Vijesti

Proslava 22. obljetnice Prvog hrvatskog gardijskog zdruga

Subota, 13. 04. 2013.

tekst: R. Ćaran; foto: F. Mlinarić/R. Ćaran

tekst: R. Ćaran; foto: F. Mlinarić/R. Ćaran

„Nakon oslobađajućih presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, od ove godine slavimo s još većim ponosom naše obljetnice vojnih postrojbi, pa prema tome i 22. obljetnicu Prvog hrvatskog gardijskog zdruga, koji je bio najelitnija Hrvatska vojska u vrijeme agresije na Hrvatsku, sastavljena od dragovoljaca i ljudi velika srca prema domu i Domovini.“ Ovim uvodnim riječima vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac započeo je svečano misno slavlje u prigodi 22. obljetnice 1. HG Zdruga koje se slavilo u subotu 13. travnja 2013. godine u Zavjetnoj crkvi i svetištu Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu a koju je organizirala Udruga ratnih veterana 1. HGZd-a. Uz vojnog biskupa koncelebrirali su biskupski vikar za pastoral Vojnog ordinarijata don Josip Stanić i umirovljeni vojni kapelan MORH-a i GS OS RH o. Ante Vukoja, a asistirao je đakon Božo Šutalo.

Na misnom slavlju sudjelovale su mnogobrojne obitelji poginulih pripadnika ove postrojbe pristigle iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i brojni ratni veterani 1. HGZ-a i njihovi ratni prijatelji iz Udruga ratnih veterana gardijskih postrojba . Uz ratnog zapovjednika Zdruga generala Milenka Filipovića, slavlje su uzveličali i ratni generali Krešimir Ćosić, Ljubo Ćesić i Tihomir Blaškić, te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Uz biskupa pozdravnim riječima i zahvalom obratio se i ratni zapovjednik general Milenko Filipović, posebno pozdravivši i zahvalivši obiteljima poginulih branitelja na žrtvi koju podnose zbog gubitka svojih najmilijih i što uvijek dođu u velikom broju na ovu svečanost. 

Biskup je u propovijedi ohrabrio obitelji poginulih i branitelje Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja: „Ne bojte se! Ja sam.“ Naglasio je da blizina Isusove osobe tjera svaki strah i bojazan i da nam Isus poručuje da se uvijek možemo osloniti na Njega, uvijek kada nam se čini da je nemoguće izdržati.  Nastavio je kako uvijek treba imati pouzdanje i nadati se, u trenutcima neuspjeha, kušnji, i malodušja, kada smo svjesni da smo pali u svome ljudskom i kršćanskom dostojanstvu, kada nam se čini da zemlja ide drugim putom nego što smo se nadali. Biskup je pozvao na njegovanje mira i čuvanje stečene slobode i povjerenje u Crkvu, jer je ona u nama i među nama prisutnost Božje snage i svjetla. Potom je istakao kako je Isus najviše naglašavao krjepost vjere i nade. „Da nije bilo vjere i nade kod naših branitelja ne bismo imali slobode.“  Usporedivši Domovinski rat koji je bio nalik na uzburkano more iz današnjeg evanđelja, podsjetio je kako nije bilo vjernika kršćanina koji se nije molio Bogu i svoju sudbinu stavljao u Božje ruke. „Molitva, postojanost branitelja i sklad naroda darovali su nam slobodu. I danas postoje oluje koje su istinska kušnja slobode i vjere. Princip je uvijek isti, sve možemo s Bogom i zajedničkom slogom.“  Tko je izgubio vjeru, izgubio je i nadu. Veliki neprijatelj nade je ravnodušnost… Nastojite dam vam vjera prijeđe u molitvu, a molitva u sigurnost da je Bog u vama i s nama. To je mir nade.“ Potom je biskup naglasio da se vjera temelji na povjerenju u osobu Isusa Krista. „Slavite svetu misu, ispovijedajte svoj pad i primajte snagu koja ozdravlja. Nema lijeka koji tako duboko liječi kao što je  vjera i molitva.“ Na kraju homilije vojni ordinarij podsjetio je na neke vrijednosti koje su resile pripadnike ove postrojbe u Domovinsko-obrambenom ratu. Postoje vrijednosti od kojih se ne odstupa, što više, za njih se daje život, zatim vjera u Boga Isusa Krista u svim nedaćama života jer ne vjerujući postaje se gubitnik na svim područjima života. Poginuli branitelji nam pokazuju gdje su prave snage obnove društva i našeg naroda, a to je sloga, zajedništvo i međusobno povjerenje. Ne dopustiti da nam drugi tumače povijest i iskrivljuju Domovinski rat jer su prevelike žrtve uložene da bismo olako zaboravili istinu Domovinskog rata, zato je naglasio i važnost obilježavanja ovakvih obljetnica. I kao zaključak biskup je istaknuo kao najvažniju vrijednost, a to je da se nikada ne gubi nada. „Ne bojte se! Ja sam“, poručuje nam Isus u današnjem evanđelju.   

Na kraju su svi sudionici misnog slavlja u procesiji predvođeni stjegovima RH i 1. HG zdruga izašli izvan crkve do Piete Croatica na istočnom pročelju Svetišta gdje su položili vijenac i zapalili svijeću u spomen na poginule pripadnike ove postrojbe. Vojni biskup Juraj jezerinac je predvodio molitvu za poginule i podijelio biskupski blagoslov na sve nazočne.  Misno slavlje svojim pjevanjem i uz orguljašku pratnju uzveličao je Pjevački zbor župe Duha Svetoga i crkve Sv. Mati Slobode.

Nakon polaganja vijenca i molitve, nastavljeno je u prostoru pokraj Svetiša druženje branitelja, obitelji poginulih, oca biskupa, svećenika i gostiju.

Homilija vojnog ordinarija

Danas ćemo pokušati u svjetlu vjere i Božje riječi razumjeti i shvatiti svoj život i svoju povijest. Ona će nam pružiti svjetlo tumačenja i snagu poruke. Ona će učiniti da naša povijest ne bude niz događaja nego mjesto i tumačenje našega izrastanja. Nakon što je Isus u pustinji nahranio veliko mnoštvo ljudi s nekoliko kruhova i riba, on se povlači u goru na molitvu. Ide razgovarati s Ocem svojim nebeskim. Odlazi zatim prema Genezaretskom jezeru, a učenici su se uputili lađicom prema Kafarnaumu. I dok su tako noću plovili zahvatila ih je velika bura i strah. Kad su poodmakli daleko već od obale, pomalo je svitalo jutro, a pomoći nema. Odjednom, netko im se približuje, hodajući po moru. Prestrašili su se, misleći da je neka utvara. Lakše im je bilo prihvatiti činjenicu da se radi o nekom prividu ili o nekom duhovnom biću nego o uskrsnom Učitelju Isusu Kristu. Isus tim prestrašenim učenicima poručuje: "Ja sam! Ne bojte se!" (Iv 6, 20). Želi da osjete njegovu bliskost i božansku snagu. Želi u njima probuditi one susrete i događaje, koji su posvjedočili da On smije reći ljudima: "Ne bojte se! Ja sam". Oslonite se na mene uvijek ka dvam s ečini da je nemoguće izdržati.

Sv. Ćiril Aleksandrijski upozorava vjernike i kaže: "Gdje nema Krista, tu je oluja i mrak te prijeti opasnost". A sv. Augustin tumači ovo mjesto ovako: "Apostoli se uplašiše kao što se i kršćani- iako imaju nadu u budući život- većinom uznemire kad gledaju da se ruše veličine ovoga svijeta. On ponizuje svjetske velikaše da ga slave ponizni".

Dragi prijatelji!
Naša nedavna povijest koju ste vi velikim dijelom stvarali, govori nam da smo se kao narod našli u situaciji Isusovih učenika. Rat je bio poput silne oluje koji je rušio i palio sve ispred sebe. Pomoći niotkud, a potreba ogromna. Sigurnost je bila samo u nama. Crkva u Hrvata, snagom Isusove riječi, predvođena kardinalom Kuharićem, hrabrila nas je da se ne bojimo, da ne klonemo pred ratnom olujom. I sam je kardinal često obilazio ratišta i poticao hrvatske branitelje da ne klonu, da je naša obrana opravdana i zakonita, da naša obrana bude časna, da ne činimo zločine, koje je agresor činio nama.

Dragi prijatelji?
Vidimo da blizina Isusove osobe tjera svaki strah i bojazan. Stoga je i danas veoma aktualna Isusova riječ današnjeg evanđelja: "Ne bojte se!" Treba imati pouzdanje, nadati se, u trenucima neuspjeha, kušnji i malodušja, kad smo svjesni da smo pali u svom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu, kad nam se čini da zemlja ide drugim putem nego što smo se nadali. Može na sboljeti, ali znajmo izdržati. Čuvajmo stečenu slobodu. Njegujmo mir. Borimo se za dostojanstvo čovjeka, naroda i vrijednosti. Imajmo povjerenje u Crkvu, jer ona je u nama i među nama prisutnost Božje snage i svjetla. Treba imati pouzdanje u Boga u trenucima kada smo doživjeli nepravdu, da smo prikraćeni u svojim pravima i dostojanstvu kao osobe. Nijednu drugu krepost Isus nije toliko naglašavao koliko krepost vjere i nade. Da nije bilo vjere i nade kod naših branitelja ne bismo imali ni slobode.

Upravo danas, tko da se ne prisjeti prvih nemirnih dana, nalik na uzburkano more, kada smo se kao vjernici molili i vapili: "Gospodine, pomozi nam, pogibosmo". Gotovo da i nije bilo vjernika kršćanina koji se nije molio Bogu i svoju sudbinu stavljao u Božje ruke. Molitva, postojanost branitelja i sklad naroda darovali su nam slobodu. I danas postoje oluju koje su istinska kušnja slobode i vjere. Princip je uvijek isti: sve možemo s Bogom i zajedničkom slogom.

