Vijesti

Proljetni susret svećenika Vojnoga ordinarijata u RH

Petak, 21. 04. 2017.

Ovogodišnji proljetni susret svećenika Vojnoga ordinarijata odvijao se od 18. do 21. travnja u policijskome odmaralištu u Valbandonu, pokraj Pule. U zajedništvu sa svojim biskupom, vojnim ordinarijem msgr. Jurom Bogdanom, svećenici su u pouskrsnome vremenu svaki dan u crkvi slavili euharistiju i molili dvnevne molitve iz Časoslova. Na temelju pomno biranih tema promišljali su potom o vrlo važnim vidovima svećeničkoga djelovanja koja nudi posebnost Vojne biskupije. To se ponajprije odnosi na duhovne vježbe koje se u različitim godišnjim ciklusima održavaju za djelatne vojne osobe unutar Ministarstva obrane RH i policajce i djelatnike Ministarstva unutarnjih poslova, čiji broj na godišnjoj razini doseže i petsto sudionika. Prikladno je i uistinu potrebno bilo posvetiti vrijeme za promišljanje i traženje što boljih načina kako učvrstiti i unaprijediti ovaj posebni vid pastoralne i dušobrižničke skrbi. U dvama predavanjima o duhovnim vježbama o. Stjepan Harjač pružio je cjelovit prikaz svega onog što je važno voditeljima duhovnih vježbi, kao i onima koji sudjeluju na duhovnim vježbama.

Tako u prvome predavanju s naslovom «Važnost duhovnih vježbi u našem apostolatu u Vojnoj biskupiji» predavač podsjeća na encikliku o duhovnim vježbama pape Pija XI., objavljenu 20. prosinca 1929. pod naslovom «Mens Nostra». Papa ističe veliku važnost duhovnih vježbi koje su «živo sjećanje na iskustvo Boga i pomoć u duhovnome i apostolskome životu» pa ih je preporučio ne samo biskupima, svećenicima, nego i laicima. Duhovne su vježbe posebna pomoć svakomu kršćaninu svakodnevno živjeti evanđelje, doživjeti temeljno, osobno i unutarnje iskustvo Gospodina Isusa. Posebno se o. Stjepan Harjač osvrnuo na definiciju i cilj duhovnih vježbi, slijedeći pritom Ignacija Loyolskoga koji u svojim Duhovnim vježbama nastalim između 1522. i 1548. teži pomoći ljudima naći slobodu kako bi donosili dobre odluke. Duhovne vježbe, naglašava predavač, podrazumijevaju «sve načine ispitivanja savjesti, razmišljanja, razmatranja, usmene ili mislene molitve i duhovnih čina», te «učvršćuju 'nutarnjeg čovjeka' u vjeri, nadi i ljubavi». Duhovne vježbe, nadalje, trebaju sadržavati cilj, poteškoće na putu do toga cilja i sredstva do toga cilja kao neizostavne dijelove. Kao cilj duhovnih vježbi jasno se razabire temeljna pavlovska misao: «Živim, ali ne više ja, nego žvi u meni Krist» (Gal 2, 20).

Svake bi duhovne vježbe, bez obzira na vrstu i oblik, sadržaj i vrijeme trajanja, trebale zadržati tematski slijed u kojemu je najprije govor o načelu i temelju – da je čovjek stvoren hvaliti Gospodina Boga, štovati ga, služiti mu i tako postigne spasenje; potom slijedi razmatranje Isusova života, Isusove muke i na kraju njegova uskrsnuća i uzašašća.

U drugome predavanju naslovljenom «Duhovne vježbe u životu svećenika» o. Stjepan Harjač naglašava važnost dubljega susreta s Isusom upravo u duhovnim vježbama, jer je to prilika za produbljivanje svećenikova odnosa s Isusom u doživljaju i iskustvu uzajamne ljubavi. Svećenici su ponajprije učenici koji vole i slijede svoga Učitelja, «vjernici koji su ponosni da ih je Isus pozvao da budu njegovi apostoli». Stoga je prva i temeljna zadaća svećenicima ljubiti Isusa, bez obzira na sve, na posao i poslanje koje vrše u zauzetosti oko Isusova djela spasenja. Ta i Petru je, dodaje predavač, prije nego mu je povjerio pastirsku službu postavio upite: «A vi, što vi kažete, tko sam ja?» (Mt 16, 15) i «Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?» (Iv 21, 15). U slici apostola kao svjedoka Isusovih, ljudi Duha, ljudi razlučivanja, razvijao se dalje govor o duhovnome dozrijevanju i rastu po duhovnim vježbama koje su izvanredna mogućnost i dar. Duhovne vježbe su pustinja u kojoj se svećenik ispunja Duhom Svetim, gdje dozrijeva i formira se, prima i obnavlja svoje poslanje. «Pustinja je peć u kojoj se Isusovi učenici kuju», slikovito govori predavač. Duhovne vježbe pomažu u srcima stvoriti i produbiti šutnju u kojoj se jasnije čuje Božji glas. Svećenik mora znati slušati kako bi znao drugima reći temeljne istine, kako bi propovijedao Riječ. Mora znati slušati kako bi znao što je Božja volja.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava u koju su se sa svojim iskustvima, komentarima i prijedlozima uključili svi svećenici. Poslije ručka je organiziran posjet Nacionalnomu parku Brijunima, a po povratku zajednička večera u Fažani na kojoj se pridružio i prof. dr. sc. Josip Šalković koji je sutradan održao dva predavanja.

Prvo je predavanje naslovljeno «Obavijesna, savjetnička i posrednička služba pastira u susretu s razvedenima ili rastavljenima» s posebim osvrtom na uzroke i posljedice rastave ili razvoda. Prof. Šalković podsjetio je na važnost bliskosti s razvedenim ili rastavljenim osobama o kojima govori više crkvenih dokumenata, od kojih posebno Amoris laetitia, br. 244 naglašavajući obavijesnu, savjetničku i posredničku službu pastira. Potom je iznio statističke podatke o sklopljenim i rastavljenim brakovima u RH zaključno s 2014. godinom, podsjetivši pritom na kanonske razloge ništavosti ženidbe i tijek sudskoga postupka.

Na ovaj se dio nastavlja drugo predavanje s naslovom «Postupanje u slučaju postojanja pravnog temelja za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe». Ponajprije je riječ o postupanju pastira koji vjerniku mogu predložiti pokretanje sudskoga postupka utvrđivanja ništavosti ženidbe, ako je ženidba nepovratno propala tako da je nemoguće ponovno uspostaviti bračni suživot (kako je određeno kann. 1671 – 1691) ili pak ukrjepljenje ništave ženidbe, ako ženidbeni drugovi žele nastaviti bračni život i ako je ukrjepljenje u tome slučaju moguće (prema kann. 1156 – 1165).

Vrlo stručno, iscrpno i zanimljivo izlaganja prof. Šalkovića potaknulo je nazočne na živu raspravu, velik broj pitanja iz svakodnevne svećeničke prakse i susreta s razvedenima ili rastavljenima. Na kraju je biskup Jure Bogdan u ime svih zahvalio predavaču i izrazio potrebu za još ponekim ovakvim predavanjem.

U popodnevnim satima svećenici su imali prigodu susresti se sa svojim biskupom Jurom Bogdanom, koji je iznio nekoliko važnih tema koje zaokupljaju Vojnu biskupiju: proslava 20. obljetnice od osnutka, mirovne misije koje se umnažaju, hodočašće u Svetu Zemlju. Posebna tema bila je organizacija hodočašća u Lurd u svibnju ove godine, o kojoj se raspravljalo posljednjega dana ovoga proljetnog susreta, u petak, 21. travnja, prijepodne. Susret je završio ručkom.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi