Vijesti

Placuit Deo

Subota, 17. 03. 2018.

Pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke Crkve o nekim aspektima kršćanskoga spasenja

I. Uvod

1. „Bogu se svidjelo da u svojoj dobroti i mudrosti objavi samoga sebe te priopći otajstvo svoje volje (usp. Ef 1,9), kojim ljudi po Kristu, Riječi tijelom postaloj, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu te postaju zajedničari božanske naravi (usp. Ef 2, 18; 2 Pt 1, 4). […] Tom objavom […] dubina istine i o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom [je] svjetlu zasjala u Kristu, koji je ujedno i posrednik i punina sve objave."[1] Nauk o spasenju u Kristu potrebno je uvijek iznova produbljivati. Pogleda čvrsto upravljena u Gospodina Isusa, Crkva se s majčinskom ljubavlju okreće svim ljudima da bi im navijestila cjelokupni naum Očeva Saveza koji, po Duhu Svetom, želi „uglaviti u Kristu sve" (Ef 1,10). Ovo Pismo namjerava istaknuti, na tragu velike tradicije vjere i pozivajući se, poglavito, na učenje pape Franje, neke aspekte kršćanskoga spasenja, koji danas mogu biti teški za razumijevanje zbog novih kulturnih promjena.

II. Utjecaj današnjih kulturnih promjena na značenje kršćanskoga spasenja

 

2. Suvremeni svijet nailazi na stanovite teškoće u shvaćanju ispovijedanja kršćanske vjere, u kojoj se naviješta Isusa jedinoga Spasitelja cijeloga čovjeka i čitava čovječanstva (usp. Dj 4,12; Rim 3,23-24; 1 Tim 2,4-5; Tit 2,11-15).[2] S jedne strane, individualizam usredotočen na autonomnog subjekta nastoji promatrati čovjeka kao biće čije ostvarenje ovisi isključivo o njegovim silama.[3] U toj viziji, Kristov lik odgovara više nekom modelu koji nadahnjuje plemenita djela svojim riječima i svojim činima, nego Onomu koji preoblikuje ljudsko stanje, pritjelovljujući nas u novu egzistenciju koja je pomirena s Ocem i među nama po Duhu (usp. 2 Kor 5,19; Ef 2,18). S druge strane, širi se vizija o čisto unutarnjem spasenju, koja možda budi snažno osobno uvjerenje ili snažan osjećaj sjedinjenosti s Bogom, ali ne uzima u obzir potrebu prihvaćanja, ozdravljenja i obnove naših odnosa s drugima i sa stvorenim svijetom. U toj perspektivi postaje teško shvatiti smisao Utjelovljenja Riječi, po kojoj se On učinio članom ljudskom obitelji, preuzevši naše tijelo i našu povijest, radi nas ljudi i radi našega spasenja.

 

3. Sveti Otac Franjo, u svom redovitom naučavanju, često je spominjao dvije tendencije koje predstavljaju dva upravo spomenuta zastranjenja i koje su u nekim svojim aspektima nalik dvama drevnim krivovjerjima, pelagijanizmu i gnosticizmu.[4] U naše vrijeme širi se određeni neo-pelagijanizam prema kojemu pojedinac, radikalno samostalan, umišlja da sam sebe spašava, ne priznajući da ovisi, u najvećim dubinama svoga bića, o Bogu i drugima. Prema tome shvaćanju spasenje ovisi o snagama pojedinca, ili nekim čisto ljudskim strukturama, nesposobnima da prihvate novost Duha Božjega.[5] Određeni neo-gnosticizam, sa svoje strane, predstavlja čisto unutarnje spasenje, zatvoreno u subjektivizam.[6] U tome modelu spasenje se sastoji u uzdizanju, u sposobnosti „umom se izdići iznad Isusova tijela i vinuti se do otajstava nepoznatog božanstva".[7] Tako si umišlja da može osloboditi osobu od materijalnoga tijela i kozmosa, u kojima se više ne otkriva tragove providnosne ruke Stvoritelja, nego se vidi samo stvarnost bez smisla, koja je tuđa temeljnom identitetu osobe i kojom čovjek može lako manipulirati radi ostvarivanja vlastitih interesa.[8] Jasno je, osim toga, da se usporedbom s pelagijanističkim i gnostičkim krivovjerjem namjerava tek podsjetiti na opće zajedničke značajke, ne ulazeći u sudove o točnoj naravi drevnih zabluda. Velika je, zapravo, razlika između današnjega sekulariziranog društva i društvenog konteksta prvih kršćanskih stoljeća, u kojima su ova krivovjerja nastala.[9] Ipak, s obzirom da gnosticizam i pelagijanizam predstavljaju trajne opasnosti za pogrešno razumijevanje biblijske vjere, moguće je naći određene sličnosti između drevnih krivovjerja i današnjih upravo opisanih tendencija.

 

4. Bilo neo-pelagijanistički individualizam bilo neo-gnostički prijezir tijela nagrđuju ispovijedanje vjere u Krista, jedinoga i općega Spasitelja. Kako bi Krist mogao posredovati Savez čitave ljudske obitelji, ako je čovjek izolirani pojedinac, koji ostvaruje samoga sebe u punini svojim vlastitim snagama, kao što predlaže neo-pelagijanizam? I kako bi nam moglo doći spasenje po Isusovu Utjelovljenju, njegovu životu, smrti i uskrsnuću u njegovu pravom tijelu, ako je ono što jedino vrijedi oslobođenje nutarnje stvarnosti ljudskog bića od ograničenostî tijela i materije, prema neo-gnostičkoj viziji? Nasuprot tim dvjema tendencijama, ovim se Pismom želi ponovno potvrditi da se spasenje sastoji u našem sjedinjenju s Kristom, koji je, svojim utjelovljenjem, životu, smrću i uskrsnućem donio novu vrstu odnosa s Ocem i među ljudima i uveo nas u te odnose zahvaljujući daru Duha, kako bismo se mogli sjediniti s Ocem kao sinovi u Sinu, i postati jedno tijelo u „prvorođencu među mnogom braćom" (Rim 8,29).

 

III. Ljudska čežnja za spasenjem

 

5. Čovjek, izravno ili neizravno, doživljava sebe kao misterij: 'Tko sam ja? Postojim, a ipak nemam u sebi počelo svoga postojanja?' Svaka osoba, na svoj način, traži sreću i nastoji je postići služeći se sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Ipak, ovu se opću težnja ne mora nužno izraziti ili izreći; dapače, ona je tajnija i skrivenija negoli se može činiti, i spremna je otkriti se u posebnim slučajevima. Vrlo često ona se podudara s nadom u fizičko zdravlje; katkad poprima oblik tjeskobe za većim materijalnim blagostanjem; često se izražava kao potreba za nutarnjim mirom i mirnim suživotom s bližnjim. S druge strane, dok se pitanje spasenja predstavlja kao zauzetost prema većem dobru, ono zadržava također značajku otpora i nadvladavanja bola. Borbi za postizanje dobra pridružuje se borba za obranu od zla: od neznanja i od pogreške, od krhkosti i od slabosti, od bolesti i od smrti.

 

6. Glede ovih težnji vjera u Krista nas uči – odbacujući svaku umišljenost o samoostvarenju – da se one mogu posvema ispuniti jedino ako sâm Bog to učini mogućim, privlačeći nas k sebi. Potpuno spasenje osobe ne sastoji se u stvarima koje bi čovjek mogao sam po sebi postići, kao što su posjed ili materijalno blagostanje, znanje ili sposobnosti, moć ili utjecaj na druge, dobar glas i samozadovoljstvo.[10] Ništa od stvorenoga ne može potpuno zadovoljiti čovjeka, jer Bog nas je odredio za zajedništvo s Njim i naše će srce biti nemirno dok se ne smiri u Njemu.[11] „Konačni čovjekov poziv zaista [je] samo jedan, i to božanski."[12] Objava, na taj način, se ne ograničava na naviještanje spasenja kao odgovor na bilo koje suvremeno očekivanje. „Ako bi se otkupljenje, naprotiv, trebalo prosuđivati ili mjeriti prema egzistencijalnim potrebama ljudskih bića, kako bismo mogli izbjeći sumnju da smo jednostavno stvorili boga otkupitelja prema vlastitim potrebama?"[13].

 

7. Potrebno je, osim toga, potvrditi da se, prema biblijskoj vjeri, porijeklo zla ne nalazi u materijalnom i tjelesnom svijetu koji se doživljava kao ograničenje ili kao zatvor iz kojega bismo trebali biti spašeni. Naprotiv, vjera navješćuje da je sav svemir dobar, budući da ga je Bog stvorio (usp. Post 1,31; Mudr 1,13-14; 1 Tim 4,4), a da je zlo koje najviše šteti čovjeku ono što izlazi iz njegova srca (usp. Mt 15,18-19; Post 3,1-19). Svojim grijesima čovjek je napustio izvor ljubavi i gubi se u lažnim oblicima ljubavi, koji ga sve više zatvaraju u njega samoga. To odvajanje od Boga – od Onoga koji je izvor zajedništva i života – dovodi do gubljenja sloge među ljudima i čovjeka sa svijetom, uvodeći vladavinu rasula i smrti (usp. Rim 5,12). Slijedom toga, spasenje koje nam naviješta vjera ne odnosi se samo na našu unutarnju stvarnost, nego na naše cijelo biće. Naime, čitava osoba, tijelo i duša, je stvorena od Božje ljubavi, na njegovu sliku i priliku, i pozvana je živjeti u zajedništvu s Njim.

 

IV. Krist, Spasitelj i Spasenje

 

8. Ni u jednom trenutku čovjekova hoda Bog nije prestao nuditi svoje spasenje Adamovim sinovima (usp. Post 3,15), sklapajući savez sa svim ljudima u Noi (usp. Post 9,9) i kasnije s Abrahamom i njegovim potomstvom (usp. Post 15,18). Božje spasenje poprima tako stvarateljski red u kojemu sudjeluju svi ljudi i prati ih na njihovu konkretnom putu kroz povijest. Izabravši si jedan narod, kojemu je ponudio sredstva za borbu protiv grijeha i za približavanje Njemu, Bog je pripravio dolazak „snage spasenja u domu Davida, sluge svojega" (Lk 1,69). U punini vremenâ, Bog je poslao na svijet svoga Sina, koji je naviještao kraljevstvo Božje, liječeći svaku bolest (usp. Mt 4,23). Ozdravljenja koja je činio Isus, u kojima se uprisutnjivala Božja providnost, bila su znak koji je upućivao na njegovu osobu, na Onoga koji se u punini objavio kao Gospodar života i smrti u svom pashalnom događaju. Prema Evanđelju, spasenje za sve narode započelo je prihvaćanjem Isusa: „Danas je došlo spasenje ovoj kući" (Lk 19,9). Radosna vijest spasenja ima ime i lice: to je Isus Krist Sin Božji Spasitelj. „Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i zajedno s time konačni pravac".[14]

 

9. Kršćanska vjera, tijekom svoje stoljetne tradicije, osvjetljivala je, različitim slikama, ovo spasenjsko djelo utjelovljenoga Sina. Pritom nikada nije odvajala iscjeliteljski aspekt spasenja, po kojemu nas Krist otkupljuje od grijeha, od aspekta uzdizanja, po kojemu nas On čini sinovima i kćerima Božjim, dionicima njegove božanske naravi (usp. 2 Pt 1,4). Promatrajući spasenjsku perspektivu u silaznom pravcu, to jest polazeći od Boga koji dolazi da otkupi ljude, Isus je prosvjetitelj i objavitelj, otkupitelj i osloboditelj, Onaj koji pobožanstvenjuje i opravdava čovjeka. Prema uzlaznoj perspektivi, pak, to jest polazeći od ljudi koji se obraćaju Bogu, Krist je Vrhovni svećenik Novoga saveza, koji, u ime čitavoga ljudskog roda, prinosi Ocu savršeno bogoštovlje: žrtvuje se, okajava grijehe i ostaje trajno živ da nas zagovara. Na taj način se u Isusovu životu javlja čudesna sinergija Božjega i ljudskog djelovanja, koja pokazuje svu neutemeljenost individualističke perspektive. Silazna perspektiva svjedoči o apsolutnom prvenstvu slobodnoga Božjeg djelovanja; poniznost kojom se prima Božje darove, prije svakoga našeg djelovanja, bitna je za nas kako bismo mogli odgovoriti na njegovu spasenjsku ljubav. Istodobno, uzlazna perspektiva nas podsjeća da je, posredstvom potpuno ljudskoga djelovanja svoga Sina, Otac htio obnoviti naše djelovanje, da bismo, suobličeni Kristu, mogli vršiti „dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo" (Ef 2,10).

 

10. Jasno je, k tome, da se spasenje koje je Isus donio u samoj svojoj osobi ne događa samo na unutarnji način. Sin, da bi mogao svakoj osobi učiniti pristupačnim spasenjsko zajedništvo s Bogom, je postao čovjekom (usp. Iv 1,14). Upravo uzimajući na sebe tijelo (usp. Rim 8,3; Heb 2,14; 1 Iv 4,2), rodivši se od žene (usp. Gal 4,4), „Sin Božji postade sin čovječji"[15] i naš brat (usp. Heb 2,14). Tako, budući da je On došao da bude dio ljudske obitelji, „na neki način [se] sjedinio sa svakim čovjekom"[16] i uspostavio novi red odnosâ s Bogom, svojim Ocem, i sa svim ljudima, u koji možemo biti uključeni kako bismo bili dionici samog njegova života. Kao posljedica toga, preuzimanje ljudskog tijela, ne samo da ne ograničava spasenjsko djelo, već omogućuje Kristu da na konkretan način posreduje Božje spasenje za sve Adamove sinove i kćeri.

 

11. Zaključno, da bi se odgovorilo kako na individualistički redukcionizam pelagijanističke tendencije, tako i na onaj neo-gnostički koji obećava čisto unutarnje spasenje, moramo podsjetiti na koji način Isus jest Spasitelj. On se nije ograničio na to da nam pokaže put koji vodi do susreta s Bogom, put koji bismo potom mogli sami proći, poslušni njegovim riječima i nasljedujući njegov primjer. Krist je, prije svega, da bi nam otvorio vrata oslobođenja, sâm postao put: „Ja sam Put" (Iv 14,6).[17] Osim toga, ovaj put nije čisto unutarnji put na marginama naših odnosa s drugima i sa stvorenim svijetom. Naprotiv, Isus nam je darovao „put nov i živ što nam ga On otvori kroz [...] svoje tijelo" (Heb 10,20). Stoga, Krist je Spasitelj budući da je preuzeo na sebe naše čitavo čovještvo i živio puni ljudski život, u zajedništvu s Ocem i braćom. Spasenje se, dakle, sastoji u tomu da se pridružimo njegovom životu, primajući njegova Duha (usp. Iv 4,13).[18] On je, istodobno, Spasitelj i Spasenje.

 

V. Spasenje u Crkvi, Kristovu tijelu

 

12. Mjesto u kojemu primamo spasenje, koje je donio Isus, je Crkva, zajednica onih koji, budući da su pridruženi novom redu odnosa koji je Krist započeo, mogu primiti puninu Duha Kristova (usp. Rim 8,9). Razumjeti ovo spasenjsko posredovanje Crkve je silno važna pomoć u prevladavanju svih redukcionističkih tendencija. Spasenje koje nam Bog nudi, zapravo, ne postiže pojedinac vlastitim silama, kao što bi htio neo-pelagijanizam, već se spasenje temelji na odnosima koji potječu od utjelovljenoga Sina Božjega i koji oblikuju zajedništvo Crkve. Osim toga, budući da milost koju nam Krist daje nije, kako tvrdi neo-gnostička vizija, čisto unutarnje spasenje, nego nas uvodi u konkretne odnose koji je On sam živio, Crkva je vidljiva zajednica: u njoj dodirujemo tijelo Kristovo, na poseban način u najsiromašnijoj i trpećoj braći i sestrama. Stoga, spasenjsko posredovanje Crkve, koja je „sveopći sakrament spasenja"[19], daje nam sigurnost da se spasenje ne sastoji u samoostvarenju pojedinca kao jedinke, a niti u njegovu unutarnjem stapanju s božanskim, nego u pridruživanju u zajednicu osoba koja sudjeluje u zajedništvu Trojstva.

 

13. Kako individualistička tako i čisto nutarnja vizija spasenja u opreci su sa sakramentalnom ekonomijom spasenja po kojoj je Bog htio spasiti čovjeka. Sudjelovanje, u Crkvi, u novom redu odnosa, koje je započeo Krist, događa se po sakramentima, od kojih su krštenje vrata,[20] a euharistija izvor i vrhunac.[21] Tako se može vidjeti svu neutemeljenost umišljaja o samo-spasenju, koje ovisi isključivo o ljudskim snagama. U vjeri, nasuprot tome, ispovijedamo da smo spašeni po krštenju, koje u nas utiskuje neizbrisivi biljeg pripadnosti Kristu i Crkvi, iz čega proizlazi preoblikovanje našega konkretnog načina življenja odnosa s Bogom, s ljudima i sa stvorenim svijetom (usp. Mt 28,19). Tako, očišćeni od istočnog i svakog drugoga grijeha, pozvani smo na novi život suobličen s Kristom (usp. Rim 6,4). Milošću sedam sakramenata, vjernici neprestano rastu i bivaju duhovno obnovljeni, posebice kada hod postaje zamorniji i ne manjka padova. Kad, griješeći, napuštaju svoju ljubav prema Kristu, mogu, po sakramentu pokore, biti ponovno uvedeni u red odnosa koje je uspostavio Krist, da bi išli putom kojim je on hodio (usp. 1 Iv 2,6). Na taj način s nadom gledamo na posljednji sud, na kojemu će svaka osoba biti suđena prema konkretnosti svoje ljubavi (usp. Rim 13,8-10), posebice prema najslabijima (usp. Mt 25,31-46).

 

14. Sakramentalna spasenjska ekonomija suprotstavlja se također tendencijama koje predlažu čisto unutarnje spasenje. Gnosticizam se, zapravo, pridružuje negativnom pogledu na stvarateljski red, koji se shvaća kao ograničenje apsolutne slobode ljudskoga duha. To ima za posljedicu da se spasenje shvaća kao oslobođenje od tijela i od konkretnih odnosa u kojima osoba živi. Nasuprot tomu, ukoliko smo spašeni „prinosom tijela Isusa Krista" (Heb 10,10; usp. Kol 1,22), pravo spasenje ne samo da nije oslobađanje od tijela, već naprotiv uključuje također njegovo posvećenje (usp. Rim 12,1). Ljudsko je tijelo oblikovao Bog, koji je u njega upisao govor koji poziva ljudsku osobu da prizna darove Stvoritelja i da živi u zajedništvu s braćom i sestrama.[22] Spasitelj je, svojim utjelovljenjem i svojim vazmenim otajstvom, ponovno uspostavio i obnovio ovaj izvorni govor i učinio nam ga pristupačnim u ekonomiji sakramenata. Zahvaljujući sakramentima, kršćani mogu živjeti u vjernosti Kristovu tijelu i, samim tim, u vjernosti konkretnom redu odnosa koje nam je on darovao. Ovaj red odnosa zahtijeva, na poseban način, brigu za čovjeka koji trpi, po tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa.[23]

 

VI. Zaključak: Prenositi vjeru, u očekivanju Spasitelja

 

15. Svijest o punini životu u koju nas uvodi Isus Spasitelj, potiče kršćane na misiju, da naviještaju svim ljudima radost i svjetlo evanđelja.[24] U tom nastojanju moraju također biti spremni uspostaviti iskren i konstruktivan dijalog s vjernicima drugih religija, u uvjerenju da Bog može voditi prema spasenju u Kristu „sve ljude dobre volje, u čijim srcima milost nevidljivo djeluje".[25] Dok se svim svojim silama posvećuje evangelizaciji, Crkva nastavlja moliti za konačan dolazak Spasitelja, jer „u nadi smo spašeni" (Rim 8,24). Spasenje ljudi će se dovršiti tek kada, nakon što Krist pobijedi posljednjega neprijatelja, smrt (usp. 1 Kor 15,26), budemo potpuno sudjelovali u slavi uskrsloga Isusa, koji će privesti punini naš odnos s Bogom, s našom braćom i sestrama sa svim stvorenjima. Cjelovito spasenje, tijela i duše, konačno je odredište na koje Bog poziva sve ljude. Utemeljeni u vjeri, podupirani nadom, djelatni u ljubavi, po primjeru Marije, Majke Spasiteljeve i prve među spašenima, sigurni smo da je „naša… domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu" (Fil 3,20-21).

Vrhovni svećenik Franjo, dana 16. veljače 2018., odobrio je ovo Pismo, usvojeno na Plenarnom zasjedanju ove Kongregacije 24. siječnja 2018. i naredio njegovo objavljivanje.

 

Dano u Rimu, iz sjedišta Kongregacije za nauk vjere, 22. veljače 2018., na blagdan Katedre svetoga Petra.

 

                                                                                                                + Luis F. Ladaria, S.J.

                                                                                                           Naslovni nadbiskup Thibice

                                                                                                                              Prefekt

                                                                                                                    + Giacomo Morandi

                                                                                                          Naslovni nadbiskup Cerveterija

                                                                                                                                 Tajnik

 

 

________________________________________

[1] Drugi vatikanski ekumenski koncil, Dogmatska konstitucija Dei Verbum, br. 2.

[2] Usp. Kongregacija za nauk vjere, Izjava Dominus Iesus (6. kolovoza 2000.), br. 5-8: AAS 92 (2000), 745-749.

[3] Usp. Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studenoga 2013.), br. 67: AAS 105 (2013), 1048.

[4] Usp. Isti, Enciklika Lumen fidei (29. lipnja 2013.), br. 47: AAS 105 (2013), 586-587; Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, brr. 93-94: AAS (2013), 1059; Discorso ai rappresentanti del V Convegno nazionale della Chiesa italiana (Obraćanje predstavnicima 5. Nacionalnog kongresa Crkve u Italiji), Firenca (10. studenoga 2015.): AAS 107 (2015), 1287.

[5] Usp. Isti, Discorso ai rappresentanti del V Convegno nazionale della Chiesa italiana, Firenca (10. studenoga 2015.): AAS 107 (2015), 1288.

[6] Usp. Isti, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 94: AAS 105 (2013), 1059: „privlačnost gnosticizma, čisto subjektivna vjera koju jedino zanima određeno iskustvo ili niz idejâ i spoznajâ za koje se drži da mogu utješiti i prosvijetliti, ali gdje pojedinac u konačnici ostaje zatvoren u skučenom okviru vlastitog razuma i svojih osjećaja"; Papinsko vijeće za kulturu – Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, Isus Krist - donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o "New Ageu" (Pontificio Consiglio della Cultura - Pontificio Consiglio per il dialogo interreligioso, Gesù Cristo, portatore dell'acqua viva. Una riflessione cristiana sul "New Age"), siječanj 2003., Vatikan 2003.

[7] Franjo, Enciklika Lumen fidei, 47: AAS 105 (2013), 586-587.

[8] Usp. Isti, Discorso ai partecipanti al pellegrinaggio della diocesi di Brescia (Obraćanje sudionicima hodočašća biskupije Brescia) (22. lipnja 2013.): AAS 95 (2013), 627: „u ovom svijetu gdje se niječe čovjeka, gdje se više voli ići putom gnosticizma, [...] 'nijekana tijela' – Boga koji nije postao tijelom [...]."

[9] Prema pelagijanističkom krivovjerju, koje se razvilo tijekom 5. stoljeća oko Pelagija, čovjek, da bi izvršio Božje zapovijedi i bio spašen, ima potrebu za milošću samo kao vanjskom pomoći svojoj slobodi (kao svjetlo, primjer, snagu), a ne kao duboko ozdravljenje i oživljavanje svoje slobode, bez prethodne zasluge, da bi mogao činiti dobro i postići život vječni.

Složeniji je gnostički pokret, koji je nastao u 1. i 2. stoljeću, koji ima vrlo različite oblike. Gnostici su, općenito, vjerovali da se spasenje postiže po ezoteričkom poznavanju gnoze (gnosis). Takva gnoza objavljuje gnostiku svoju pravu bît, to jest, iskru božanskoga Duha koji boravi u njegovoj nutrini, koja treba biti oslobođena od tijela, koje je tuđe pravoj čovječnosti osobe. Samo na takav način gnostik se vraća svom izvornom bivstvu u Bogu, od kojega se bio udaljio po prvotnom padu.

[10] Usp. Toma, Summa theologiae, I-II, q. 2.

[11] Usp. Augustin, Ispovijesti I, 1: Corpus Christianorum, 27,1.

[12] Drugi vatikanski ekumenski koncil, Apostolska konstitucija Gaudium et spes, br. 22.

[13] Međunarodno teološko povjerenstvo, Neka pitanja o teologiji otkupljenja (Alcune questioni sulla teologia della redenzione), 1995, br. 2: Međunarodno teološko povjerenstvo, Documenti 1969-2004 (Bologna 2006.), 500.

[14] Benedikt XVI., Enciklika Deus caritas est (25 prosinca 2005.), br. 1: AAS 98 (2006), 217; usp. Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 3: AAS 105 (2013), 1020.

[15] Irenej, Adversus haereses, III, 19,1: Sources Chrétiennes, 211, 374.

[16] Drugi vatikanski ekumenski sabor, Apostolska konstitucija Gaudium et spes, br. 22.

[17] Usp. Augustin, Tractatus in Ioannem, 13, 4:Corpus Christianorum,36, 132: „Ja sam Put Istina i Život (Iv 14,6). Ako tražiš istinu, slijedi put; jer put je isto što i istina. Cilj kojemu težiš i put koji trebaš proći ista su stvar. Ne možeš stići do cilja slijedeći neki drugi put; ne možeš do Krista doći drugim putem, do Krista možeš doći samo po Kristu. U kojemu smislu dolaziš do Krista po Kristu? Dolaziš do Krista Boga po Kristu čovjeku; po Riječi koja je postala tijelom dolaziš do Riječi koja je u početku bila kod Boga."

[18] Toma, Quaestio de veritate, q. 29, a. 5, co.

[19] Drugi vatikanski ekumenski koncil, Dogmatska konstitucija Lumen gentium, br. 48.

[20] Usp. Toma, Summa theologiae, III, q. 63, a. 3.

[21] Usp. Drugi vatikanski ekumenski sabor, Dogmatska konstitucija Lumen gentium, br. 11; Konstitucija Sacrosanctum concilium, br. 10.

[22] Usp. Franjo, Enciklika Laudato si' (24. svibnja 2015.), br. 155: AAS 107 (2015), 909-910.

[23] Usp. Isti, Apostolsko pismo Misericordia et misera (20. studenoga 2016.), br. 20: AAS 108 (2016), 1325-1326.

[24] Usp. Ivan Pavao II., Enciklika Redemptoris missio (7. prosinca 1990.), br. 40: AAS 83 (1991), 287-288; Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 9-13: AAS 105 (2013), 1022-1025.

[25] Drugi vatikanski ekumenski koncil, Apostolska konstitucija Gaudium et spes, br. 22.    (IKA)

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu - Mihael (19. 09. 2019.)

{image:1:medium}

Na nebu će biti radost zbog jednog obraćena grešnika (13. 09. 2019.)

{image:1:medium}

Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik - Mihael (06. 09. 2019.)

{image:1:medium}

Izaberimo, dakle, život! (02. 09. 2019.)

Poruka pape Franje za V. Svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu

Crkva postoji kad postoji za druge (28. 08. 2019.)

Poruka nadbiskupa Đure Hranića, predsjednika Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2019./2020.

Dvadeset i prva i dvadeset i druga nedjelja kroz godinu – Mihael (23. 08. 2019.)

{image:1:medium}

Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje - Mihael (17. 08. 2019.)

{image:1:medium}

Uznesenje Blažene Djevice Marije - Velika Gospa - Mihael (09. 08. 2019.)

{image:1:medium}

»Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!«  (1 Kor 15, 57) (02. 08. 2019.)

Poslanica msgr. Jure Bogdana, vojnoga ordinarija, povodom proslave Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnoga ordinarijata, Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 24. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ 5. kolovoza 2019.

Što si pripravio, čije će biti? - Mihael (31. 07. 2019.)

{image:1:medium}

Ufanje ubogih neće biti zaludu (11. 07. 2019.)

Poruka svetoga oca Franje za 3. Svjetski dan siromaha (33. nedjelja kroz godinu 17. studenoga 2019.)

 

XIV. – XVII. nedjelja kroz godinu – Mihael (05. 07. 2019.)

{image:1:medium}

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu (27. 06. 2019.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2019.

Dvanaesta i trinaesta nedjelja kroz godinu-Mihael (21. 06. 2019.)

{image:1:medium}

Duhovi, Presveto Trojstvo, Tijelovo - Mihael (08. 06. 2019.)

{image:1:medium}

Ne radi se samo o migrantima (04. 06. 2019.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2019.

Neka budu savršeno jedno-Mihael (30. 05. 2019.)

{image:1:medium}

Šesta vazmena nedjelja Uzašašće - Mihael (24. 05. 2019.)

{image:1:medium}

Četvrta i peta vazmena nedjelja - Mihael (10. 05. 2019.)

{image:1:medium}

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu-Mihael (01. 05. 2019.)

{image:1:medium}

Nakon osam dana dođe Isus – Mihael (26. 04. 2019.)

{image:1:medium}

Sveto vazmeno trodnevlje - Mihael (17. 04. 2019.)

{image:1:medium}

Nedjelja Muke Gospodnje, Cvjetnica - Mihael (14. 04. 2019.)

{image:1:medium}

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen - Mihael (05. 04. 2019.)

{image:1:medium}

Hrabrost da se preuzme rizik za Božje obećanje (05. 04. 2019.)

Poruka pape Franje za 56. Svjetski dan molitve za zvanja (Nedjelja Dobrog Pastira, 12. svibnja 2019.)

Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje - Mihael (28. 03. 2019.)

{image:1:medium}

Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti-Mihael (21. 03. 2019.)

{image:1:medium}

“Budite složni i živite u miru” (15. 03. 2019.)

Predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak uputio je poslanicu za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini 18. – 24. ožujka 2019.

Dok se molio, izgled lica mu se izmijeni-Mihael (15. 03. 2019.)

{image:1:medium}

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan-Mihael (07. 03. 2019.)

{image:1:medium}

»Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih« (Rim 8, 19) (26. 02. 2019.)

Poruka Svetoga Oca Franje za korizmu 2019.

Sedma i osma nedjelja kroz godinu Pepelnica – Mihael (22. 02. 2019.)

{image:1:medium}

„‘Udovi smo jedni drugima’ (Ef 4, 25). Od social network comunities do ljudskih zajednica“ (19. 02. 2019.)

Poruka pape Franje za 53. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije [2019.]

Blago vama, siromasi!  Jao vama, bogataši! (15. 02. 2019.)

{image:1:medium}

Komisija Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ (14. 02. 2019.)

PRIOPĆENJE

Oni ostaviše sve i pođoše za Njim-Mihael (07. 02. 2019.)

{image:1:medium}

Pismo biskupa HBK patrijarhu SPC Irineju (06. 02. 2019.)

CONFERENTIA EPISCOPORUM CROATIAE

Isus, kao ni Ilija i Elizej, nije poslan Židovima-Mihael (31. 01. 2019.)

{image:1:medium}

Savjest u svjetlu zakona ljubavi (26. 01. 2019.)

 

Poruka za Dan života 2019. Mate Uzinića, dubrovačkog biskupa, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj

Danas se ispunilo ovo pismo-Mihael (25. 01. 2019.)

{image:1:medium}

Priopćenje s XXI. zajedničkog zasjedanja HBK i BK BiH (22. 01. 2019.)

Isus učini prvo znamenje u Kani Galilejskoj-Mihael (17. 01. 2019.)

{image:1:medium}

Blagdan krštenja Gospodinova - Mihael (10. 01. 2019.)

{image:1:medium}

»Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 10, 8) (10. 01. 2019.)

Poruka pape Franje za 27. Svjetski dan bolesnika [11. veljače 2019.]

“I riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1, 14) (30. 12. 2018.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana, Božić 2018.

Dobra politika je u službi mira (30. 12. 2018.)

Poruka svetoga oca Franje za 52. svjetski dan mira 1. siječnja 2019.

Četvrta nedjelja došašća i Božić-Mihael (21. 12. 2018.)

{image:1:medium}

Što nam je činiti? - Mihael (13. 12. 2018.)

{image:1:medium}

Podijeli s onim koji nema (13. 12. 2018.)

Poruka varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka za Nedjelju Caritasa – 16. prosinca 2018.

Približuje se vaše otkupljenje - Mihael (06. 12. 2018.)

{image:1:medium}

Sveti Nikola znak providnosti i učitelj dobrote (04. 12. 2018.)

Poruka Predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca šibenskog biskupa Tomislava Rogića pomorcima i ribarima o blagdanu sv. Nikole 2018.

Približuje se vaše otkupljenje - Mihael (29. 11. 2018.)

{image:1:medium}

Ti kažeš: Ja jesam Kralj – Mihael (22. 11. 2018.)

{image:1:medium}

Trideset i druga i trideset i treća nedjelja kroz godinu - Mihael (10. 11. 2018.)

{image:1:medium}

Ljubi!...Ovo je prva zapovijed – Mihael (31. 10. 2018.)

{image:1:medium}

Sinoda o mladima bila je dobra berba i obećava dobro vino (29. 10. 2018.)

Papa Franjo

Izjava Komisije »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije (24. 10. 2018.)

Pravna, radna i socijalna sigurnost - jamstvo dostojanstva čovjeka u hrvatskom društvu

Dvadeset i deveta i trideseta nedjelja kroz godinu; Svi Sveti – Mihael (19. 10. 2018.)

{image:1:medium}

Priopćenje s 57. zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije (13. 10. 2018.)

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 57. u nizu, održano je pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića u Zagrebu od 9. do 11. listopada 2018.

“Duh solidarnosti u Europi” (17. 09. 2018.)

Završna poruka sa Plenarnog zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE).

Poruka pape Franje za Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu 2018. (04. 09. 2018.)

