Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Pepelnica u Vojnom ordinarijatu

Srijeda, 05. 03. 2014.

Vojni biskup Juraj Jezerinac danas je u kapeli Vojnog ordinarijata predvodio misno slavlje i obred pepeljanja. Uz generalnog vikara o. Jakova Mamića na misi su sudjelovali djelatnici Ordinarijata i drugi vjernici. 

Homilija vojnog ordinarija

Današnjim blagdanom Pepelnice započinje korizmeno vrijeme koje je usmjereno prema godišnjoj proslavi Isusovog uskrsnuća. Ovo je veoma važno liturgijsko razdoblje vrijeme, koje bi trebalo biti prožeto prije svega zahvalnošću zbog dara otkupljenja, kao i odlukom da se odreknemo od svega što nas odvraća od toga dara. Stoga je davno pisao apostol Petar, pozivajući vjernike na obraćenje: „Niste otkupljeni srebrom i zlatom, nego skupocjenom krvlju Krista koji je nevini i besprijekorni Jaganjac“ (1 Pt 1,19).

Evanđeoski tekstovi koji se čitaju u korizmenom vremenu vode nas prema susretu s Isusom Kristom, kako bismo ušli u prisno zajedništvo s Njime, koje nam nitko ne može oteti. Vrijeme Korizme je privilegirano vrijeme poziva na obraćenje. Stoga je dobro promisliti danas o nekoliko stvari koje se dovoljno ne prakticiraju, ili su u opasnosti da ih se zaboravi, a koje su veoma važne za naš vjerski i duhovni život. U današnjem evanđelju Isus spominje tri važne teme: Prva tema: milostinja. Radi se o podjeli dobara što ih čovjek ima. Taj se način preporučivao vjernicima, posebno u prvim stoljećima, uvjereni da uz navještaj evanđelja ide i Caritas kao pomoć najsiromašnijima. Osoba koja bi davala milostinju s nakanom da je drugi vide bila je isključena iz zajednice. Ima i danas ljudi, koji to čine da bi se pokazali pred drugima kao dobri vjernici. Takav stav vrijedan je svake osude. 

Kad je riječ o milostinji sv. Luka spominje kako su bogati ljudi ubacivali svoje darove u hramsku riznicu. U hramu je bio i Isus koji je promatrao kako ljudi ubacuju novac. Među njima je bila i jedna siromašna udovica. Za nju je Isus rekao: „Zaista kažem vam: Ova siromašna udovica stavila je više nego svi drugi. Jer svi bacaše od svoga suviška, a ona je dala sve što joj je služilo za uzdržavanje“ (usp. Lk 21, 2-4). Stoga Isus govori da kada dajemo milostinju- neka ne zna ni desnica ni ljevica. „Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti“ (usp. Mt 6, 4).

Nadalje, Isus spominje molitvu. Kad je riječ o molitvi mnogi odmah pomisle da se radi o prosidbenoj molitvi da Bog ispuni naše želje. Međutim molitva je prije svega stav molitelja koji zahvaljuje Bogu i osluškuje njegovu volju. „Ne moja volja nego tvoja neka bude“, moli Isus u Getsemanskom vrtu.

U Isusovo vrijeme pozivalo se ljude tri puta na molitvu znakom trube: ujutro, o podne i na večer. Bilo je onih koji su namjerno dolazili na javne trgove da ih ljudi vide kako su pobožni. Isus upravo takvima poručuje da je bolje zatvoriti se u sobu i moliti u tajnosti, jer Bog sve vidi u tajnosti i uvijek nas sluša.

Isus spominje i treću temu, a to je post. U Isusovo vrijeme bio je običaj da je post bio popraćen vanjskim znakovima: ljudi su bili neoprana lica, nepočešljane kose, noseći na sebi jednostavnu odjeću. Isus kritizira takav način posta i poziva ljude da treba činiti suprotno. Postiti tako da nas drugi ljudi ne vide.

Iako se pod postom u prvom redu misli kao odricanje od hrane, post nije samo to. Postoje i drugi načini posta koji su učinkovitiji od uskraćivanja hrane, kao što su: odricanje od TV i medija, površnih zabava, opraštanje, stvaranje pozitivne klime u obitelji, na radnom mjestu, posebno onda kada je ta klima narušena itd. Dakle, imamo bezbroj načina na koji se možemo odricati.

Kudikamo je važnije i djelotvornije odreći se TV i to vrijeme iskoristiti za molitvu, barem jednu deseticu krunice, posvetiti više pažnje razgovoru u obitelji, razmišljati što mogu učiniti i kako postupiti prema bližnjemu koji me je svjesno ili nesvjesno uvrijedio. Svakako nezaobilazno je i čitanje Sv. Pisma, koje nam može itekako pomoći.

Poznato je da je veliki učenjak svjetskog glasa Louis Pasteur bio veliki prijatelj Biblije, riječi Božje. Za vrijeme primanja u francusku akademiju, u svojem je pozdravnom govoru izrekao riječi koje su uklesane u njegovom spomeniku: „Sretan onaj koji u sebi nosi Boga i koji ga sluša“.

U 1. čitanju prorok Joel najavljuje novi post kada kaže: „Razderite srca, a ne haljine svoje“ (Jl 12, 14). U prorokovo vrijeme post se činio javno uz plakanje, kukanje i razderane haljine, želeći na taj način opravdati vlastitu pravednost. Prorok poziva narod da se obrati Bogu na način kako bi mu oprostio grijehe. Poruka koju prorok donosi je jasna: ona se sastoji u pokajanju, odvraćanju od grijeha, a to podrazumijeva obraćenje i prihvaćanje volje Božje. Izraziti primjer jednog takvog posta nalazimo u današnjem Psalmu koji se pripisuje kralju Davidu.

David moli Boga da ga oslobodi od grijeha i njegovih nevolja, koje ga muče. Svjestan je svoga grijeha pred Bogom te vapi za milosrđem. David moli da mu ponovno dade „duha“, kojega je primio u trenutku kada je bio pomazan i posvećen za kralja, da mu dade snage učvrstiti ga duhom spremnim za svako dobro djelo. Dakle, obraćenje i kajanje pravi je post, koje donosi velike plodove u osobnom i obiteljskom životu.

Apostol Pavao poručuje: „Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! (2 Kor. 6, 2). Pavao se poziva na mandat opraštanja grijeha, koji je primio od Isusa, zajedno s apostolima, kad kaže: „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom“ (2 Kor 5, 20)“ te nastavlja: „Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje“ (2 Kor 5, 20). Apostol Pavao potiče svoje vjernike da ne odgađaju pomirenje s Bogom, da svako odgađanje može biti sudbonosno za spasenje.

Braćo i sestre! Obredom pepeljenja želimo na vanjski način potvrditi da se pridružujemo Isusovoj želji, koji nas potiče na obraćenje, da želimo u ovom korizmenom vremenu provesti u život Riječ Božju.

Neka nam Marija, Majka Isusova, pomogne da u nastojanju vršenja volje uspijemo izvršiti Božju volju, kako bismo dočekali blagdan Isusovog uskrsnuća kao novi i preporođeni ljudi. Amen.