Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava 10. obljetnice osnutka Bojne za specijalna djelovanja

Srijeda, 08. 09. 2010.

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna u Delnicama je posebno svečano obilježena 10. obljetnica Bojne za specijalna djelovanja. Sv. misu u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Delnicama predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji s vojnim kapelanom i delničkim župnikom mons. Stankom Kovačićem. U misi su sudjelovali pripadnici BSD-a u velikom broju na čelu sa zapovjednikom brigadirom Nikolom Županićem. Uključili su se Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja te prijašnji pripadnici specijalni postrojbi. Tu su bili i predstavnici lokalne vlasti, policije te vjerni puk župe Delnice.

Nakon mise bila je komemoracija za poginule i umrle kod križa i spomen sobe u vojarni “Drgomalj” u Delnicama.

Pozdravljajući djelatnike Bojne za specijalna djelovanja na čelu s zapovjednikom brigadirom Nikolom Županićem, njegove suradnike, časnike i dočasnike Oružanih snaga RH, vojnike i djelatnike, biskup se prisjetio veličine djela svih poginulih i stradalih u Domovinskom ratu. Među njima su i 74 vojnika BSD-a čija su imena zapisana u spomen-sobi u vojarni. AŽ

Homilija vojnog ordinarija

Draga prijatelji, braćo i sestre!
Prije deset godina telefonirao mi je moj nekadašnji župljanin. “Oprostite, veli on, nisam se dugo javljao, ali ovoga puta nisam mogao izdržati, a da ne podijelim s Vama radost. Vi dobro poznajete moju kćerku. Ona je završila građevinski fakultet. No, ne zovem Vas zbog toga, nego zbog vijesti koja nas je sve obradovala. Željka je nedavno rodila osmo dijete. Ne mogu Vam opisati koliko smo sretni žena i ja, a da ne kažem Željka, njezin suprug i djeca. Poznato Vam je da živimo dosta skromno, ali dodatni motiv našem životu daju nam djeca koja su naša nada i budućnost.”

Danas slavimo rođenje jednog djeteta koje je obradovalo ne samo roditelje i rodbinu, nego i samo nebo, kako kliče Crkva u ulaznoj pjesmi današnje svetkovine: “Radosno svetkujmo rođenje Blažene Djevice Marije, iz nje se rodilo sunce pravde, Krist Bog naš.” Razlog današnje radosti je Marijino rođenje. “Tko je ta što se diže kao zora, krasna kao mjesec, divna kao sunce?”, pita se sv. Bernardin i odgovara: “To je Marija, Majka Isusova”. Marijino rođenje najavljivali su proroci, poput proroka Miheja. Prvo čitanje govori da će se Spasitelj svijeta roditi u gradu Betlehemu. Kad se Isus rodio s istoka su se uputili mudraci prema Betlehemu, jer su došli do tog saznanja upravo na temelju Sv. Pisma, odnosno proroka Miheja.

Današnje Evanđelje govori o ispunjenju prorokovih riječi, o rođenju Isusa Krista, koji će spasiti narod od grijeha njegovih (usp. Mt 1, 21). Ono započinje riječima “Rodoslovlje Isusa Krista”. U izvorniku riječ rodoslovlje znači postanak. Ova nas riječ podsjeća na početak Biblije. Evanđelist Matej želi naglasiti da Isusom Kristom nastaje novo stvaranje, novo čovječanstvo, novo doba, evanđelje radosti.

Sv. Matej spominje i imena mnogih ljudi kako bi naglasio da je Isus doista potomak Davidov, ali i sin Božji. Niz nabrajanja imena prekida se s Josipom, koji je muž Marijin “od koje se rodio Isus koji se zove Krist”. Ovo nam govori da Isus nije naravni sin Josipov nego je začet po Duhu Svetom (Mt 1, 18). Naime, kad je anđeo navijestio Mariji da će roditi Spasitelja svijeta, Marija ga je izričito pitala: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”. Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1, 34-35).

Koja je poruka današnjeg blagdana? Ima ih više. Istaknuo bih dvije za koje držim da su veoma važne:
Prva: život je najveća svetinja. Slaveći Marijino rođenje Crkva želi naglasiti da je život svetinja. Crkva se oduvijek zauzimala za obitelj i život čovjeka, od njegova začeća pa sve do smrti. Kod nas ne postoji posebna skrb koja bi rješavala obiteljsko pitanje, barem ne sustavno, a to je također znak da ne postoji sluh za obitelj. Danas je veoma ugrožen život cijelog naroda i Crkve u hrvatskom narodu, tako da se postavlja pitanje njegova opstanka. Najnoviji statistički podaci pokazuju da je ove godine upisano puno manje djece u školu nego prošlih godina. O tome se veoma malo ili ništa ne piše. Više se piše o zaštiti životinja i pasa. Koliko je samo prošlih dana svjetske medije uzburkala vijest o video snimci na kojoj se vidi kako jedna djevojčica baca psiće u rijeku Vrbas. Roditeljima se prijeti iznosom od deset tisuća konvertibilnih maraka. Čak se i neki američki redatelj Michael Bay uključio u lov na djevojčicu i ponudio pedeset tisuća dolara da ju se pronađe. (Jutarnji list, 4. rujna 2010., str. 2). Te male pse spasila je jedna baka koja je za deset dana potrošila na njih svoju mirovinu, a “sada ih nitko ne želi”, veli ona. “Hoće li tko doći po psiće, ostaje nam vidjeti”, veli starica. I nitko više ne pita za baku i njezino siromaštvo, kao ni za psiće, niti gospodin Bay. Baka moli i sve udruge za zaštitu životinja, ali se još nije nitko javio, barem ne do prije dva dana. Pa ako već toliko žale pse, neka ih barem nahrane, ali ni to ne žele. Nije isključeno da i baku kazne, ako uginu, iako ih nema čime hraniti. Zbog velikog pritiska javnosti majka je morala odvesti svoje dijete na neuropsihijatriju. “Život mi je uništen. Ne mogu spavati, pijem tablete”, veli majka te djevojčice. Sve su to posljedice kada se poštuje više život životinje nego li život čovjeka.

Kad bi se poštivao ljudski život, ne bi se zatvarale škole i ne bi bilo najava nestanka Hrvata za 200 godina. Za 30 godina neće imati tko raditi, jer će većina ljudi biti starci. Ima mnoštvo mladih koji se ne žene i ne udaju. To je opća pojava manje-više u cijeloj Hrvatskoj. Sve bržem nestanku Hrvata pridonosi veliki broj abortusa (godišnje oko 40 tisuća). Nisu nas mogli uništiti stoljećima najljući neprijatelji, a sada sami sebe uništavamo.

Blagdan Marijina rođenja potiče nas da ljudskom životu valja pristupiti do kraja odgovorno, da je rođenje djeteta blagoslov, a nipošto konkurencija u obitelji; da nema razlike između rođenog djeteta i začetog a nerođenog kad je riječ o njegovu pravu na život. Često se neodgovorno spominje da žena slobodno odlučuje o sudbini svoga djeteta i njezinog života. To je sotonska varka. Vlast nad ljudskim životom ima Bog, a ne čovjek. Prema tome ni Sabor ni Vlada ne mogu glasovanjem o tome odlučivati.

Kao što svaka žena ima pravo na život jednako tako i dijete ima pravo na život. Prije tri godine posjetila me kćerka poznate blaženice, talijanske liječnice Giannne Berette Molla. Između ostalog, dok smo tako razgovarali, rekla je: “Mamina ljubav prema Bogu došla je do vrhunca u trenutku kad je trebala donijeti odluku - spasiti dijete ili ga uništiti. Dok su liječnici savjetovali da treba uništiti dijete ukoliko želi ostati na životu mama je donijela odluku bez odlaganja - dat ću život za moje dijete”. Kakva veličina u te majke!

Čini mi se da je u dnu svih problema kriza vjere u Boga, vjere u Isusa Krista. Isus se poistovjetio s djetetom kad je rekao: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji me posla” (Mk 9, 37).

Mi znamo da velika odgovornost leži na nositeljima vlasti, bez obzira koja i kakva je to vlast. No, kršćanski roditelji nisu nikad pitali što im država i društvo može dati, nego su svoje povjerenje stavljali u Boga pitajući se što će oni dati Bogu, Crkvi i svome narodu. Svako začeto dijete očekivali su s najvećom ljubavlju i prihvaćali ga kao Božji dar i najveći blagoslov.

Blaženi kardinal Stepinac je rekao: “Tko iskazuje veće usluge domovini i narodu svome od majke koja je rodila i kršćanski odgojila brojnu djecu?”

Druga važna poruka današnjeg blagdana je da osim naravnog života postoji i duhovni, božanski život. Isus Krist se rodio kako bi uspostavio narušeni red između Boga i čovjeka, vratio čovjeku izgubljenu milost. Stoga i veli anđeo Josipu: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1, 21). Isus Krist će tako ne samo osloboditi čovjeka od njegovih grijeha, nego ponovno uspostaviti prijateljstvo s Bogom, vratiti mu milost po kojoj postajemo djecom Božjom.

Naš vjernički hrvatski katolički puk tijekom povijesti se rado utjecao Majci Božjoj. Rođenje Blažene Djevice Marije za nas je izvor iskrene radosti, jer je ona rodila Spasitelja svijeta.

Što nam je činiti? Potrebno je obnoviti vjeru i vratiti molitvu u naše obitelji, posebno Majci Božjoj. Marija se neće oglušiti na naše molitve jer “Marija se brine materinskom ljubavlju za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogibeljima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu Domovinu"(usp. LG 62), ističe II. vatikanski sabor.

Nije li se naš vojnik okitio s krunicom kao simbolom ljubavi prema Majci Božjoj vjerujući u njezin zagovor i pomoć. I danas kada razmišljamo o vremenima rata i agresije na Hrvatsku, spominjući se tih divnih ljudi, mladića i očeva koji su svojim životima branili ne samo dom i domovinu, nego i naše živote, u ovim mirnim vremenima i dalje traje “rat”, posebno po našim bolnicama. Stoga pokažimo svoju velikodušnost u obrani tih malih ljudskih života. Slavimo rođenje Blažene Djevice Marije kako bismo bili svjesni veličine svakog ljudskog bića. Budemo li s vjerom i ljubavlju prihvaćali svaki ljudski život kao dar Božji čvrsto sam uvjeren da će Hrvatski narod opstati i živjeti.

Pokojnim braniteljima želimo da se nađu u društvu velike obitelji svetaca, u društvu Isusove i naše Majke, u društvu Trojedinog Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.