako ostaje napast  da danas svoju pozornost usredotočimo na zločince i počinjeno zlo te tako budemo ledena srca i daleko od naših ubijenih. Potaknuo je na razmišljanje o njihovoj žrtvi te kazao kako je u Hrvatsku, u njezinu slobodu i dostojanstvo ugrađeno mnogo ljubavi, te da oni koji i danas pokušavaju ledena srca s drugih polazišta i računa prosuđivati djelo hrvatskih branitelja, ostaju daleko od istine i nanose im nepravdu. Spomenuo je da naviještena Božja riječ može pomoći jasnoći i istinitosti našeg pristupa i pogleda onome što nam se dogodilo. Podsjetio je na nemoć kralja Ahaza, prikazana u prvom liturgijskom čitanju u ulomku iz Knjige Izaije proroka, koji se 733. godine prije Krista odlučio ući u savez s Asirskim kraljem, koji je unatoč tome porobio Židove i nametnuo štovanje svojih idola. Prorok je opominjao kralja da ostane vjeran Bogu i ne sklapa saveza s poganinom, jer mu je jamstvo povijest njegova naroda, počevši od Egipatskog oslobođenja, da se samo u savezništvu s Bogom konačno pobjeđuje. Biskup je podsjetio na hrvatsku trinaeststoljetnu prošlost, savezništvo s Bogom koje se živjelo po služenju Isusove Crkve te na pobjede - sve do one u Domovinskom ratu i na haškom sudu - ostvarene uz Božju pomoć. Dodao je kako danas u Hrvatskoj određeni javni dužnosnici nemaju osjetljivosti za tu dimenziju te većini hrvatskih građana oduzimaju demokratsko pravo da u javnim školama imaju odgoj svoje djece i mladih u skladu sa svojim vjerničkim uvjerenjem i moralnim načelima. Tumačeći Marijinu otvorenost za Boga, dijalog u koji je ušla s njime i opredjeljenje za ono što dolazi iz njegovih mogućnosti, biskup je kazao kako pojedinci i društvo koji ne isključuju razgovor s Bogom iz javnog života u traganju za odgovorima na teška pitanja ljudskog postojanja, osobito slobode, zla, patnje i smrti, služe na cjelovitiji način dostojanstvu čovjeka, smislu našeg života i djelovanja. Istaknuo je da se hrvatski dijalog s Bogom tijekom trinaest stoljeća na poseban način događao u Marijinim svetištima po njezinu uzoru te je zamolio Gospu Voćinsku da pomogne kako se on ne bi zaustavio u suvremenim okolnostima.  Pri kraju slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske povjerio Isusovoj Majci sve žrtve rata, hrvatske branitelje, domovinu i one koji joj služe.

 

Zauzeti promicatelj i organizator hodočašća branitelja u Voćin, Nenad Križić, predsjednik Zajednice Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Virovitičko-podravske županije zahvalio je biskupu za sve što čini u prilog branitelja te mu predao na dar sliku Gospe Voćinske. U ime Koordinacije Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije umirovljeni brigadir Krešimir Pavelić uručio je biskupu Zahvalnicu za potporu braniteljima i molitvu osobito u prilog slobode naših generala. Biskup je zahvalio obojici darovatelja za zauzetost u organiziranju hodočašća kao i Iliji Nikoliću te Ivici Jergoviću iz Slatine i Mili Bičaniću. Slavlje u svetištu završilo je pjevanjem „Lijepa naša Domovino“. Program je nastavljen s komemoracijom, polaganjem vijenaca i cvijeća te govorima kod spomenika voćinskim žrtvama.