Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Posjet braniteljima u kaznionici u Lepoglavi

Utorak, 26. 03. 2013.

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac u pratnji predsjednika Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata g. Toma Kačinarija posjetio je 26. ožujka zatvorenike branitelje u lepoglavskoj kaznionici. Biskup tradicionalno za Božić i Uskrs posjećuje hrvatske branitelje i druge zatvorenike kako bi im pomogao prebroditi teškoće i udijelio duhovnu snagu. Biskup je predvodio misno slavlje u 11 sati u zajedništvu s lepoglavskim kapelanom Josipom Krčmarom u prepunoj kapeli bl. Alojzija Stepinca. Misno slavlje pjevanjem je animirao zbor kaznionice.

Neposredno prije misnog slavlja biskup se susreo s upraviteljem kaznionice g. Miljenkom Mavrinom i njegovim zamjenikom g. Zvonimirom Penićem.

Poslije sv. Mise upriličeno je druženje na kojemu je biskup podijelio zatvorenicima krunice i Uskrsnu poruku koju je uputio vojnicima i policajcima.

Homilija vojnog ordinarija

Evanđelist Ivan opisuje početak Isusove muke. Bila je to posljednja Isusova večera sa svojim učenicima. Isus "potresen u duhu" kaže: "Zaista, zaista kažem vam jedan će me od vas izdati!" (Iv 13, 21). Čuvši Isusove riječi apostoli su bili u nedoumici, pitajući se tko bi mogao tako nešto učiniti. Isus je odgovorio: "Onaj kome ja dadnem umočen zalogaj". (Iv 13, 26). Isus je umočio zalogaj i dao ga Judi Iškariotskom.

Na Istoku se smatralo za veliku čast kad bi domaćin dao umočen zalogaj nekome od sustolnika. No nikom nije palo na pamet zašto je Isus rekao Judi: "Što činiš, čini brzo" (Iv 13, 28). Budući da je Juda imao blagajnu, apostoli su mislili da Isus šalje Judu da nešto kupi za blagdan, ili da dade siromasima. I Ivan kaže: "A bijaše noć" (Iv 28, 30). Iako je vani mjesec, u prenesenom smislu to je značilo da u srcu svakog čovjeka gdje nema Isusa Krista vlada mrak, noć. U srcu Jude uselio se mrak, zlo, Sotona.

Izdaja Judina i kasnije Petrovo zatajenje ostaju zauvijek tajne ljudskoga srca i opomena za sva vremena da priznamo svoje slabosti, da se oslanjamo na Boga Isusa Krista, a ne na vlastite snage.

Isusova smrt bila je put prema njegovoj konačnoj proslavi. Isus dragovoljno prihvaća sve naše grijehe i vlastitu smrt kako bi nama zaslužio vječni život. Isusova smrt bila je ispunjenje ljubavi, ljubavi koju je Isus tumačio uglednom židovskom učitelju Nikodemu: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne; nego da ima život vječni" (Iv 3, 16). Taj isti Nikodem pobrinuti će se kasnije za ukop Isusova tijela.

Isus nije ostao u grobu nego je slavno uskrsnuo. Možete si samo zamisliti kakav je osjećaj imala Isusova majka. Isus je ponovno živ, uskrsnuo je.

Da je Isus doista uskrsnuo - za tu istinu dali su apostoli svoje živote. Da je Isus doista uskrsnuo - za tu istinu dali su tijekom povijesti milijuni kršćana svoje živote. Vjera u Isusovo uskrsnuće dala je mnogima snagu da izdrže nevjerojatne muke i patnje, koje ne bi izdržali da nisu imali vjere.

Amerikanac imenom Ernest Gordon napisao je knjigu "Kroz dolinu Kwai". To je istinita priča koja se dogodila u japanskom zatvoreničkom kampu uz rijeku Kwai tijekom II. svjetskog rata. U tom je kampu umrlo preko 12 tisuća ljudi dok su gradili prugu. Ljudi su je gradili po nesnosnoj vrućini, goli i bosi. Kamen su nosili u košarama na svojim leđima. Spavali su na golom tlu. Optuživali su jedni druge, a japanski su se stražari smijali kako se zatvorenici međusobno tuku i ubijaju. Dvojica američkih zatvorenika došla su na zanimljivu ideju. Na večer, u slobodno vrijeme, organizirali su druženje uz čitanje Svetog Pisma. To su im Japanci dopustili. Kako su sve više čitali Bibliju, spoznali su da je Isusov život bio kudikamo teži od njihovog. Isus je bio izdan, tukli su ga i ponižavali, osjetio je udarac biča i na kraju je bio ubijen i uskrsnuo. Čitajući Bibliju događala se među njima velika promjena. Nisu više optuživali jedni druge, nisu se međusobno tukli i ubijali. Počeli su se moliti jedni za druge. Više nisu bili tako grubi niti prema čuvarima. Situacija među njima bila je svakog dana sve mirnija tako da su se japanski čuvari čudili njihovoj promjeni.

Ova istinita priča o promjeni koja se dogodila u zatvoru, slika je svega onoga što nam Uskrs poručuje i što znači danas za sve nas. Uskrs je potaknuo zatvorenike da imaju više povjerenja jedni u druge. Uskrs je bio razlogom da su jedan drugoga hrabrili da izdrže patnje. Uskrs je bio razlogom da su među zatvorenicima i čuvarima nastali novi međuljudski odnosi. Uskrs pruža svakome čovjeku šansu da je moguć novi život. Uskrs nas poziva da otvorimo svoja srca Bogu da možemo lakše prihvatiti jedan drugoga, da lakše prihvatimo svoju situaciju.

Uskrs nas poziva da prihvatimo Isusovu pomoć, iako je naše povjerenje koji puta pri kraju snaga. Uskrs nas potiče da obnovimo svoju nadu, iako je naša nada poneki puta slomljena. Uskrs nas poziva da započnemo iznova, iako smo koji puta spremni odustati od svega. Morate u sebi njegovati pozitivni stav prema životu. Imajte povjerenje prije svega u Uskrslog Krista, kao što su imali ti američki zatvorenici u Japanu.

Uskrs je radosna vijest da je Isus pobijedio zlo i smrt, tako možemo i mi pobijediti zlo u sebi i oko sebe, ako otvorimo svoja srca Bogu. Uskrs je radosna vijest da nas više ništa ne može slomiti, ni bol, ni tuga, ni razočaranje, ni grijeh, pa čak ni sama smrt. Uskrs je radosna vijest da nismo sami, da je uskrsnuli Isus među nama koji nas poziva na život, pun vjere, nade i ljubavi.

Razlog našeg dolaska k vama je da vas ohrabrimo, da podijelimo s vama svoju muku ali i svoju radost da niste sami. Isus je uskrsnuo, živ. Neka vas ta misao neprestano prati.

Zahvaljujem gospodinu Tomi na pozivu i vašem ravnatelju i suradnicima, svima vama što ste na ovome misnom slavlju i zajedničkoj molitvi. Posebni hvala vašem svećeniku na njegovoj duhovnoj pomoći i skrbi za vas.

Nosim vas posebno ovih dana u srcu, mislima i molitvi, da vam što prije prođe "Veliki petak". U tim mislima želim svima sretan Uskrs! Amen.