Vijesti

Održano 16. hodočašće policije u Ludbreg

Petak, 04. 09. 2015.

varazdinska.policija.hr

varazdinska.policija.hr

U sklopu obilježavanja Svete nedjelje u Ludbregu, u petak, 4. runa, održano je 16. hodočašće hrvatske policije u Svetište Predragocjene Krvi Kristove. Na hodočašću su sudjelovali djelatnici policijskih uprava bjelovarsko-bilogorske, koprivničko-križevačke, krapinsko-zagorske, međimurske, zagrebačke i varaždinske, a pridružili su im se i djelatnici te volonteri Crvenog križa iz Varaždinske županije. Svetu misu je uz koncelebraciju ludbreškog župnika, prečasnog Josipa Đurkana, dekana Varaždinskog policijskog dekanata vlč. Ivice Horvata i velikog broja drugih svećenika, predvodio biskup Juraj Jezerinac, vojni ordinarij.

Na početku hodočašća, kod Župnog dvora Ludbreg formirana je procesija koja se središtem grada uputila prema Svetištu, te tu najprije sudjelovala u pobožnosti Križnog puta.

Pozdravnim se riječima nazočnima na početku mise obratio prečasni Đurkan, te istaknuo „za vjernika policajca bitno je da svoju službu shvati kao određeno nasljedovanje Krista, koji se sam predao za dobro ljudi. Opće dobro i dobro drugih ljudi uvijek se stavlja ispred svojih osobnih interesa. Za policajca vjernika zakon je svetinja i primjena zakona mora biti prema svakoj osobi jednaka, poštujući njezino ljudsko dostojanstvo“.

U propovijedi, biskup Jezerinac govorio je o događaju čuda Svete krvi, u kapelici dvorca Batthyany u Ludbregu 1411. godine, kada je za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je posumnjao u istinitost riječi Pretvorbe „Ovo je moja krv“, u kaležu nakon lomljenja hostije potekla prava krv. „Spominjući se danas Predragocjene krvi Kristove, ne možemo ne sjetiti se žrtve branitelja iz Domovinskog rata. Posebna poruka danas, da ne obezvrijedimo njihovu krv. Najveći pokazatelj našega odnosa prema toj krvi je naš život danas“ istaknuo je biskup Jezerinac.

Na oltar su prinijeti darovi: kruh i vino, križ i krunica, te Biblija i molitvenik.

Po završetku službenog dijela hodočašća, uslijedio je ručak za sve sudionike Hodočašća, pripremljen u organizaciji Policijske postaje Ludbreg i Grada Ludbrega. Ove godine, na poziv Policijske udruge IPA Varaždin, shodno dobroj suradnji sa IPA klubovima iz Slovenije i Mađarske, odnosno iz gradova Maribora i Koszega, na hodočašću su sudjelovali i njihovi policijski službenici u odorama, koji su tom prilikom istaknuli kako će ovakvo druženje zasigurno postati tradicionalno.

Homilija vojnog ordinarija

Dragi policajci i policajke, dragi hodočasnici, braćo i sestre!

Nalazimo se u Ludbregu, nadaleko poznatom svetištu Predragocjene Krvi Kristove, na mjestu u kojem je nekada bio vojni rimski kamp „Castrum lovija“, kao i biskupsko središte koje se spominje 381. godine sa svojim biskupom Amancijem. Nekada je na ovom području bila podignuta romanska bazilika, na čijem je temeljima godine 1410. podignuta sadašnja crkva. Godinu dana kasnije dogodilo se pravo čudo u kapelici dvorca Batthany. Služeći sv. misu svećenik je posumnjao u istinitost Isusovih riječi: „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je krv moja“. Nakon lomljenja hostije na tri dijela, pojavila se u kaležu prava Kristova krv. Vidjevši što se dogodilo svećenik se preplašio i nastojao je što prije završiti sa sv. misom. Tekućinu iz kaleža pohranio je u ampulicu i sakrio. Nalazeći se na samrti nije mogao prešutjeti što mu se dogodlio, Priznao je svećenicima i povjerio im je relikviju na čuvanje.

Vijest se o tom događaju brzo proširila, a narod je sve više dolazio da vidi taj znak Isusove prisutnosti. Vijest je doprla i do samoga pape Julija II, koji je cijeli slučaj povjerio komisiji i uglednim svećenicima i vjernicima da provjere istinitost toga događaja, kao i čudesa koja su se dogodila po zagovoru Presvete Krvi Isusove. Sve je to zapisano u knjizi koja se zove „Liber miraculorum“. Ne radi se dakle o „rekla-kazala“ nego o ozbiljnom slučaju koji je kasnije potaknuo mnoge stručnjake, posebno teologe i biskupe, koji su na svojim simpozijima raspravljali o toj temi. Jedan takav simpozij održala je HBK prije nekoliko godina.

Nakon ozbiljnog ispitivanja svjedoka te provjerenih čudesa, papa Leon X. izdao je bulu, svečano pismo u kojem tvrdi da „razumno odgovara“ te da dolikuje da se štuje relikvija. Ona se danas čuva u Ludbregu, u pokaznici, od 1721. koju je darovala bečka grofica Leonora Terezija Strattman Batthyany.

Da se radi o ozbiljnom i provjerenom događaju govori i sama činjenica da je papa Leon X nosio relikvije gradom Rima i tako javno ispovijedio istinitost ovog događaja. I od tada u Ludbreg hodočasti ne samo obični vjerski puk nego je hodočastio i austrijski car Josip II, klečeći pred relikvijom Predragocjene Krvi Kristove, moleći za mudrost i nadahnuće upravljanja zemljom i za svoj vlastiti mir.

U Ludbreg su hodočastili i drugi carevi i kraljevi iz dinastije Habsburgovaca, poput cara i kralja Franje I. Bilo je to 27. X. 1817. godine kada se vraćao sa svog posjeta tadašnjoj Vojnoj Krajini.

U 18. stoljeću vladala je kuga, posebno u Moslavini. Hrvatski se Sabor 1739. godine obvezao da će podići zavjetnu kapelu u čast Predragocjene Krvi Kristove, kao zahvalu, ako nestane ta strašna bolest. I ona je prestala. Godine su prolazile. Veliki štovalac Predragocjene Krvi Kristove blaženi Alojzije Stepinac, skupivši novac za gradnju zavjetne kapele, nije uspio podići zavjetnu kapelu jer su ga omele ratne neprilike. Ta će se ideja ostvariti dolaskom demokratskih promjena.

Svojim nesebičnim zalaganjm sadašnji upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan sve poduzima kako bi se ispunio zavjet Hrvatskog Sabora. Godine 1993. godine započela je gradnja ove kapele. Na blagoslovu kamena temeljca bio je izaslanik Hrvatskog Sabora gospodin Martin Sagner koji je nakon blagoslova rekao u šali, pristupivši mikrofonu: “Sad smo vam blagoslovili i sad si sami delajte“. I doista, pristupilo se tada ozbiljno izgradnji ovog svetišta kojeg je blagoslovio kardinal Franjo Kuharić godine 1994. Od tada Ludbreg postaje sve više hodočasničko mjesto Predragocjene Krvi Kristove, koja se slavi svečano 1. nedjelje mjeseca rujna, poznata kao sveta nedjelja.

Već dulji niz godina u ovo svetište hodočasti policija sjevernog dijela Hrvatske, prije toga i vojska, svjesna značenja Krvi Kristove, ali i prolivene krvi hrvatskih branitelja. Daj Bože da se tako nastavi i ubuduće!

Kada govorimo danas o Krvi Kristovoj mislimo prije svega na Kristovu ljubav. „Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da imqa život vječni“, rekao je Isus jedne večeri uglednom židovskom učitelju Nikodemu. Papa Ivan Pavao II je rekao: „Kad govorimo o Kristovoj Krvi uvijek imamo na umu Krista spasitelja, koji je oslobodio svijet od ropstva grijeha, „ne srebrom ili zlatom“ (usp 1 Pt 1,18 - 19), nego polaganjem vlastitoga života“. Stoga prolivena Kristova krv najveći je dokaz Kristove ljubavi i čovjekovog dotojanstva. Zato i poručuje apostol Pavao: „Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“.

Slično se može reći i za prolivenu krv hrvatskih branitelja. Njihova prolivena krv dokaz je koliko su nas ljubili i kolika je vrijednost naše slobode.

Crkva nas uči da se Kristova krv, koju je prolio Isus Krist na križu, posadašnjuje pod svetom misom prigodom pretvorbe kruha i vina. To se može prihvatiti samo vjerom, a nikakko razumom. Kad je Isus govorio ljudima da je on kruh života mnogi su rekli da je to nerazumljiv govor. I zato su ga mnogi napustili. U nedoumici su bili i apostoli. Kad im je Isus postavio pitanje: „Hoćete li i vi otići?“, Petar je u ime svih odgovorio: „Gospodine, kamo da idemo ti imaš riječi vječnoga života“. Petar je bio svjestan da je Isus Krist jedini koji može utažiti težnje ljudskoga srca, ispuniti čovjeka mirom, srećom i smislom života. Isus Krist nam je ostavio Euharistiju s ciljem da i mi postanemo jedno. Stoga je euharistija, sv. misa, od životne važnosti za vjernika. Crkva ne može živjeti bez euharistije. Crkva čini euharistiju ali i euharistija Crkvu.

Papa Franjo je rekao: „ Ponekad o sv. misi čujem prigovore, poput: „Čemu služi sv. misa?“ ili „Idem na misu kad mi se hoće“, i dogovara: „Misa nije privatna stvar, prisjećanje onoga što se dogodilo na Posljednoj večeri“. Euharistija je čin koji posadašnjuje događaj smrti i uskrsnuća. Za nas vjernike euharistija je sam Isus Krist koji nam se daje. Stoga je papa Ivan Pavao II više puta pozivao, posebno mlade: „Približite se Isusu Kristu. On ništa ne oduzima nego nas obogaćuje“.

Euharistija mijenja čovjeka. Hraniti se euharistijom znači usuglasiti svoje misli i djelovanje s Isusom Kristom; pridružiti se djelima njegove ljubavi, biti osoba pomirenja i mira. Kad govorimo o snazi euharistije, o Krvi Kristovoj, dovoljno je kao usporedbu spomenuti snagu ljudske krvi u našem životu. To dobro znaju liječnici, osobito za vrijeme rata. Kada ponestanu lijekovi, liječnici tada posižu za najučinkovitijem lijeku, a to je ljudska krv koja je kadra spasiti ljudski život.

Ako je ljudska krv kadra spasiti ljudski život, koliko je tek snažna Isusova krv? Ljudska krv spašava ljudski život, koji je od danas do sutra, a Kristova krv spasila je cijeli ljudski rod počev od Adama pa sve do danas. Stoga i kaže apostol Pavao 1. čitanju: „Dičimo se u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje“, Kristova krv nam omogućava pristup vječnom životu. Što slijedi da je Isus Krist prolio svoju posljednju kap krvi? Na to pitanje odgovorio je apostol Pavao kad je rekao: „Proslavite Boga u svome tijelu. Jer ste skupo plaćeni“ (1 Kor 6, 20). Kupljeni ste krvlju Jedinorođenoga Sina Božjega“, i nastavlja: „Živite dostojno svoga poziva“

Spominjući se danas Krvi Kristove spominjemo se i krvi hrvatskih redarstvenika i branitelja. Njihova prolivena krv znak je ne samo njihove ljubavi nego i posebni govor nama da ne obezvrijedimo njihovu krv.

Oni nisu umirali za stranačke interese nego za vjernost idealima slobode, zajedništva, ljubavi, a mnogi s molitvom na usnama i krunicom oko vrata, znakom vjere, koja nas je očuvala i sačuvala od stoljeća sedmog, boreći se za „krst časni i slobodu zlatnu“. Oni su se borili da obrane ovu hrvatsku grudu i duhovne vrijednosti sa željom da nas one i dalje izgrađuju, nadahnjuju, uvjereni da bez njih nema ni budućnosti.

Hrvatska se nalazi u dosad u najvećoj krizi, boreći se zasvoj opstanak „biti ili ne biti“. Opredjelimo se za „biti“,“ za život“, a ne smrt. Mnogi govore o hrvatskom narodu kao plemenitoj naciji, o narodu koji je zbog vjere patio i podnio teške kušnje, a to je naš najdragocjeniji kapital koji će nas očuvati i sačuvati. Ostanimo na visini svoga poziva, posebno vi dragi policajci i policajke. Vi ste nasljednici slavnih i nikad ne zaboravljenih hrvatskih branitelja.

I dok se danas spominjemo Krvi Kristove i krvi hrvatskih redarstvenika i branitelja, molimo molitvu:

Isuse Kriste, naš Branitelju, Spasitelju i Otkupitelju!
Ti si svojom prolivenom krvlju dokazao koliko nas ljubiš.
Došli smo u ovo svetište Predragocjene Krvi Kristove da Ti zahvalimo na Tvojoj prolivenoj Krvi koja nas je od grijeha spasila, otkupila i oslobodila sila zla.
Operi nas od svih naših nečistoća i grijeha što nas zarobljuju.
Ne dopusti da naš narod izumre nego i dalje živi i slavi Tebe.
Obranili smo se Tvojom snagom i zagovorom tvoje i naše Majke Marije.
Neka Tvoja prolivena krv bude blagoslovljena!
Neka krv naših branitelja bude zalogom naše sretnije budućnosti.

Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi