Vijesti

Poruka vojnog ordinarija u prigodi dvadesete obljetnice Vojnog ordinarijata u RH

Petak, 04. 08. 2017.

Draga braćo svećenici

Dragi pripadnici vojno-redarstvene biskupije

Braćo i sestre u kršćanskoj vjeri

1. Uvod

Ovogodišnja proslava „Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta“, zaštitnice naše biskupije, odvija se u godini obilježavanja dvadesete obljetnice od njenog ustanovljenja. Središnje euharistijsko slavlje proslave naše nebeske zaštitnice održava se u Kninu 5. kolovoza, i podudara se sa slavljem na državnoj razini Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 22. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“.

Vojni ordinarijat (Vojno redarstvenu biskupiju) u Republici Hrvatskoj ustanovio je papa sveti Ivan Pavao II., 25. travnja 1997. godine. Prvim vojnim ordinarijem imenovao je dotadašnjeg pomoćnog zagrebačkog biskupa msgr. Jurja Jezerinca. U buli imenovanja papa je prvome biskupu odredio svrhu i narav njegove pastirske službe: „A Tebi, ljubljeni sine, koji ćeš ući u ovu osobitu službu, molimo najizvrsnije višnje darove da, njima poduprt i združenim nastojanjem klera tog ordinarijata potpomognut, uzmogneš vjernike, povjerene svojoj brizi, u Gospodinu napasati s najvećom pozornošću, brižljivom i budnom razboritošću te sa zdravim naukom i ljubavlju, tako da oni, osnaženi svakodnevnom stegom i Kristovim božanskim naukom poučeni, uzmognu uvježbati duhovne i ljudske vrline za izgradnju Crkve, za obranu građana i za slobodu, napredak i postojan mir, Nama predrage Vaše domovine“ (Iz Bule imenovanja prvog vojnog ordinarija).

U svjetlu ovih papinih riječi razmišljamo poslije dvadeset godina o našem identitetu i poslanju u „Crkvi i svijetu“ u hrvatskome društvu. Isto tako željeli smo tijekom ove godine nekim pastoralnim pothvatima dati skromni doprinos obilježavanju ove obljetnice. U tijeku vremena i prolaznosti svijeta dvadeset godina nije puno, ne znači mnogo. U ljudskome životu i u svakom novom životu prvih dvadeset godina života znače jako puno.

2. Trenutak za premišljanje

U okviru proslave 20. godišnjice, uz redoviti ritam i rad u našim vojnim i policijskim kapelanijama, te drugim oblicima pastoralnog djelovanja, Vojni ordinarijat je već ostvario neke programe među kojima izdvajamo dva hodočašća: 25. međunarodno vojno-redarstveno-braniteljsko hodočašće u Lourdes (svibanj 2017.) i studijsko-duhovno hodočašće organizirano zajedno sa Zapovjedništvom Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ i Ratne škole „Ban Josip Jelačić“ u Rim (travanj 2017.). Lourdsko hodočašće je i ovoga puta bilo povlaštena prigoda svim sudionicima za osobno produbljenje vjere i povratak na izvore i korijene svoga kršćanskog identiteta. Osobito nam je drago što je sačuvan i stalno je u porastu na ovome i drugim hodočašćima koje organizira Vojni ordinarijat osobna sakramentalna sveta ispovijed. Vrijedno je svake pohvale na ovome planu djelovanje naših svećenika. Studijsko-duhovno hodočašće u Rim ostat će svima u sjećanju po osobnome susretu s ogromnom kulturnom baštinom čovječanstva i bogatim duhovnim nasljeđem Vječnoga Grada. Poglavito su bili dojmljivi srdačni i spontani susret s Petrom naših dana papom Franjom kao i povlašteno razgledavanje Vatikanske bazilike apostolskog prvaka sv. Petra apostola.

Dosadašnje pastoralno iskustvo kao i sama dvadeseta obljetnica od osnutka i djelovanja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, pomažu nam i potiču nas da učinimo sve kako bi događaji kojima idemo ususret bili ozbiljno i s puno vjerničke jednostavnosti pripremljeni, življeni i slavljeni. Ove događaje nipošto ne želimo izdvajati iz područja dušobrižničke pastoralne skrbi, tako da će se Vojni ordinarijat usredotočiti na dvije bitne ponude, hodočasničko-odgojnu i slavljeničko-otajstvenu, odnosno euharistijsku.

Predstoji nam naše nacionalno vojno-redarstveno-braniteljsko dvadeset i peto hodočašće u Mariju Bistricu, predviđeno za nedjelju 1. listopada 2017. Radi intenzivnije međusobne povezanosti dviju cjelina koje tvore Vojno-redarstvenu biskupiju (MORH i vojska te MUP i policija), naša biskupija organizira sedmodnevno hodočašće u Svetu Zemlju (studeni 2017.). A središnji i završni slavljeničko-otajstveni događaj u okviru proslave 20. obljetnice naše biskupije je zahvalno euharistijsko slavlje za sve pripadnike ove specifične „mjesne Crkve“ u Hrvatskoj. Slavit ćemo ga zajedno u Zagrebačkoj prvostolnici 13. prosinca 2017. Želja nam je i cilj da i ove inicijative pridonesu jačanju svijesti o važnosti pripadnosti kršćanskoj i katoličkoj obitelji. Želimo da to zahvalno euharistijsko slavlje u Došašću, u novoj liturgijskoj godini u kojoj se Crkva u Hrvata spominje dvadesete obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, produbi, učvrsti i poveća u svima nama kršćanski ponos, ljudsku zahvalnost i vjerničko slavljenje Boga zbog mogućnosti da u našim sugrađanima u odorama (vojska i policija) prepoznajemo braću i sestre u vjeri i s njima u slobodi izgrađujemo kraljevstvo Božje na zemlji.

Uz postojeće oblike dušobrižničkog djelovanja (liturgijska slavlja, sakramentalni pastoral, hodočašća, duhovne vježbe, bračni susreti, ljetovanja djece i mladih s kulturno-duhovnim programima, kateheze, pastoralna i duhovna asistencija u mirovnim misijama, itd.), Vojno-redarstvena biskupija razmišlja i o uspostavi novih oblika dušobrižničkog djelovanja za svoje pripadnike. Osjećamo veliku potrebu posvetiti svoju pažnju obitelji s ciljem uspostave bračnih savjetovališta i zauzetijem radu s mladima. Naravno da sve ovo zahtjeva stručnu pripremljenost osoblja.

3. Vrijeme traži odgovore

„Diktatura relativizma“ ne zaobilazi ni pripadnike vojno-redarstvene biskupije. To se dobro osjeća u slabljenju tradicionalnih naravnih vrjednota, nesposobnosti integriranja različitosti kao izgrađujućeg čimbenika osobe i društva, pomanjkanju tolerancije jednih prema drugima i različitim oblicima nasilja. Gospodarska i demografska kriza već više godina drmaju temeljima hrvatskoga društva. Suvremeni čovjek ima sve manje vremena jedan za drugog i to se posebice teško odražava na razini obiteljskih odnosa supružnika i roditelja s djecom. Ne smijemo zaboraviti da je riječ o djelatnim vojnim i policijskim osobama za koje pitanje „karijere“ nije samo pitanje časti, nego i vrlo važno pitanje profesionalnog i učinkovitog opstanka i djelovanja u sustavu. A radne okolnosti su često takove da se sami supružnici rijetko i premalo susreću i ne uspijevaju posvetiti dužnu i odgovornu pažnju odgoju i podizanju vlastite djece.

Posljedice ovih stanja porazno se odražavaju na osobe, na zajedništvo u braku, na vrijednosti koje izgrađuju osobu, obitelj, Crkvu i društvo. Pred vojno-redarstvenom biskupijom izazovi su vidljivi i snažni, veliki… Svjesni smo složenosti provođenja dušobrižničkih programa koji se nužno i dogovorno usklađuju s ustanovama o kojima ovisi njihova provedba. To su stručne službe vojno-redarstvene biskupije zajedno sa stručnim službama iz MORH-a i MUP-a (Samostalni odjel MORH-a i Samostalna služba MUP-a) koje pružaju organizacijsku potporu, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Glavni Stožer OS RH, Zapovjedništva grana OS i postrojbi, Načelnici Policijskih uprava, Hrvatsko vojno učilište, Policijska akademija, itd. Jedni na druge smo upućeni kako bismo u strpljivome dijalogu mogli usklađeno djelovati za opće dobro naših građana vjernika.

4. Prožeti nadom

Vojno-redarstvena biskupija duguje zahvalnost Bogu, svojoj nebeskoj zaštitnici Gospi velikog hrvatskog krsnog zavjeta, „Crkvi u Hrvata“ i hrvatskom društvu da je prebrodila vrijeme adolescencije i uplovila u dob odgovornog i odraslog odnosa prema Bogu, prema Crkvi, prema svijetu i osobito prema svim članovima Naroda Božjega koji ju tvore. Trebalo nam je svima vremena da se naviknemo i ozbiljno prihvatimo posljedice koje slijede iz afirmacije i provedbe prava što proizlaze iz Ustava, iz Povelje o ljudskim pravima UN-a, iz međunarodnih Ugovora kao i iz govora savjesti svake ljudske osobe. Dakako, vrijeme od Drugog svjetskog rata pa sve do demokratskih promjena devedesetih godina prošlog stoljeća, u mnogome nesklono Crkvi, uništilo je svijest kod naših građana o važnosti i potrebi organizirane dušobrižničke djelatnosti među vojnicima i policajcima. Nakon dvadeset godina od uspostave Vojno–redarstvene biskupije i nakon što su prošla skoro tri desetljeća od demokratskih procesa u društvu, osjećamo još i danas „izvana i iznutra“ stanovite otpore i nesnalaženja u pastoralnome radu naše biskupije.

