Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava blagdana sv. Martina i uvođenje u službu kapelana u Delnicama

Srijeda, 11. 11. 2009.

U Delnicama u vojnoj kapelaniji „Sv. Martina Tourskog“ u Bojni za specijalna djelovanja proslavljen je Dan kapelanije. Uz proslavu vojni biskup mons. Juraj Jezerinac uveo je u službu vojnog kapelana p. Mirka Vukoju. Svetu misu predvodio je vojni ordinarij u koncelebraciji sa svećenicima Karlovačkog dekanata, novim kapelanom, dosadašnjim kapelanom mons. Ivanom Jurasićem. Propovijedao je kapelan Vukoja. Na misi je nazočio veliki broj roditelja poginulih branitelja pristiglih iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zatim visoki časnici, dočasnici i vojnici BSD-a, američki vojni ataše u RH i mnogi članovi braniteljskih udruga.

Pozdravljajući okupljene vojni biskup je naglasio dvostruko slavlje u kapelaniji: blagdan kapelanije i uvođenje novog vojnog kapelana. Također i zahvalu dosadašnjem kapelanu mons. Ivanu Jurasiću koji odlazi u mirovinu. Zatim je dekan Karlovačkog dekanata i vojni kapelan u Karlovcu o. Andrija Markač pročitao dekret o imenovanju.

Nakon mise uslijedio je obilazak spomen-centra u vojarni. Vijence su kod križa položili zapovjednik BSD-a s načelnicima i zapovjednicima satnija brigadir Nikola Županić, predstavnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Andrija Kolobarić, predstavnici braniteljskih udruga iz Zagreba, Šibenika i Rijeke. U spomen-centru nazočnima se obratio Stanko Trebušak, predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja Primorsko-goranske županije. Pozdrave okupljenima uputio je i Andrija Kolobarić, koji je istaknuo potrebu zajedništva u teškim vremenima i pohvalio BSD čiji pripadnici prenose svijetom istinu o Hrvatskoj u mirovnim misijama. Svima se obratio i zapovjednik brigadir Nikola Županić koji je obećao roditeljima da se stradali nikada neće prepustiti zaboravu.

Na kraju je mons. Jezerinac poručio da bi “ovakvih prisjećanja moralo biti više. Jer, ako su ljudi dali svoje živote, išli tako daleko da je njihova ljubav prema Domovini bila jača od obiteljske ljubavi, onda nemamo pravo zaboraviti to i ovakva sjećanja moramo obnavljati. Također, nužno bi bilo da priče o žrtvi tih ljudi uđu i u udžbenike jer se imamo čime ponositi, a ako se to što se događalo ne zapiše i ako se o tome ne bude govorilo tko će uopće znati što se uistinu dogodilo, tim više što već danas ima mladih koji ne znaju što se zbivalo u Domovinskom ratu”.