Gubitak nade vodi u očaj. Takvim stavom čovjek tone u mrak, gubeći oslonac oko sebe, bez uporišta i cilja a zna se kakva je završna faza očaja. Očaj je ugasla nada. Tko je izgubio vjeru izgubio je i nadu.

Veliki neprijatelj nade je "ravnodušnost", neosjetljivost za ono što je važno. Sv. Augustin donosi tekst u kojem se pita što je razlog zbog kojega smo kršćani". I odgovara: "Samo nada nas čini uistinu kršćanima".

U svim vremenima, posebno u ovom našem koje obilježava ne samo ekonomska, nego prije svega duhovna kriza, potrebno je vratiti se vjeri otaca i obnoviti nadu. Nastojite da vam vjera prijeđe u molitvu, a molitva u sigurnost da je Bog u vama i s nama. To je mir nade.

Pročitao sam prošlih dana pismo jednog bračnog para, koji otvoreno govore o njihovom životu, uspoređujući ga s olujom na moru. Nitko nije izuzet od toga iskustva. Suprug je rekao da mu svaki put kad razmišlja o današnjem evanđelju dolaze pred oči trenuci njegova života nalik na oluju. "Kad mi je Isus pred očima, sve postaje lakše. Osjećam se opušteno, spreman sam na dijeljenje i na praštanje. Problemi koji se pojave u našem bračnom životu nestaju, kao da ih nije bilo. No kada skinem svoj pogled s Isusa Krista, tada poput Petra počnem tonuti. Nosim u sebi ljutnju, u drugima tražim krivca, povisujem ton prema supruzi, a TV mi je ispušni ventil. Kad se vraćam s posla često nabrušen, žena mi je u tom trenutku velika podrška. Pokušava me smiriti i reći: "Možda je drugima puno teže nego li nama. Prijeđi preko toga. Potaknut često primjerom žene, svoju vjeru nastojim potražiti na izvoru: To su: sveta misa, molitva, dobra djela. Žena mi obično tada kaže: Što nam je činiti? Potonuti? Ne! Samo čvrstom vjerom vjerovati da Gospodin čeka naš poziv koji je uvijek spreman pružiti ruku da nam pomogne. Tu je tajna naše vjere i tajna naše sloge i ljubavi".

U vremenu malodušja jako nam je potrebna vjera. Ona se temelji na povjerenju u osobu Isusa Krista. To drugovanje razgovaranje i prijateljevanje s onim koji nas neizmjerno voli. To je naš Isus. Držite se čvrsto molitve kao mjesta u kojemu on boravi. Slavite svetu misu, ispovijedajte svoj pad i primajte snagu koja ozdravlja. Nema lijeka koji tako duboko liječi kao što je vjera i molitva.

Dobitnik Nobelove nagrade Alexis Carrel je napisao: "Molitva je najmoćniji oblik energije koju čovjek može proizvesti. Utjecaj molitve na ljudski um i tijelo opipljiv je kao utjecaj kojeg naši organi imaju u našem tijelu. Molitva je snaga koja je stvarna kao zemljina gravitacija. Ona nas opskrbljuje strujanjem one snage koja je potrebna za naš svakodnevni život". Da je to doista istina mi smo se osvjedočili u Domovinskom ratu. Nikad se toliko nije krunica izmolilo i molilo na bojištu kao tada. To valja ne samo pamtiti nego i provoditi u svagdašnjem životu.

Spominjući se danas 22. obljetnice 1. gardijskog Zdruga valja se sjetiti nekih nezaobilaznih vrijednosti koje su resila ove pripadnike u Domovinsko-obrambenom ratu.
Evo samo nekih:
Prvo: Postoje vrijednosti od kojih se ne odstupa, štoviše, za njih se daje život.
Drugo: U svim nedaćama ljudskoga života vjera u Boga Isusa Krista bila je ključna. Kada čovjek odvrati svoj pogled od Boga, postaje gubitnik na svim područjima života.
Treće: Ulazimo u Europsku Uniju, zajednicu europskih zemalja, koju su ustanovili kršćanski orijentirani političari kao što su Adeanuer, Schuman, De Gasperi i dr. Njihovo kršćanstvo nije ih udaljilo od razuma, štoviše, još ga je više prosvijetlilo. Udaljavati se od tih temeljnih postavki, moglo bi nas vratiti u diktaturu koja je nekada vladala, a time bi izazvala nove nesreće na gospodarskom, ideološkom i duhovnom području.
Četvrto: Poginuli branitelji nam pokazuju gdje su prave snage obnove društva i našega naroda, a to je sloga , zajedništvo, međusobno povjerenje i vjera u Boga.
Peto: Ne dopustiti da nam drugi tumače povijest i iskrivljuju Domovinski rat. Prevelike su žrtve uložene da bismo olako zaboravili istinu Domovinskog rata. I hvalevrijedno je da se obilježavaju obljetnice, poput današnje. Za očekivati je da će se nastaviti obilježavati i ubuduće.
Šesto i najvažnije: Nikada ne gubiti nadu. "Ne bojte se! Ja sam", poručuje Isus u današnjem evanđelju. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi