Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Otac biskup predvodio misu u Kninu povodom Dana domovinske zahvalnosti

Srijeda, 04. 08. 2010.

U povodu dana zaštitnice Vojne biskupije Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja vojni ordinarij Juraj Jezerinac predvodio je misno slavlje u srijedu 4. kolovoza u župnoj crkvi Sv. Ante u Kninu. U koncelebraciji su bili vojni kapelani, kninski gvardijan fra Petar Klarić, te drugi franjevci. Misi su uz mnoštvo vjernika nazočili i ministar obrane Branko Vukelić, ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko, ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, načelnik GS OS RH general zbora Josip Lucić, ravnatelj policije Oliver Grbić, šibensko-kninski župan Goran Pauk, kninska gradonačelnica Josipa Rimac, državni dužnosnici, generali, umirovljeni generali, ratni vojni i policijski zapovjednici, časnici, dočasnici i vojnici, djelatnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, kao i djelatnici Vojne biskupije.

Ovu svetu misu slavimo u predvečerje svetkovine Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice vojne biskupije. Slavimo je večeras kako bismo se sutra svi mogli pridružiti proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja u oslobođenom hrvatskom kraljevskom gradu Kninu, gdje će se okupiti najviši državni i vojni vrh na svetoj misi i prigodnom programu. Ovom svetom misom dakle počinje proslava velikoga nacionalnog i vjerničkog blagdana, rekao je na početku mise biskup, te uputio pozdrav prisutnima.

Na početku prigodne homilije biskup Jezerinac je podsjetio kako su prije dvadeset godina kada je izvršena agresija na Hrvatsku to bili najteži dani u suvremenoj povijesti hrvatskog naroda. Svi smo pod velikim dojmom ratnih strahota koje su se događale u Hrvatskoj. Tko da opiše toliku bol zbog gubitka najmilijih, nestanka svojih? Trebat će još mnogo godina da se zaliječe rane ne samo duševne nego i materijalne, istaknuo je biskup, te podsjetio kako se u novije vrijeme sve više pokušava relativizirati Domovinski rat. Štoviše, neki nam žele nametnuti jednu drugu istinu o Domovinskom ratu, govoreći da je to bio građanski rat. No, prava je istina da je bio pravi agresorski rat u cilju osvajanja hrvatskih teritorija i stvaranja velike Srbije. U cilju istine treba reći da su se uključili u hrvatsku vojsku i neki Srbi svjesni da brane svoju Domovinu. No, kao vjernici znamo prave korijene sukoba, njegove uzroke. Samo vodeći računa o njima možemo poduzeti ozbiljne preventivne mjere u cilju sprečavanja novih eventualnih sukoba. Knjiga Otkrivenja pruža nam ključ za razumijevanje cijele povijesti. Ivan evanđelista se služi čudesnim slikama onoga vremena koje ukazuju na sile koje djeluju u svijetu i stvaraju takvu povijest kakva jest, rekao je biskup, te pojasnio kako u Ženi o kojoj piše apostol Ivan bibličari prepoznaju Mariju, majku Isusa Krista, čiji sjaj označuje puninu milosti kojom je Marija bila ispunjena od trenutka začeća. Knjiga Otkrivenja spominje i vijenac od 12 zvijezda. One su ugrađene i u zastavi Europske Unije, jer su osnivači velike europske obitelji dali do znanja da se Europa gradi s Isusom Kristom i pod zaštitom njegove majke Marije, ukoliko želi biti i ostati kršćanska Europa, podsjetio je biskup, te istaknuo kako bibličari u ženi vide i sliku Crkve, koja se našla na meti progona. To su za Crkvu bili pravi porođajni bolovi. Među mučenicima Crkve nalazimo vojnike i časnike poput sv. Jurja, sv. Sebastijana, sv. Fabijana i tisuće drugih mučenika. No, Ivan ide još dublje u pronalaženju odgovora na pitanje zla u svijetu. On ga je smjestio u samo nebo. Stoga piše o drugom znamenju na nebu ‘zmaju, velikom, ognjenom sa sedam glava i deset rogova, na glavama sedam kruna’. Zmaj je druga riječ za Sotonu. Sotona, Lucifer, pali anđeo, započeo je u svojoj oholosti rat na nebu protiv Boga. Sotona djeluje na zemlji. On je pokušao odvratiti i samoga Isusa od provedbe Božjega plana, dok ga Isus nije odlučno odbacio. Sotona je uspio prevariti praroditelje u raju zemaljskom. No, nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća Sotona nema više one snage koju je prije imao. On je glavni začetnik grijeha. Istina, čovjek je stvoren kao slobodno biće, ali tu slobodu može zloupotrijebiti. Prije nego što nas je Isus otkupio svojom smrću na križu, Sotona je imao veći utjecaj. Nakon otkupljenja izgubio je bitku nad kršćanima, jer se uspijevaju oduprijeti Zlome snagom Kristovom. Ivan izričito spominje kako Sotona pokazuje svoj gnjev na Marijinom potomstvu, a to su vjernici, jer je Marija majka Isusova i duhovna majka Crkve i svakog pojedinog člana Crkve. Đavao napada ne samo vjernike nego i sve one koji vrše Božje zapovjedi, sve one koji, iako ne vjeruju, nastoje činiti dobro. Dakle, nasilja, krvoprolića i ratovi, zvjerska mučenja, koja se događaju na ovoj planeti u raznim političkim prevratima ne mogu se protumačiti bez demonskih utjecaja. Papa Benedikt XVI. kaže za Hitlera da se ne može reći da je opsjednut ali da je bio pod utjecajem demonskih sila. Hitler je, naime, često znao reći: „Evo ga. Opet je tu”, i tako više puta, govoreći za Sotonu.

Stoga, da bismo se mogli oduprijeti Sotoni, konačno i samom zlu, valja posegnuti za sredstvima koja nam je Bog dao na raspolagane. Apostol Pavao piše Efežanima: „Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim” (Ef 6, 11). Tu su prije svega istina, pravednost, evanđelje, vjera u Boga, Isusa Krista, Riječ Božja i molitva. Kad je riječ o istini, ljudi se boje reći istinu a ona bi nas mogla osloboditi, rekao je biskup, te podsjetio na suvremenost riječi pokojnog kardinala Franje Kuharića „Bogu hvala, dobili smo slobodu. Bilo bi dobro da se kaže konačno istina, da nam bude na pouku i da se više ne opterećujemo prošlošću”.
Dragi prijatelji, slaveći blagdan zaštitnice Vojne biskupije, Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja želimo sebi ponovno dozvati u svijest što to mi zapravo slavimo i kome to danas zahvaljujemo.

Biskup je još jednom podsjetio na okolnosti prije više od dvadeset godina kada je stvoren pravi paklenski plan. U toj situaciji postavilo se pitanje: Da li je Hrvatska uopće smjela poduzeti akciju oslobađanja? Da li je to moralno dopušteno? Činjenica je da Hrvatski narod nije želio rat. Štoviše, Hrvatska je sve poduzela da do njega ne dođe, rekao je biskup te podsjetio kako Katekizam Katoličke Crkve koji u broju 2309 jasno kaže: “Treba pomno razmotriti stroge uvjete koji opravdavaju zakonita obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti: Da je šteta koju je napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna. Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva i bezuspješna. Da postoje ozbiljni razlozi uspjeha. Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i nereda većih od zla kojem se želi doskočiti.” Budući da su se ispunili svi ovi uvjeti, Hrvatska se intervencija pokazala ne samo opravdanom nego i nužnom da se izbjegne veće zlo. Stoga je poduzela vojno-redarstvenu akciju zvana „Oluja” da oslobodi vlastiti teritorij, a 5. kolovoz se slavi kao Dan zahvalnosti, Dan pobjede, Dan branitelja i kao Dan Vojne biskupije, rekao je na kraju homilije biskup Jezerinac, te još jednom uputio iskrene čestitke prigodom nacionalnog i vjerskog blagdana.

Homilija vojnog ordinarija

Dragi prijatelji, braćo i sestre u Isusu Kristu! Dan zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, sve se to danas ujedinjuje kao zajednički nacionalno - vjerski blagdan.

Prije 20 godina izvršena je agresija na Hrvatsku. Bili su to najteži dani u suvremenoj povijesti našega naroda. Svi smo još pod velikim dojmom ratnih strahota koje su se događale u Hrvatskoj. Tko da opiše toliku bol zbog gubitka najmilijih, nestanka svojih? Trebat će još puno godina da se zaliječe rane, ne samo duševne nego i materijalne.

U novije vrijeme sve se više pokušava relativizirati Domovinski rat, štoviše, neki nam žele nametnuti jednu drugu istinu o Domovinskom ratu, govoreći da je to bio građanski rat. No, prava je istina da je bio pravi agresorski rat u cilju osvajanja hrvatskih teritorija i stvaranja Velike Srbije. U cilju istine treba reći da su se u Hrvatsku vojsku uključili i neki Srbi svjesni da brane svoju Domovinu.

No, kao vjernici znamo prave korijene sukoba, njegove uzroke. Samo vodeći računa o njima možemo poduzeti ozbiljne preventivne mjere u cilju sprečavanja novih eventualnih sukoba.

Knjiga Otkrivenja, posebno odlomak u 2. čitanju, pruža nam ključ za razumijevanje cijele povijesti. Ivan evanđelista se služi čudesnim slikama onoga vremena koje ukazuju na sile koje djeluju u svijetu i stvaraju takvu povijest kakva jest.

Današnje 2. čitanje započinje riječima: “Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja” (Otk 12, 1).

Treba se prisjetiti da je apostol Ivan pisao ovu knjigu iz zatvora na otoku Patmosu, gdje se našao kao zatočenik zbog vjere u Isusa Krista. To je vrijeme velikih progona kršćana od strane rimskih careva. Tko je ta žena o kojoj piše sv. Ivan? Bibličari u toj ženi prepoznaju Mariju, majku Isusa Krista, čiji sjaj označuje puninu milosti kojom je Marija bila ispunjena od trenutka začeća. Knjiga Otkrivenja spominje i vijenac od 12 zvijezda. One su ugrađene i u zastavi Europske unije. Zašto? Osnivači velike europske obitelji dali su do znanja da se Europa gradi s Isusom Kristom i pod zaštitom njegove majke Marije, ukoliko želi biti i ostati kršćanska Europa.

Bibličari vide u ženi i sliku Crkve, koja se našla na meti progona. To su za Crkvu bili pravi porođajni bolovi. Među mučenicima Crkve nalazimo vojnike i časnike poput sv. Jurja, sv. Sebastijana, sv. Fabijana i tisuće drugih mučenika. No, Ivan ide još dublje u pronalaženju odgovora na pitanje zla u svijetu. On ga je smjestio u samo nebo. Stoga piše: “I pokaza se drugo znamenje na nebu: Gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama su 7 kruna” (Otk 12, 3). Zmaj je druga riječ za Sotonu. Njega opisuje kao veoma moćnoga. Ognjena boja krvi otkriva želju Sotone? On čezne za krvlju. Zato ga Isus naziva “Ubojicom čovjeka od početka” (Iv 8, 44). Sotona, Lucifer, pali anđeo, započeo je u svojoj oholosti rat na nebu protiv Boga. Njega je porazio sv. Mihael arkanđeo, čije ime znači: “Tko je kao Bog?”

Ivan spominje tri puta, i to veoma snažno, da je Sotona bačen na zemlju. “Zbačen je Zmaj veliki, Stara Zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta”. Sotona djeluje na zemlji. On je pokušao odvratiti i samoga Isusa od provedbe Božjega plana, dok ga Isus nije odlučno odbacio. Sotona je uspio prevariti praroditelje u raju zemaljskom. No, nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća Sotona nema više one snage koju je prije imao. On je glavni začetnik grijeha. Istina, čovjek je stvoren kao slobodno biće, ali tu slobodu može zloupotrijebiti, tako da se pita i sam Jakov apostol: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate, ubijate i hlepite, a ne možete postići, borite se i ratujete” (Jak 4, 1-3). Stoga apostol Jakov poziva ljude da se podlože Bogu: “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas” (Jak 4, 7). Ivan dalje piše: “I začujem glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega, i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici!"(Otk 11, 10).

Prije nego što nas je Isus otkupio svojom smrću na križu, Sotona je imao veći utjecaj. Nakon otkupljenja izgubio je bitku nad kršćanima, jer se oni uspijevaju oduprijeti Zlome snagom Kristovom. Ivan završava riječima: “I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju zapovjedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12, 17).

Ivan izričito spominje kako Sotona pokazuje svoj gnjev na Marijinom potomstvu, a to su vjernici, jer je Marija majka Isusova i duhovna majka Crkve i svakog pojedinog člana Crkve. Đavao napada ne samo vjernike nego i sve one koji vrše Božje zapovjedi, sve one koji, iako ne vjeruju, nastoje činiti dobro.

Dakle, nasilja, krvoprolića i ratovi, zvjerska mučenja koja se događaju na ovoj planeti u raznim političkim prevratima ne mogu se protumačiti bez demonskih utjecaja. Papa Benedikt XVI. kaže za Hitlera da se ne može reći da je opsjednut ali da je bio pod utjecajem demonskih sila. Hitler je, naime, često znao reći: “Evo ga. Opet je tu”, i tako više puta, govoreći za Sotonu. Stoga, da bismo se mogli oduprijeti Sotoni, konačno i samom zlu, valja posegnuti za sredstvima koja nam je Bog dao na raspolaganje. Apostol Pavao piše Efežanima: “Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim” (Ef 6, 11). Tu su prije svega istina, pravednost, evanđelje, vjera u Boga, Isusa Krista, Riječ Božja i molitva.

Marija, koja se spominje u današnjem evanđelju bila je u svemu tome velika. Marija je svjesna velikog Božjeg dara da je postala majkom Spasitelja svijeta. Stoga pred svojim rođakinjom Elizabetom zahvaljuje Bogu: “Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo”.

Slaveći blagdan zaštitnice Vojne biskupije, Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, slaveći Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, slaveći Dan hrvatskih branitelja, želimo sebi ponovno dozvati u svijest što to mi zapravo slavimo i kome to danas zahvaljujemo. Prije toga pokušajmo se prisjetiti dramatičnih događaja prije dvadeset godina.

Činjenica je da je prije više od 20 godina stvoren pravi paklenski plan, te da se počeo ostvarivati od strane tadašnje jugoslavenske vojske (u stvari srpske) pravi agresorski rat s ciljem zauzimanja hrvatskih prostora da se stvori Velika Srbija. U kratkom vremenu bila je okupirana jedna trećina hrvatskog teritorija. Imali smo stotine tisuća prognanika koji su ostali bez doma, bez osnovnih ljudskih prava. Osim toga, Hrvatska je trpjela ogromne štete. U toj i takvoj situaciji postavilo se pitanje: Da li je Hrvatska uopće smjela poduzeti akciju oslobađanja? Da li je to moralno dopušteno? Činjenica je da Hrvatski narod nije želio rat. Štoviše, Hrvatska je sve poduzela da do njega ne dođe.

Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže pod br. 2309: “Treba pomno razmotriti stroge uvjete koji opravdavaju zakonita obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti: Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna. Da su se sva ostala sredstva kako bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva i bezuspješna. Da postoje ozbiljni razlozi uspjeha. Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i nereda većih od zla kojem se želi doskočiti…”

Budući da su se ispunili svi ovi uvjeti, Hrvatska se intervencija pokazala ne samo opravdanom nego i nužnom da se izbjegne veće zlo. Stoga će se 5. kolovoza ubuduće slaviti kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja kao i Dan Vojne biskupije, koja je posvećena Gospi Velikog Hrvatskog krsnog Zavjeta.

Slavimo, dakle, Dan zahvalnosti. Zahvaljujemo poput Marije Bogu od koga dolazi svako dobro, što nam je učinio velike stvari.

Slavimo Dan hrvatskih branitelja, čijom smo nesebičnom ljubavlju spašeni. Oni su podnijeli najveći teret života, a njih je, nažalost, preko 15 tisuća poginulo u obrambenom ratu. Svakako, njihova je žrtva ogroman zalog naše sigurnosti i života na ovim prostorima.

Danas slavimo Dan pobjede. Ne slavimo ga da bismo uživali u ponižavanju pobijeđenoga. Slavimo ga radi pobjede dobra nad zlim.

Danas je i Dan Vojne biskupije koja je posvećena Majci Božjoj, Gospi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Zašto baš Majci Božjoj? Toga je dana, dakle 5. kolovoza, na blagdan Majke Božje Snježne, Hrvatska bila oslobođena i postala slobodnom. Sveta Stolica je odredila da se upravo na taj dan slavi i Dan Vojne biskupije u RH. Tko imalo poznaje našu povijest, zna da već stoljećima nosimo biljeg marijanskog naroda, što vrijedi i za hrvatskog vojnika i policajca, vjernika katolika. S Marijom smo bili posebno povezani u Domovinskom ratu, što su potvrdili i naši branitelji noseći krunicu oko vrata.

Još jednom iskrene čestitke svim pripadnicima Vojne biskupije. Svima neka je blagoslovljen ovaj nacionalno- vjerski blagdan! Amen.