Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava dana vojne kapelanije sv. Leopolda Mandića Osijek

Srijeda, 12. 05. 2010.

Prigodom proslave “Svetog Leopolda Bogdana Mandića” zaštitnika Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”, dana 12. svibnja 2010. godine održano je svečano euharistijsko slavlje u kapeli zapovjedništva kojim je predsjedao vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac uz koncelebraciju vojnih kapelana vlč. Alojza Kovačeka, p. Drage Majića, policijskog kapelana p. Željka Rakošeca, ravnatelja Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku p. Ivana Matića, te đakona Željka Savića, a nazočili su načelnik stožera ZZOD “F.K.F” brigadir Željko Šikić, načelnik područnog odjela za poslove obrane g. Zvonko Bušić, zamjenik načelnika policijske uprave osječko-baranjske g. Božo Guvo, te djelatnici zapovjedništva i uprava koje djeluju na području grada Osijeka. 

Vlč. Kovaček pozdravio je okupljene na početku euharistijskog slavlja zamolivši biskupa da povede slavlje na korist i spasenje duša svih djelatnika ove kapelanije. Biskup Jezerinac istaknuo je da su nam sveci darovani ne da im plješćemo i da im se divimo, već kao uzori kako se može visoko dići u životu. Kao što naš posao zahtjeva stručnost, ako želimo biti vojnici ne možemo bez struke, straha, žrtve i vježbe. Isto tako i u duhovnom životu moramo se vježbati da budemo bolji i u tom smislu molimo zagovornika kapelanije da to i ostvarimo.

U propovijedi prigodom proglašenja Leopolda Mandića svetim papa Ivan Pavao II. je citirao Isusa “Ja sam pastir dobri, pastir dobri polaže život za svoje ovce” i te riječi je primijenio na život Leopolda Mandića. Hrvatska vojska i policija prilikom povratka sa hodočašća u Lourdes navraća se u Padovu u kojoj se nalazi grob Leopolda Mandića moleći se za zdravlje duše i tijela. Leopold Mandić bio je malenog stasa ali velika duha. Rodio se 1866. godine u Herceg Novom kao jedanaesto dijete od dvanaestoro u obitelji. Radio je na jedinstvu kršćana da svi budu jedno stado kao što kaže Isus koji je predvidio tu podjelu. Odlazi u Udine u kapucinsko sjemenište. Od 1906. godine do smrti u Padovi je obnašao službu ispovjednika, a ispovjedaonica je bila mjesto ekumenskog djelovanja prikazujući svoje žrtve bogu da svi budu jedno. Postao je pretečom ujedinjene Europe. Na ispovijed su dolazili biskupi, svećenici, profesori, bogati i siromašni ljudi koji su se pokušali osloboditi patnji i grijeha. Ispovijedanje je bio njegov život. Bio je blag ispovjednik jer kaže Isus je umro za mene na križu. Predvidio je da će prilikom bombardiranja samostan biti uništen, to se i dogodilo ali ispovjedaonica je ostala neoštećena. 30 srpnja 1942. godine pripremao se za misu, pozlilo mu je i primivši sakrament umirućih započeo je sa molitvom Zdravo Kraljice Majko Milosrđa i tako je završio ovozemaljski život. Vijest o njegovoj smrti veoma se brzo proširila. Na sprovodu je bilo preko 400 kardinala, biskupa i svećenika, te oko 150.000 vjernika. Stalno je isticao da je hrvatski iseljenik koji je cijeli život proveo u tuđini a ostao je vjeran Bogu, domovini i svom hrvatskom narodu. Hrvatskog se imena nikada nije stidio. Leopold Mandić šalje nam poruku da iza djece trebaju stajati uzorni roditelji, veoma je važno voljeti život, te da Isus Krist i njegova majka Marija trebaju biti središte našega života. Leopold Mandić je bio čovjek vjere i povjerenja u Boga. Isus na križu odgovor je na svako tjeskobno pitanje. Leopold je dar hrvatskom narodu i cijeloj katoličkoj Crkvi. Iza sebe nije ostavio nikakva teološka djela niti osnovao društvene ustanove, a njegova veličina je bila u darivanju sebe Bogu i bližnjima što predstavlja krasnu poruku nama vojnicima - biti na usluzi jedni drugima. Misno slavlje pjevanjem i sviranjem uveličala je sestra Evica Sočković.

Nakon euharistijskog slavlja brigadir Šikić zahvalio se biskupu Jezerincu, te mu je tom prigodom uručio Plaketu Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”.

Darko Boban