Gdje je Bog velik, velik je i čovjek (23. 08. 2018.)

Poruka predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskupa Đure Hranića na početku školske i katehetske godine 2018./2019., upućena 22. kolovoza svećenicima, redovnicima i redovnicama, katehetama i vjeroučiteljima, djeci, mladima i roditeljima.

Poruka Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj povodom Svjetskog dana turizma 2018. (08. 08. 2018.)

„Turizam i digitalna transformacija"

Izjava Komisije »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije (17. 07. 2018.)

Izazovi migrantske krize u europskom prostoru

Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode (18. 06. 2018.)

Izjava Komisije „Iustitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije       

Poruka Svetoga Oca Franje za 2. svjetski dan siromaha, 18. studenoga 2018. (17. 06. 2018.)

„Jadnik vapi, a Gospodin ga čuje“

Poruka pape Franje za 60. međunarodno vojno hodočašće u Lourdes (09. 05. 2018.)

Svim nazočnim hodočasnicima i njihovim obiteljima, Sveti Otac iz sveg srca udjeljuje apostolski blagoslov.

Propovijed varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, 8. svibnja 2018. u Krašiću (08. 05. 2018.)

Povodom 120. obljetnice rođenja bl. kardinala Alojzija Stepinca

Priopćenje Stalnog vijeća HBK (08. 05. 2018.)

„Politička zajednica i Crkva, svaka na svome  osebujnom području, jedna o drugoj neovisne su i autonomne.“

Poruka biskupa Petanjka za Nedjelju turizma (08. 05. 2018.)

„Neka vas i sve vaše goste, u životu i radu, na odmoru i na putu, prati Božji blagoslov.“

 

Poruka za Dan posvećenja klera 2018. (03. 05. 2018.)

 

 

 

„Dragi svećenici, neka ljepota ovoga dana, posvećenog Srcu Isusovu, učini da u nama poraste želja za svetošću.“

Priopćenje Komisije „Iustitia et pax“ HBK o arbitražnom sporu s Republikom Slovenijom (02. 05. 2018.)

I priopćenje o održavanju usmene rasprave 2. svibnja 2018. o slovenskom zahtjevu za mišljenjem Europske komisije

Gospodin nas i danas poziva (13. 04. 2018.)

Poruka splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja, za Nedjelju Dobrog Pastira - 2018.

Poruka vojnoga ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2018. (13. 04. 2018.)

{image:1:large}

Uskrsnuli Krist – nada naša

Poziv biskupa BK BiH na molitvu krunice (30. 03. 2018.)

Molimo i za sve ono čime će nas Bog obnoviti, ohrabriti i učiniti postojanima na našim korijenima da uvijek budemo prepoznatljivi kao kršćani.

Poruka Svetoga Oca Franje za 33. Svjetski dan mladih (29. 03. 2018.)

»Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga«(Lk 1, 30)

Moći u Crkvi: Vjerodostojnost i čuvanje (15. 02. 2018.)

Uputa Kongregacije za kauze svetih

Da ne ohladni ljubav mnogih (usp. Mt 24,12) (14. 02. 2018.)

Korizmena poslanica biskupa Josipa Mrzljaka uz „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“, 26.02. – 04.03. 2018. godine

Poruka Svetog Oca Franje za korizmu 2018. (06. 02. 2018.)

»Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih« (Mt 24, 12)

Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (02. 02. 2018.)

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32)

Uzvišenost, ljepota i snaga majčinskoga odgoja (01. 02. 2018.)

Poruka biskupa Mate Uzinića , predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, uoči Dana života 2018.(prva nedjelja u veljači).

Poruka pape Franje za 26. Svjetski dan bolesnika [11. veljače 2018.] (26. 01. 2018.)

""Evo ti sina!... Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi" (Iv 19, 26-27).

Siromaštvo i zajedništvo (25. 01. 2018.)

Poruka prigodom Dana posvećenog života 2018.

Primiti, zaštiti, promicati i integrirati (15. 01. 2018.)

Pismo biskupa Pere Sudara, predsjednika Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, u povodu Svjetskog dana selilaca i izbjeglica

„ Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan „ (06. 01. 2018.)

Božićna poruka vojnoga ordinarija msgr. Jure Bogdana

Poruka pape Franje za 55. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja (07. 12. 2017.)

  Slušati, razlučivati, živjeti Gospodinov poziv

22. travnja 2018.

Poruka biskupa Josipa Mrzljaka uz Nedjelju Caritasa (06. 12. 2017.)

.

Poruka biskupa Ivice Petanjka pomorcima i ribarima za sv. Nikolu (05. 12. 2017.)

“Unutarcrkveni dijalog, suradnja i suodgovornost” (30. 11. 2017.)

Program 58. teološko-pastoralnog tjedna; Zagreb, 23. do 25. siječnja 2018.

 

“Migranti i izbjeglice - muškarci i žene u potrazi za mirom” (30. 11. 2017.)

Poruka svetoga oca Franje za 51.  Svjetski dan mira 1. siječnja 2018.

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Arhiva vijesti

Linkovi