Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Posjet predstavniku Vatikana u Afganistanu

Četvrtak, 29. 07. 2010.

Kada sam počekom godine odlazio po drugi puta u mirovnu misiju, uz sve obaveze koje smatram svojim zadaćama, radovao sam se posebno ponovnim susretima s nekim ljudima u Afganistanu. Iskustva iz moje prve misije, kada sam nastojao saznati što više o ovoj zemlji i o svemu što se u njoj događa, veliko je bogatstvo koje mi je sada od velike pomoći. Najviše sam se radovao susretu s mons. Morettijem, predstavnikom Vatikana u Islamskoj Republici Afganistanu. Njegova nazočnost ovdje ističe univerzalnost naše Crkve. Njegova žrtva (on ovdje živi kao “zatvorenik” jer gotovo preko cijele godine ne napušta prostor talijanske ambasade) je znak Kristove prisutnosti među raspršenim stadom. On sam kaže da živi kao pustinjak u centru grada koji broji 4 do5 milijuna stanovnika. Iskreno sam zahvalan da mi je dana sva potrebna potpora od strane zapovjednika i vojne policije našeg petnaestog kontingenta kako bi se ponovo susreli s mons. Morettijem. 

Pozvao sam i katoličke vojne kapelane iz drugih vojski da mi se pridruže, no poziv je mogao prihvatiti samo kolega iz Portugala. U četvrtak, 28. srpnja dogovorili smo posjetu. Mons. Moretti se prije nekoliko dana vratio iz Italije, gdje je bio na redovitom godišnjem, no i u Vatikan gdje je podnio svoje izvješće Svetoj Stolici. Ponovni susret bio je bratski zagrljaj.

Mons. Moretti je govorio o svojoj prisutnosti u Afganistanu, o uvjetima rada i o doživljajima kako za vrijeme Sovjetske okupacije tako i za vrijeme talibana; govorio je o tome da su postojala vremena kada je morao izbivati izvan Afganistana ali i o vremenima kada je mogao putovati ovom izazovno lijepom ali ujedno i čudnom zemljom. Objasnio nam je da predstavnik Vatikana ovdje djeluje od 1923. godine kada su talijani otvorili svoju ambasadu. Predstavnik je ujedno i dušobrižnik za potrebe veleposlanstva. Ova kombinacija je i omogućila da se uspostave službeni odnosi Svete Stolice i Afganistana.

Posebno iscrpno nam je objasnio pojedinosti o Crkvi koja je u sklopu ambasade. On tu Crkvu naziva “Crkva majka” Afganistana. Ovdje svakodnevno slavi euharistiju na koju dolaze vjernici iz grada. To su isključivo stranci, jer u Afganistanu nema domaćih katolika. Na nedjeljnoj sv. misi bude i do stotinu vjernika. Mislim da mu je to, kao svećeniku, najveće zadovoljstvo koje ima u svom radu.

Kao duhovni plod ovog susreta dogovorili smo da mons. Moretti dođe u naš kamp i da organiziramo međunarodnu sv. misu. Dogovorili smo da će doći u subotu, na vigiliju Velike Gospe i slaviti s nama svečanu koncelebriranu sv. misu. Tada će, kako reče, biti po prvi puta izvan prostora gdje stalno boravi. Dobro je da se organizira nešto slično u ovoj strogo muslimanskoj zemlji. Za sve vjernika katolike, kao i druge kršćane, nadam se da će ovaj događaj biti novi motiv u vjeri i kršćanskom zajedništvu. Pokušat ćemo sve usuglasiti i sa svojim pravoslavnim i protestantskim kolegama kao i s hodžom, koji je odnedavno, u našem kampu prisutan, uz francuske mirovnjake.

Bilo je vidljivo iz njegovih riječi da je sretan što može biti sa nama. Oproštaj je bio samo jedno doviđenja za petnaestak dana. Prilikom susreta kolega i ja smo monsinjoru predali male darove. On je spomenuo drage uspomene koje je dobio od Hrvata prije 3 godine. Sjetio se susreta s mons. Šantićem koji je bio u vizitacije kod mene i kada smo ga također posjetili. Istaknuo je da je to bio najviši predstavnik Crkve koji se ikada odvažio posjetiti ga u Kabulu, što je zapisano i u izvješćima koja ostaju za povijest. Ja sam mu prenio pozdrave sa zagrebačkog Ksavera, a on je obećao da će sa svojom zajednicom vjernika moliti za zdravlje mons. Šantića i za Božji blagoslov nad vojnim dušobrižništvom Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Vozeći se nazad prema kampu naši vojnici me upitaše zašto prije nismo bilo kod tog čovjeka. Osjetili su koliko ovaj susret obostrano znači. Pojasnio sam da smo nas dvojica stalno u kontaktu, no zbog zauzetosti nije bilo moguće ranije upriličiti susret. Takvo pitanje naših vojnika pokazalo mi je da mnogi, iako možda ne prakticiraju vjeru i kritički gledaju na instituciju Crkvu, žele pripadati i sudjelovati u životu i Crkve.

Uvjeren sam da ovaj pokušaj povezivanja s “mjesnom Crkvom” ovdje, neće biti posljednji, niti za mons. Morettija niti za nekog od kapelana u mirovnoj misiji ISAF.
Vlč. Vladislav Mandura