Dvadeseta obljetnica biskupije pravi je, otvoreni i jasan izazov biskupiji, u prvome redu sakramentalnim nositeljima dušobrižničkog poslanja. To traži u najmanju ruku profesionalan odnos prema vlastitom identitetu, prema ljudima zbog kojih postojimo i prema vrijednostima koje su na „tržištu“.

Vrijeme je ovo kad u svojem odnosu, svojim projektima i provedbi dušobrižništva ne smijemo podleći napasti kako su važni samo „važni“, i kako su velike samo „velike“ riječi i djela: istinsku veličinu definira mnoštvo sitnica ponekad teško zamjetljivih, a primijete se tek onda kad ih zaobiđemo.

Vrijeme je ovo u kojem nam„odgodenisu prijatelji, iako su ponekad vremenski rasponi neophodni da bi stvari postale jasnije; no, one će postati jasnije tek onda ako postoje i ako su u trajnom procesu primjene. Zalagati nam se je za to da se proces događa i da u njemu sve što radimo dozrijeva.

Vrijeme je ovo u kojemu iznad svega valja poštovati čovjeka u njegovoj svetosti savjesti: valja nam biti u službi slušanja vlastite savjesti, osobito onih koji su podlegli otuđenjima na razini ljudskog bića, spoznaja, kulture i vrijednosti koje su presudne za očuvanje i razvoj neponovljivog „djela Božjega“ koje je čovjek.

Vrijeme je ovo koje ne dopušta „zaborav“ kao učinkovit element cjelovitog funkcioniranja: zaborav je uglavnom pokazatelj nekog značajnijeg oštećenja u određenom dijelu neophodne memorije. Govorimo ovo iz razloga da se ne zaboravi odlučnost i sposobnost ljubavi i žrtve hrvatskih branitelja u postizanju slobode u novoj državi Hrvatskoj. Spomen na njih i na događaje naše slobode neka budu svečani i ozbiljni, jer takvi su bili branitelji u vremenu kad su stvarali slobodnu zemlju. Oni moraju postati povijest koja se uči, cijeni i slavi. U doslovnom značenju riječ je o povijesti koja je učiteljica života, koja odgaja. Ogroman dio tih ljudi više je mislio na nas nego na sebe.

U tom kontekstu događaji kao što su „Oluja“, „Bljesak“ i druge obrambene vojnoredarstvene akcije, više su od pukog povijesnog komemoriranja: to su događaji stvaranja samostalne i slobodne države. Zadatak je vojno-redarstvene biskupije brižno njegovati važnost ovog pamćenja, ali ne smije se bojati ni kajanja i molitve za postupke koji su nekim nedužnim ljudima nanijeli bol.

Poštovani pripadnici vojno-redarstvene biskupije. Zapažate da su naglasci u ovoj Poruci pretežito antropološke naravi.Držimda je suvremeni čovjek ugrožen u istini o sebi i odnosu s drugima. Stvoritelj čovjeka želi da čovjek opstane u svojoj izvornosti kao biće stvoreno na sliku Božju i da on svojim djelovanjem i stvaralaštvom bude slava Božja. Put našeg dušobrižništva je živi i konkretni čovjek. Tu je smisao i sadržaj našeg dušobrižničkog djelovanja i naše molitve koja je uvijek mjesto susreta čovjeka sa svojim Stvoriteljem.

Dok svima čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i blagdan zaštitnice Vojno-redarstvene biskupije Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, napose pripadnicima naših oružanih snaga i policije u mirovnim misijama izvan Domovine, želim i molim da nam naša sveta zaštitnica, bude zvijezda vodilja u vjerničkoj izdržljivosti i ustrajnosti u djelovanju. Ona nas ljubi i prati kao Majka Crkve, Majka naše povijesti, Majka naše sadašnjosti i Majka naše budućnosti. Nju molimo i njoj se utječemo u svim našim potrebama:

„Najvjernija odvjetnice na braniku stoj,

Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom“.

Zagreb, 5. kolovoza 2017.

✠ Msgr. Jure Bogdan,

vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi