Vijesti

Polnoćka u Vojnom ordinarijatu

Ponedjeljak, 24. 12. 2012.

Vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je u ponedjeljak 24. prosinca večernju misu „polnoćku" u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru u koncelebraciji s don Josipom Stanićem, pastoralnim vikarom, i fra Markom Medom, vojnim kapelanom.

Pred vjernicima koji su ispunili neveliku kapelu, biskup je u homiliji istaknuo veličinu i značenje svetkovine Božića, Isusova rođenja, te podsjetio da je ovih dana izišla i kod nas knjiga pape Benedikta XVI. pod naslovom "Djetinjstvo Isusovo", kojoj u predgovoru svoje knjige Sveti Otac kaže da se „nada kako će ta knjiga pomoći mnogim ljudima na njihovom putu prema Isusu i s Isusom". „To posebno vrijedi za ovu godinu koja je proglašena Godinom vjere. A cilj je ove godine što bolje upoznati Isusa Krista, njegovo evanđelje i po njemu živjeti", rekao je biskup, dodavši da je i sv. Luka evanđelist smatrao važnim zapisati, kako bi učvrstio vjeru svojih vjernika u Isusa Krista, da se Isus rodio doista kao povijesna osoba i to za vrijeme cara Augusta koji je izdao naredbu da se provede popis svega svijeta. Luka, dakle, smještava Isusovo rođenje u okvir velike i nemirne svjetske povijesti. On, novorođeni Spasitelj u betlehemskoj štalici, onaj je koji će donijeti pravi mir 'Kristov mir' svijetu. Isus je, dakle, rođen u vrijeme koje se može točno odrediti. Prema tome Isus se nije rodio u nekom neodređenom vremenu. On nije izmišljena osoba, mit, kako se o njemu nekada govorilo i u nas. Isus Krist pripada vremenu koje se može točno datirati i zemljopisnom prostoru koji se može točno označiti", rekao je biskup. Radosnu vijest Božića Crkva nam prenosi više od dvije tisuće godina. Tu radosnu vijest primili smo i mi od naših pradjedova. To je razlog naše božićne radosti i veselja, rekao je biskup, čestitavši Porođenje Isusovo raspjevanoj kapeli riječima apostola Pavla: "Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista", rođena u Betlehemu. 

Homilija

Ovih je dana izišla kod nas knjiga sadašnjeg pape Benedikta XVI. pod naslovom "Djetinjstvo Isusovo". U Predgovoru svoje knjige Sveti otac kaže da se nada kako će ta knjiga "pomoći mnogim ljudima na njihovom putu prema Isusu i s Isusom". To posebno vrijedi za ovu godinu koja je proglašena Godinom vjere. A cilj je ove godine što bolje upoznati Isusa Krista, njegovo evanđelje i po njemu živjeti.
 
Sv. Luka, autor današnjeg evanđelja, smatrao je veoma važnim zapisati, kako bi učvrstio vjeru svojih vjernika u Isusa Krista, da se Isus rodio doista kao povijesna osoba i to za vrijeme cara Augusta koji je izdao naredbu da se provede popis svega svijeta. Sv. Luka smjestio je Isusovo rođenje u okvir velike svjetske povijesti. Za Luku je, dakle, veoma važan povijesno- svjetski kontekst. Rimski Senat je prvi put, 27. godine prije Isusa Krista, dodijelio caru naslov "Augustus", što znači "onaj koji je dostojan štovanja". Poznato je da je dolaskom cara Augusta nastao veliki svjetski obrat, novo vrijeme. On je bio samo slika Boga koji će donijeti pravi mir, "Pax Christi", a to je Isus Krist, novorođeni u Betlehemu.
 
Isus je, dakle, rođen u vrijeme koje se može točno odrediti. Prema tome Isus se nije rodio u nekom neodređenom vremenu. On nije izmišljena osoba, mit, kako su nakon II. svjetskog rata o njemu tako govorili. Isus Krist pripada vremenu koje se može točno datirati i zemljopisnom prostoru koji se može točno označiti. 
 
"Doista Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani", poručuje sv. Ivan. I kao što su pridijevali caru Augustu božanske atribute kao spasitelj, izbavitelj, onaj koji je vrijedan štovanja, Isus Krist je u punom značenju riječi ne samo vrijedan poštovanja nego i našeg posvemašnjeg povjerenja. On je, dakle, Očeva Riječ, Bog koji je postao čovjekom. U tom smislu započinje svoje evanđelje evanđelist Ivan: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog" (Iv 1, 1-2). "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama".
 
Katekizam katoličke Crkve postavlja pitanje: Zašto je Bog postao čovjekom? I odgovara: Riječ je tijelom postala da postanemo zajedničari božanske naravi, da bi čovjek ulazeći u zajedništvo s Riječju, primajući božansko posinjenje  postao Sinom Božjim. I tako je Isusovo rođenje početak našeg božanskog preporođenja (Popričesna).
 
Vratimo se evanđelju sv. Luke. Sv. Luka piše: "I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" ( Lk 2, 6-7). Zaustavimo se malo na ovim riječima: "I porodi sina svoga prvorođenca". Prvorođenac nije nužno prvi u nizu onih koji ga slijede. Ovom se riječju nagoviješta posebna Isusova pripadnost Bogu. Apostol Pavao naziva Isusa  "prvorođencem među mnogom braćom" (Rim 8,29). Isus kao uskrsnuli je prvi među ljudima. U Poslanici Kološanima Pavao naziva Isusa "Prvorođencem od mrtvih" ( Kol 1,18). Isus Krist je dakle prvi uskrsnuo i koji prethodi svakom stvorenju koje će poći njegovim putem. Isus je početak, "prvorođenac" novoga svijeta koje je započelo uskrsnućem. "I položi ga u jasle". Iz ovih se riječi dade se zaključiti da je Isus rođen u štali, u nedostojnom prostoru. U okolici Betlehema od davnina se špilje koriste kao štale. Mjesto na kojem je danas sagrađena crkva Isusovog rođenja, Sv. Otac kaže da se može zaključiti na temelju podataka da je to mjesto pravo mjesto Isusovog rođenja, jer su kršćani početkom 3. stoljeća odavali poštovanje posebno tom mjestu odnosno spilji gdje se ona nalazila.
 
Sv. Luka dalje piše: "Jer za njih nije bilo mjesta u svratištu". Sv. Ivana evanđelistu duboko se dojmilo, da ne kažem razočaralo, kad je čuo da ga ljudi nisu primili. Stoga i piše u svome Evanđelju: " K svojima dođe i njegovi ga ne primiše". (Iv 1, 11). Za Spasitelja svijeta, koji je došao radi nas i našega spasenja, nema mjesta. "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio" (Mt 8, 20), poručuje Isusu svojim učenicima.
 
I danas nema Kristu mjesta u svijetu. U novije vrijeme kao da su se neki urotili protiv Njega i njegove Crkve, kojoj je Isus Krist povjerio svoj mandat da nastavi prenositi Božju poruku. Kada je blaženi papa Ivan Pavao II. predložio da se ime Bog stavi u Europski parlament, određeni krugovi nisu dopustili. Stoga danas leži velika odgovornost na kršćanima da se suprotstave takvom mentalitetu koji se sve više pretvara u diktaturu pojedinaca nad većinom. Očito je da Sotona ne miruje. Traži svoje istomišljenike i žrtve.
 
Sv. Luka nastavlja: "A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja" (Lk 2, 8). Pastiri su bili prvi svjedoci Isusovog rođenja. Pouka: Bog se objavljuje malenima, skromnima, a oholima se protivi. Ako se netko ne moli ne može vjerovati, vjere nema. Vjera je dar s neba. Ona je odgovor neba duši koja ga traži. Prorok Miheja najavio je dolazak Mesije kao Pastira, koji će se roditi u Betlehemu. On će pasti Izraelski narod. Isus je rođen ne samo među pastirima. "On je veliki pastir ljudi" (usp. 1 Pt 2, 25; Heb 13, 20), poručuje apostol Petar.
 
"Silno se prestrašiše" (Lk 2, 9) Anđeo nastoji odstraniti kod pastira svaki strah i naviješta radost za sav narod: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin" (Lk 2,10. Rečeno im je da će kao znak, pronaći dijete povijeno u pelene i položeno u jaslama. "I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga, i govoreći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim"(Lk 2,12-14). 
 
"Slava na visinama Bogu". Nama je kao kršćanima jasno da je Bog velik, slavan. To je istinski razlog radosti: postoji istina, postoji dobro, postoji ljepota. Sve je to u Bogu prisutno. Mi Boga spoznajemo i na temelju prirode. Ona nam govori o Bogu. Svaka travka, svaki cvijet i govori. Sve su to znakovi Božji preko kojih dolazimo do Boga. Štoviše. On nam se objavio. Zato su i pjevali anđeli prigodom Isusovog rođenja:"A na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim". Koji su to miljenici?
 
To su svi oni koji nastoje svojim životom što više omiljeti Bogu, biti njemu slični. Sv. Luka pripovijeda da se prilikom Isusovog krštenja otvorilo nebo. Dok je Isus molio, čuo se glas s neba: "Ti si Sin moj, Ljubljeni. U tebi mi sva milina" (Lk 3, 22). Isus je miljenik Oca nebeskoga. Mi smo miljenici Božji, ukoliko nastojimo biti Bogu što sličniji. "Svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina našega Isusa Krista" (Rim 1,7).
 
Stoga i piše apostol Pavao u 2. čitanju: "Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi, odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, očekujući tako blaženu nadu i pojavak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista".
 
Božić je! Bog dolazi da ostane s nama. "Radujte se uvijek! Ponavljam: radujte se!" (Fil 4, 4). Isusova prisutnost među nama razlog je radosti i temelj nade.
Božić nas podsjeća da budemo nositelji nade, da budemo blizu onima koji su daleko. Tko je susreo Krista ne može za sebe zadržati tu radost, nego je poput pastira prenosi. Radosnu vijest Božića Crkva nam prenosi više od 2 tisuće godina. Tu radosnu vijest primili smo od naših pradjedova, djedova i baka, očeva i majki. Sretnici smo što smo se rodili u takvim obiteljima i od takvih roditelja. Dobri Bog neka im naplati za svjedočanstvo vjere!
 
To je razlog naše božićne radosti i veselja. Mislim da vam ne mogu bolje i ljepše čestitati Božić nego li riječima apostola Pavla kojima se i sam često obraćao ljudima: "Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista", rođena u Betlehemu.  Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi